Dalmacija se guši i uništava u razornim požarima koji ne samo da prijete ljudima i imovini, već nepovratno i prirodnim resursima. Stručnjaci i primjeri iz prakse sve češće ukazuju na uzgoj koza kao jedno od najučinkovitijih, ekološki prihvatljivih rješenja za višestruko smanjenje rizika od nastanka i širenja požara. Ali, zašto ih uporno i tvrdoglavo ne slušamo?
Koze – prirodni “čistači” terena
Koze su izuzetno prilagodljive životinje, osobito pogodne za krške i teško pristupačne terene kakvih je u Dalmaciji mnogo. One se hrane širokim spektrom vegetacije: korovom, šikarom, makijom i niskim raslinjem, koje su ujedno i najopasniji gorivi materijal za šumske i travnate požare. Redovitom ispašom koze učinkovito uklanjaju suhe i zapuštene biljne ostatke, smanjujući tako količinu gorivog materijala na terenu i izravno utječući na smanjenje mogućnosti izbijanja i širenja požara.
Povijesna iskustva i dokazi iz prakse
Od 1947. do otprilike 1970. godine postojala je praksa zabrane držanja koza, pa su se ove životinje gotovo “smaknule” protiv volje seljaka koji su ovisili o njima. Država je čak organizirala akcije ubijanja koza, što je dovelo do pada njihova broja sa preko 3 milijuna 1931. godine, na oko 400.000 ili manje. Paradoksalno, ova mjera je imala za cilj zaštitu šuma, a broj požara je od 1970-ih statistički samo drastično rastao. Kazne za držanje običnih koza bile su stroge, uključujući novčane kazne i zatvor do 30 dana, a stada su se oduzimala i prodavala općinama. Ipak, mnogi su seljaci skrivali koze ili ih prebacivali u ilegalu.
Povijest, naime, pokazuje da je zabrana uzgoja koza u bivšoj Jugoslaviji, osobito od 1950-ih godina, bila popraćena značajnim povećanjem površina obraslih borovinom i makijom, što je dovelo do većeg rizika od požara.
Stariji stanovnici Dalmacije i Hercegovine svjedoče kako su prije zabrane držanja koza požari bili rjeđi i manje razorni, upravo zato što su koze održavale krajobraz čistim.
Danas se u razvijenim europskim zemljama, poput Španjolske (Katalonije), ponovno uvodi praksa “vatrogasnih stada” – organiziranih ispaša koza i ovaca na rizičnim područjima, što je rezultiralo višestrukim smanjenjem opožarenih površina.
Znanstvena i stručna potpora
Stručnjaci procjenjuju da je sto koza na sto hektara zemljišta najučinkovitija preventiva protiv požara, jer se time održava ravnoteža između vegetacije i stočarstva, a krajobraz ostaje otvoren i manje podložan širenju vatre.
Koze su posebno korisne na napuštenim i zapuštenim poljoprivrednim površinama, gdje mehaničko ili kemijsko uklanjanje vegetacije nije isplativo ili ekološki prihvatljivo.
Ekološke i gospodarske prednosti
Uz prevenciju požara, uzgoj koza donosi i druge koristi: očuvanje tradicionalnog načina života, samozapošljavanje na ruralnim područjima, proizvodnju visokovrijednog mesa i mlijeka te održavanje biološke raznolikosti.
Autohtone pasmine koza, prilagođene dalmatinskim uvjetima, dodatno doprinose otpornosti stada i smanjenju troškova uzgoja.
Koze, korištenjem brsta u ishrani, doprinose sprječavanju nekontroliranog širenja štetne vegetacije i tako obnavljaju kvalitetu pašnjaka te umanjuju mogućnost nastanka požara.
Kako uzgoj koza u Dalmaciji može smanjiti rizik od požara na terenu?
Znanstveni izvori potvrđuju da uzgoj koza u Dalmaciji može značajno smanjiti rizik od požara na terenu zahvaljujući njihovoj prirodnoj ispaši i brstenju niskog raslinja, korova i grmlja, koji su glavni izvor gorivog materijala za požare. Koze su poznate po tome što učinkovito uklanjaju gustu vegetaciju, osobito na krškim i teško dostupnim područjima, čime izravno smanjuju količinu zapaljivih tvari u okolišu
Povratak kozarstva, uz podršku lokalnih zajednica i stručnih službi, donosi višestruku korist: smanjenje rizika od požara, očuvanje okoliša i razvoj ruralnih područja. U vremenu kada klimatske promjene dodatno povećavaju opasnost od vatrene stihije, povratak tradicionalnim, prirodnim rješenjima poput uzgoja koza, čini se logičnim i nužnim korakom za sigurniju i održiviju Dalmaciju
Redovita ispaša koza sprječava prekomjerno nakupljanje suhe trave, makije i grmlja, što su najčešći uzroci brzog širenja vatre u ljetnim mjesecima. Time se ne samo smanjuje rizik od izbijanja požara, već i olakšava pristup vatrogascima u slučaju intervencije, jer teren postaje prohodniji i pregledniji36.
Praksa i iskustva iz drugih mediteranskih zemalja potvrđuju da su područja na kojima se provodi sustavna ispaša koza znatno manje pogođena velikim požarima. Koze tako predstavljaju održivo, ekološki prihvatljivo i ekonomski isplativo rješenje za prevenciju požara, posebno na zapuštenim i marginalnim površinama gdje je mehaničko uklanjanje vegetacije teško izvedivo ili preskupo
Osim toga, uzgoj koza doprinosi očuvanju tradicionalnog krajobraza, potiče biološku raznolikost i omogućuje dodatni izvor prihoda lokalnom stanovništvu, što dodatno motivira zajednice na održavanje otvorenih i čistih površina.
Stada koza višestruko jeftinija od plaćanja požarnih šteta i skupe vatrogasne opreme
Općenito, puštanje stada koza za održavanje vegetacije može biti znatno jeftinije u odnosu na velike troškove koje prouzroče požari, uključujući štete na prirodi, imovini i infrastrukturi, kao i troškove za vatrogasnu opremu i zrakoplove za gašenje požara. Koze prirodno uklanjaju suho i lako zapaljivo bilje, smanjujući rizik od širenja požara, dok su investicije u vatrogasnu opremu i zrakoplove često vrlo skupe i zahtijevaju stalno održavanje i operativne troškove.
Zaključno, uzgoj koza u Dalmaciji nije samo gospodarska prilika, već i ključna mjera za smanjenje rizika od požara kroz prirodnu regulaciju vegetacije i održavanje sigurnosti prostora.
Jurica Gašpar
PROČITAJTE JOŠ:
Kako su Srbi postali “Ovi-Oni”, a teroristi domaći koji njivu obrađuju benzinom, jednom godišnje spajajući vikende i praznike?
Kažu “serijski požari na makarskom području” i onda opet serijsko čuđenje. A tko pali požare? Pa teroristi kao i obično. A evo kako i zašto… Jedno vrijeme uredno se Srbe pečatilo za piromaniju. To je bilo toliko učestalo da si to mogao maltene, ovjeriti kod javnog bilježnika. A onda je
KRKANSKI HRVATISTAN: “Zalij beton u more i zabij zastavu, nek’ se zna ′ ko je domoljub, nedilje ti!”
Nema čega se nismo nagledali ovog ljeta, ali ako išta više izaziva iritaciju od govana u Jadranu i posljedično oboljenja od Escherichie coli, to je “domoljublje” na hrvatski način. “Krkanski hrvatistan”, kako to slikovito nazivaju čitatelji, pomeo je našu obalu, a gdje ćeš veće slikovitosti od slika samih?
OSVRT JURICE GAŠPARA Krivci za požare su ispred svake kamere, svakog turista i vatrogasca, prepoznajete li ih?
Nakon svakog katastrofalnog požara, pa tako i ovog najsvježijeg u Grebaštici, krenu teorije zavjera i traže se krivci, a zapravo smo ih mogli vidjeti ispred gotovo svake televizijske kamere, svakog vatrogasca i turista… ”Šta bi ja njemu učinija da ga uvatin”, kaže Mate koji je jedva spasio kuću sa 17
