Smrt Lukše Novaka, dugogodišnjeg direktora Zračne luke Split, pod njegovim patronatom izrasle u modernu Zračnu luku “Sveti Jeronim”, duboko je potresla njegove prijatelje, radne kolege i poslovne suradnike. Ne kriju suze zbog odlaska, navode, mirnog, pristojnog, ljubaznog, mudrog čovjeka koji je strpljivim, pedantnim radom aerodrom u Resniku dignuo do današnjih visina.
Pilot Matko Raos, pionir Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, nije krio suze dok je u našem razgovoru pričao o svom starom drugu. Upoznao ga je, veli, još u ratno doba. Posljednji put ga je vidio u utorak. Kaže da ne može prežaliti njegov odlazak s ovog svijeta.
Preminuo Lukša Novak, dugogodišnji direktor splitske zračne luke
– Nemam riječi kojima bih opisao tugu. Bio je čovjek, ljudina, pristojan, vrijedan, pametan. U isto vrijeme i vizionar i iznimni poslovni čovjek. Dovoljno je bilo samo vidjeti s kojom se pažnjom odnosio prema svakom od zaposlenika. Imao je u sebi ono ljudsko, onu divnu pozitivu, i svatko iz njegove blizine, svatko tko je imao tu sreću upoznati ga, bio je na velikom dobitku. Iza sebe je ostavio četvero divne djece, to su već odrasle osobe, školovani pametni ljudi. Bio im je tata u pravom smislu te riječi. Imao sam čast poznavati ga, a njegovoj djeci ću uvijek biti na raspolaganju, u spomen na njega, na mog dragog prijatelja – kaže Matko Raos.
Čudo je bilo i njegova vizija o stvaranju modernog aerodroma, koja je i dovela do razvoja današnje respektabilne zračne luke u Resniku. Novak je u tom procesu, kažu, bio involviran u svaki milimetar opsežnog projekta. Raos veli da je to bilo ostvarenje njegova životnog sna, i vizija i misija. Lukša Novak, fetivi Kaštelanin iz Lukšića, bio je jedan od najdugovječnijih čelnika jedne državne tvrtke. Aerodrom u Resniku je vodio od 7. srpnja davne 1998. godine. Njegov prerani odlazak teško je pao i dugogodišnjem mu prijatelju Tonču Peoviću, sudskom vještaku za zračni promet u mirovini. Za razgovor smo ga uhvatili u Azerbajdžanu, gdje radi kao voditelj projekta izgradnje novog aerodroma. Lukšu je, kaže, poznavao od početka njegova dolaska u Resnik. Sjeća se da je vrlo brzo formirao kvalitetan tim, ljude spremne za timski rad. Prolazio je, veli, kroz Scile i Haridbe razvoja avijacije, kroz razne krize, ali i lijepa vremena.
Imao je viziju i misiju
– Podigao je splitski aerodrom, tehnološki, organizacijski, funkcionalno, ali i na razini financijske kvalitete poslovanja do granica samofinanciranja i dolaska na razinu prvijenca. Mada je završio ekonomiju, izgradio se kao zrakoplovac, s vrlo visokim poznavanjem tehnologije zračnog prometa. Uvijek je bio spreman za međunarodne susrete, razmjenu iskustava, školovanja. Koliko god sam s njim bio na raznim tim konferencijama, uvijek je imao aktivnu ulogu u koordinaciji, u podizanju ugleda našeg zračnog prometa u svijetu. Znao se postaviti prema političkim pritiscima koji su dolazili iz raznih strana. Bio je krasan, divan čovjek, dobar roditelj – kaže Peović.
Nedavno je, kaže, izgubio i suprugu, pojašnjava i da je skrivao bolest od svih, ne želeći da bude na bilo koji način žrtva.
– Tako mi je teško na srcu što smo izgubili jednog tako krasnog čovjeka, stručnjaka, prijatelja, suradnika, kolegu, da vam to ne mogu opisati. Bio je kompleksan, s punom riječi čovjek priznat u stručnim krugovima, čovjek bez afere. Čovjek ravnoteže, čovjek koji je stvorio jedan od najuspješnijih aerodroma. Tuga mi je na srcu golema… – kaže Tonči Peović.
