Na moja na… na… na mojaaa…, nema ih i Bog. Mogu ja dozivat koliko hoću… – nakašlja se Ivan Gosponetić onako sav znojan i zajapuren. Kako i ne bi, izgubio je glas od dozivanja i potrage za ovcama po obroncima Vidove gore i konstatira: bit će se najele pa negdje zalegle u debelu hladu.
– Evo svaki dan su tu oko dvorišta, a baš danas, kada smo ih htjeli litretat, za vraga, ni jedne.
Nije ni završio rečenicu, povika “Eno ih”, upirući prstom malo južnije prema borovima. “Kako sam i mislio, pozicionirale se u hladovinu. Nego nemojte blizu, ne poznaju vas pa bježe. Ako želiš, slikaj iz daljega”, upućuje našeg fotoreportera Duju Klarića mladi brački ugostitelj Ivan Gosponetić, čije je seosko domaćinstvo “Gažul” na nekih šesto metara nadmorske visine, po slobodnoj procjeni malo ispod najvećeg otočnog vrha Vidova gora, u zadnjih nekoliko godina postala prava hit-destinacija.
