- Nakon početnih protu-ukrjinskih stavova, Trump se sada de facto većim dijelom svrstao na stranu Ukrajine (zapravo zaštiti američkih interesa u toj zemlji od čega očito nije mogao pobjeći). Time je, zapravo, taj rat već postao Trumpov rat! Sada se uvlači i u iranski;
- Ne isključujem kako u isto vrijeme, dok Izrael očekuje američku pomoć i američki udar na Iran, Trump očekuje odlučujuće izraelske napade na Teheran kako on ne bi trebao vojno reagirati;
- Veći dio američke tzv. duboke države vjerojatno nema ništa protiv rata, ali na način da on u konačnici dovede do po nju idealnog scenarija: svrgavanja režima u Iranu, svrgavanja Netanyahua i desničara s vlasti u Izraelu, i konačno – političko otpisivanje samoga Trumpa jednom zauvijek.
Izraelsko-iranski rat sve više podsjeća na onaj ukrajinski. Tehnološko-vojno superiorni Izrael već je u prvom danu svog iznenadnog napada prije točno tjedan dana uništio znatni dio iranske protuzračne obrane, raketama i dronovima pogađao ključna nuklearna postrojenja, likvidirao 20-ak njenih vodećih generala i znanstvenika iz sfere nuklearne fizike i štošta drugo.
Paralelno s napadom uslijedile su izjave Benjamina Netanyahua i Donalda Trumpa da će, u slučaju iranskog vojnog odgovora po Izraelu Iran de facto prestati postojati i izgoriti, dok su izraelski i brojni zapadni mediji veličali briljantnu izraelsku vojnu operaciju (koja u svojoj biti to i je ukoliko izuzmemo klasične elemente terorizma kada je riječ o likvidaciji generala i znanstvenika koji su u vrijeme napada spavali u svojim stanovima, i s obzirom na činjenicu da nije Iran napao Izrael već obratno), i skoru potpunu vojnu pobjedu.
Slično se odvijao i početni ruski vojni scenarij u Ukrajini započet 24. veljače 2022.godone. Kolone ruskih tenkova probijale su se kroz pogranične dijelove Ukrajine kao kroz švicarski sir i već tijekom prvog dana stigle 60 kilometara do Kijeva, zauzele velike dijelove ukrajinskog juga spojivši time poluotok Krim i Rusiju kopnenim putom, osvojile veliki grad Herson – administrativno središte istoimene regije i time izbile gotovo bez otpora ne samo na lijevu (istočnu), već i desnu obalu južnog Dnjepra.
Paralelno je ruski vođa Vladimir Putin oštro zaprijetio zapadu da će Rusija upotrijebiti sva razorna sredstva kojima raspolaže ukoliko je ovaj pokuša spriječiti u njenoj „Specijalnoj vojnoj operaciji“ te rusko strateško oružje odvraćanja (prije svega nuklearne potencijale) stavio u povišeno stanje borbene spreme.
Općenito, malo je u svijetu bilo analitičara koji su u tom trenutku mislili da Ukrajina neće „šaptom pasti“ (priznajem, i osobno sam bio među njima), a što se – kasniji su događaji ubrzo pokazali – neće dogoditi.
Kako sada stvari stoje, Izraelu bi vrlo lako mogla uslijediti bliskoistočna varijanta „ukrajinskog scenarija“ po pitanju njegove „specijalne vojne operacije“ u Iranu koja bi se mogla odužiti puno više nego što je to očekivao. S jednom važnom razlikom: Rusija je čekala značajnije ukrajinske udare po svom državnom teritoriju gotovo dvije i pol godine (invazija ukrajinskih snaga na kursku regiju početkom kolovoza prošle godine i intenziviranje napada dronovima), dok je Iran svojim raketama i dronovima zasuo Izrael usprkos tamošnjoj čuvenoj protuzračnoj obrani „Željezna kupola“, obilato potpomognutoj i suvremenim američkim sustavima poput THAAD-a i onih starijih, Patriota.
Kako Rusija definitivno nije ostvarila svoje početno očekivane ciljeve svoje vojne operacije (iako će sve to moskovska propaganda pred ruskim građanima relativno lako pretvoriti u svoju pobjedu), Izraelu već sada prijeti opasnost da neće uspjeti ostvariti svoje ključne ciljeve (barem ne samostalno, bez pomoći SAD-a) – potpuno uništenje iranskog nuklearnog programa i svrgavanje teokratskog režima u Teheranu.
I još jedna zanimljiva analogija između Izraela i Ukrajine. Izraelski predsjednik Isaak Herzog jučer je izjavio kako se Izrael sada bori, osim za svoju, „i za zaštitu Europe i SAD-a“, što je gotovo identična retorika koju koristi i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski u odnosu na Rusiju.
Rusija upozorila SAD: Ne slažemo se s američkom vojnom intervencijom u Iranu ni smjenom tamošnje vlasti
Trump oklijeva uvući Ameriku u rat
Usprkos Trumpovim najavama da bi uskoro mogla uslijediti američka vojna operacija protiv Irana na strani Izraela, a što su dramatično promovirali gotovo svi svjetski mediji, sinoć je uslijedio iznenadni zaokret u Bijeloj kući. Trump je prolongirao moguće američke napade na još dva tjedna dajući prednost diplomaciji s Teheranom, u čemu mu danas očajnički žele pomoći europski saveznici – ministri vanjskih poslova Velike Britanije, Francuske i Njemačke (E3), razgovorom s iranskim šefom diplomacije u Ženevi.
Europa se, naime, svojim većinskim dijelom protivi američkom uključivanju u rat s Iranom. Čak se i veliki Netanyahuov prijatelj, mađarski premijer Viktor Orban u svom komentaru za tamošnji radio Kossutt usprotivio izraelskim izjavama o mogućoj likvidaciji iranskog ajatolaha Alija Hameneija.
Danas je i službena Moskva kroz svoje MVP upozorila Washington da se protivi bilo kakvoj američkoj vojnoj operaciji protiv Irana, dok je Putinov glasnogovornik Dmitrij Peskov za Sky News rekao da bi Rusija reagirala “vrlo negativno“ ako bi Ajatolah Ali Hamenei bio ubijen.
Sudbonosna odluka
Smatram kako bez obzira na sve, još nije otklonjena Trumpova prijetnja za napad na Iran. Štoviše, čuveni američki istraživački novinar Seymour Hersh navodi kako očekuje američki udar na Iran već u subotu ili nedjelju, je Trumpm želi pozitivan odjek na američkim burzama u ponedjeljak.
Prema mom mišljenju odjek na burzama bi svakako bio velik, samo ne znam u kojem smjeru – pozitivnom ili negativnom. Siguran sam jedino da bi cijene nafte na burzama u tom slučaju skočile u nebo.
Zapravo, da se vratim uvodnom dijelu teksta, Trumpvo odvlačenje s odlukom o Iranu također podsjeća na Ukrajinu – i njegova obećanja o rješenju tog rata. Od početna 24 sata ono se već pretvorilo u punih šest mjeseci!
Štoviše, nakon početnih protu-ukrjinskih stavova, Trump se sada de facto većim dijelom svrstao na stranu Ukrajine (zapravo zaštiti američkih interesa u toj zemlji od čega očito nije mogao pobjeći). Time je, zapravo, taj rat već postao Trumpov rat (koliko se god on tome protivio i javno ga nazivao Bidenovim)!
The Guardian: Prije napad na Iran, Trump želi biti siguran u GBU-57 bombu
Trump se doveo u vrlo neugodnu poziciju svojim punim svrstavanjem uz Netanyahua i na domaćem terenu. Svi demokrati su otvoreno protiv rata, zajedno s dijelom republikanaca. Trumpovo biračko tijelo – MAGA Amerikanci – potpuno su se podijelili oko Trumpove namjere. Ali što je najvažnije – velika većina američkih građana prema najnovijim istraživanjima (između ostalog Ipsosovo) protivi se uvlačenje SAD-a u rat s Iranom.
Trump je očito uzeo pauzu (koja bi se mogla produživati po ukrajinskom scenariju na nova dva tjedna, pa opet nova dva tjedna i tako u nedogled) kako bi sa svojim timom proučio sve moguće posljedice.
Uključujući i one iz većeg dijela tzv. duboke države koje vjerojatno nema ništa protiv rata, ali na način da on u konačnici dovede do po nju idealnog scenarija: svrgavanja režima u Iranu, svrgavanja Netanyahua i desničara s vlasti u Izraelu, i konačno – političko otpisivanje samoga Trumpa jednom zauvijek. Podsjećam da se izbori za Kongres održavaju već iduće godine, a ukoliko se Trumpovo, donedavno javno iskazivano mirotvorstvo pretvori u novi američki rat – ovog puta stvarni Trumpov – skinula bi se njegova aureola „svetosti“ – jedinog predsjednika SAD-a koji nije pokrenuo rat, Republikanska stranka time bi mogla na izborima doživjeti pravi potop.
Zapravo, ne isključujem da u isto vrijeme dok Izrael očekuje američku pomoć i američki udar na Iran, Trump očekuje uspješne i odlučujuće izraelske napade na Teheran kako on ne bi trebao vojno reagirati. Izrael se, to se mora priznati – i danas u tome jako trudi napadajući sve moguće ciljeve u Teheranu koje smatra važnim – više ne samo vojne ili s vojskom povezane, kako bi primorao tamošnje vlasti na kapitulaciju tj. ono što je Trump u utorak po prvi put otvoreno i sam zatražio.
Ili će možda razmotriti neko srednje rješenje, kakvo je, na primjer, 2019. godine primijenio u Siriji. Tvrdolinijaši su od njega tada tražili snažne udare po sirijskim vojnim bazama i kapacitetima zbog navodne primjene kemijskog oružja, ali je problem bio što su tamo bile i ruske vojne snage a Moskva je jasno dala do znanja (kao i sada za Iran) da se protivi američkim napadima na sirijske snage. Na kraju je Trump (očito u dosluhu s Putinom) izabrao rješenje da se iz brodova u Sredozemnom moru ispale dvije-tri krstareće rakete Tomahawk po unaprijed napuštene i ispražnjene sirijske vojne baze. I na tome je sve završilo.
Naravno, u ovom je slučaju u igri Izrael i njegovi interesi a ne samo američki pa je stvar puno složenija. Ali također, s druge strane nije Sirija, već veliki i dovoljno snažni Iran u kojem su, isto tako, još uvijek i ruski radnici koji opslužuju iransku atomsku centralu Bushehr i na što je Moskva već upozorila SAD i Izrael. Sve to primorava Trumpa da ne dva, već sto puta razmisliti što će učiniti.
Čimbenik Kine i Rusije
U petak, 20. lipnja, CNN u svojoj analizi između ostalog piše slijedeće:
„Kina i Rusija pozicioniraju se kao glasovi razuma, pozivajući na deeskalaciju sukoba u koji Sjedinjene Države razmišljaju ući – to su stavovi koje su Xi Jinping i Vladimir Putin pokušali projicirati u telefonskom razgovoru u četvrtak.
Dok američki predsjednik Donald Trump razmatra pridruživanje Izraelu u napadu na Iran, brzo rastući sukob između dva zakleta neprijatelja na Bliskom istoku pružio je Pekingu i Moskvi još jednu priliku da se predstave kao alternativa američkoj moći.
Putin i Xi oštro su osudili izraelske postupke, nazivajući ih kršenjem Povelje UN-a i drugih normi međunarodnog prava, prema Kremlju. (Problem je, naravno, rusko kršenje međunarodnog prava u tekućem ratu protiv Ukrajine, što Peking dosljedno odbija osuditi.)
Potpuno se slažem s ovim stavom CNN-a (što često nije slučaj). Štoviše! Ukazao bih i na pojedine druge elemente odnosno informacije koji idu u sličnom smjeru.
Nuklearni armagedon: hoće li Izrael ili Iran koristiti nuklearno oružje?
Tajanstveni sporazum Kine i Irana
Godine 2021. Kina i Iran potpisale su dugoročni ugovor o strateškoj suradnji na 25 godina, koji uključuje čak 400 milijardi dolara kineskih investicija; Kina sada uvozi čak oko 90 posto iranske izvozne nafte, a što je još važnije – prema navedenom sporazumu Peking ima popust na cijenu iranske nafte oko 8 posto u odnosu na cijenu konkurentske nafte susjednih arapskih zemalja; zauzvrat Kina Iran opskrbljuje mnogim proizvodima široke potrošnje i td.
Slučajno ili ne, krajem svibnja uspostavljena je i prva redovna željeznička linija između Kine i Irana bez ikakve široke medijske pozornosti. Kina bez problema može slati svoju pomoć Iranu ne samo na taj način, već i preko savezničkog Pakistana koji je politički već stao uz Iran oštrom osudom Izraela.
Između „izraelskog čekića“ i „iranskog nakovnja“ Peking je odabrao
Zanimljivo je da je Kina u svega nekoliko godina od kad su dvije zemlje počele intenzivnije surađivati s Izraelom prošle godine ostvarila 22 milijarde dolara trgovinskog prometa (što je puno manje nego s Iranom ali je dinamika rasta uistinu impresivna). Dovoljno je ukazati da kineska državna kompanija kontrolira i znatan dio najvažnije izraelske izvozne luke – one u Haifi.
Međutim, Kina je nakon izraelskog udara na Iran izabrala stranu, a to nije Izrael. Nakon što je Peking odmah potom ostvario kontakte s izraelskom stranom, a potom i onom iranskom – zauzeo je stav da mu je Iran ipak dugoročno važniji: i u trgovinskom, i u energetskom, i u infrastrukturnom (Put Svile), i u sigurnosnom smislu.
Spomenuti jučerašnji telefonski razgovor između Xi Jinpinga i Vladimira Putina taj je stav Pekinga samo dodatno potvrdio.
Zoran Meter: Izrael pomirio Trumpa i Putina; Kina vidi svoju šansu u pomoći Iranu; jao Ukrajini i EU-u
Rusko-iranski sporazum
Naime, Rusija i Iran međusobni sporazum o strateškoj suradnji potpisali su relativno nedavno – 20. siječnja 2025. godine. I on je prepun trgovinskih i investicijskih planova, prije svega u sferi energetike, ali i obrambeno-tehnološkog sektora (ne vojnog savezništva, da se ne brkaju pojmovi, već prije svega u izvozu ruskog oružja, njegovoj zajedničkoj proizvodnji i td.).
Rusija, čiji je Gazprom definitivno izgubio unosno europsko plinsko tržište kojem je isporučivao 100 milijardi m3 plina godišnje, ima planove preusmjeriti svoj plin u Iran za njegove domaće potrebe, a on bi ga čak izvozio i u susjedne arapske zemlje.
Također, Rusija i Iran već i na praktičnoj razini rade na uspostavi ključnog prometnog koridora Sjever-jug u kojem sudjeluje i Azerbajdžan. Grade se željezničke pruge i morske luke. Taj je koridor, koji znatno skraćuje put roba s azijskog jugoistoka u zapadnu Aziju i Europu i zaobilazi Sueski kanal, zapravo je jedini kojeg na ovaj ili onaj način ne bi kontrolirao SAD. Porazom Irana Rusija bi mogla sve to izgubiti, i to u uvjetima kada je u potpunosti odsječena od zapada!
Ali neovisno o svemu tome gotovo sam siguran da se ni Kina ni Rusija ne bi neposredno vojno uključile u eventualni američki rat u Iranu.
Međutim, uvjeren sam s velikom dozom vjerojatnosti da bi i Moskva i Peking u tom slučaju (ukoliko bi se rat produžio i prostorno raširio a ne bazirao samo na jednokratnom zračnom udaru na ključne iranske nuklearne objekte (prije svega onaj smješten duboko u utrobi planine – Fordow, 95 kilometara od Teherana) počele Iranu slati svekoliku pomoć – uključujući (i prije svega) i vojnu. Možda to ne bi činili tako javno kako čine SAD i zapad u Ukrajini, ali bi efekt bio isti kao da to i javno obznane.
Nuklearni armagedon: hoće li Izrael ili Iran koristiti nuklearno oružje?
Tajanstveni kineski teretni zrakoplov „zalutao“ u Iran
Prije dva dana jedna od zanimljivijih vijesti bila je i ona o tajanstvenom nestanku s radara velikog kineskog transportnog zrakoplova koji je sletio u Iran umjesto formalno naznačenog odredišta u Luxemburgu. Fake News ili ne, ne mogu odgovoriti, kao ni oni što su je objavili.
U međuvremenu stižu vijesti: nakon jučerašnjeg izraelskog napada da brojne vladine zgrade u Teheranu, Iran je upravo objavio da je izvršio snažne raketne na Izrael, kao i na kompleks zgrada izraelske vlade i na Knesset (izraelski parlament).
Bilo to točno ili ne, retorika između Teherana i Tel Aviva, a ne samo vojni potezi, ukazuje kako je kaos na Bliskom istoku puno vjerojatnija opcija od mirnog rješenja.
Kada tome dodamo čimbenik moguće uporabe nuklearnog oružja (američke vlasti ne isključuju niti svoju uporabu taktičkog (nestrateškog) nuklearnog oružja za napade na iranske nuklearne objekte što bi značilo i ekološku katastrofu), prijeteća apokaliptična slika Bliskog istoka mogla bi vrlo lako postati globalna.
Zoran Meter: Trump će možda udariti po Iranu u roku od 48 sati; hrvatski komentatori su u velikoj zabludi
