Prošle je zime Hajduk dugo razgovarao s Varaždinom oko Michelea Šege, krilnog napadača od 24 godine koji je u jesenskom dijelu sezone svih oduševio i s četiri gola i četiri asistencije u 18 nastupa pokupio epitet jednog od najboljih igrača lige. Kako je na Poljudu vladala neimaština po pitanju ubojitosti u posljednjoj trećini, a istovremeno i potreba za pomoći Marku Livaji koja se traži otkad je najbolji igrač lige došao u Split.
Kako je Šego u Varaždinu žario i palio SHNL terenima logičan slijed događanja je pojava potrebe da ga se proba vratiti na Poljud. Rođenom Splićaninu to je došlo kao naručeno i odmah je prelomio da želi u Hajduk. Imali su Varaždinci i drugih kombinacija, ali kako je igrača zanimala samo jedna nije im preostalo ništa drugo nego da s Bijelima dogovore transfer. I ta se priča pretvorila u trakavicu, pregovaralo se i pregovaralo, a Hajduk nije bio u bajnoj financijskoj situaciji što nikako nije bila olakotna okolnost. Na kraju je pao dogovor po kojem je Varaždin za najboljeg igrača inkasirao 600.000 eura, a kako je prije toga potpisao i Mate Antunović valja pretpostaviti da je i on bio uključen u dogovor. Ta je priča završena tako što su sve strane bile zadovoljne, a najsretniji je bio Šego koji je na temelju samopouzdanja i izvedbi na sjeveru države vjerovao da je spreman iskoristiti drugu priliku u najdražem dresu.
Imao je i još uvijek ima sve karakteristike koje su potrebne Bijelima, ali nešto je pošlo po zlu. Šego je trebao biti u prvih 11 protiv Belupa u prvom kolu proljetnog dijela sezone, ali dobio je temperaturu i pauzirao određeni period. Sjećamo se Gattusovih riječi uoči tog susreta, a osvrnuo se baš na veliko pojačanje.
– Žao mi je Šege, odradio je uoči Belupa tri-četiri top treninga – rekao je Talijan.
Čim je ozdravio, Šego je postao dijelom udarne postave, a debi je upisao baš protiv Varaždina i izborio jedanaesterac. Sve je tada izgledalo idealno, ali nikako Šegu nije htio gol. Trebao je biti udarna vedeta Bijelih, ali vremenom je nestajao. Rasle su i kod njega frustracije jer je povratničku polu sezonu zamišljao drugačije. Nije mu vjerojatno odgovarao niti Gattusov stil nogometa u kojem je nekako bio zagušen, nedostajalo mu je prostora. Kako je vrijeme odmicalo ispadao je iz forme i gubio mjesto u momčadi. To vjerojatno nije zadovoljavalo njegove ambicije, a kvalitete koje posjeduje nisu dolazile do izražaja. Na kraju je Šego ostao bez gola, a imao je četiri asistencije. Posljednji gol sezone zabio je baš protiv Bijelih u dresu Varaždina. Ta “bomba” bila je nagrađena golom mjeseca, ali problem je što je to bilo sve od njega prošle sezone. Statistika od 34 nastupa, četiri gola i osam asistencija i ne izgleda tako loše, ali Šego nije zadovoljio pod Gattusom.
Rekao je to čak i Francois Vitali i dodao kako u njega klub još uvijek vjeruje jer na Poljudu vlada mišljenje da je Šegin plafon puno veći od ovoga što je pokazivao. Novi trener Gonzalo Garcia doima se čovjekom koji iz Šege može izvući ono najbolje i dovesti ga do razine na kojoj je bio u Varaždinu. Nikola Šafarić, njegov bivši trener, smatra da na varaždinskoj razini može Bijelima donijeti naslov prvaka. Sada je na Urugvajcu da Šegu revitalizira i igru postavi tako da dođe do izražaja. To Gattuso nije uspio, a posljedično je i igrač izgubio samopouzdanje. Karakteristike koje je imao sigurno nije izgubio, a Garcia ga jako cijeni kao igrača. Upravo on bi mogao biti jedna od glavnih vedeta novog trenera Bijelih, a na Poljudu se nadaju da će tome tako i biti.
Šego pod Gattusom praktično nije ni postojao, blago rečeno nije ličio na sebe, a ove pripreme mogle bi mu poslužiti da vrati samopouzdanje i status u ekipi. Kvalitetu za Bijeli dres sigurno ima, a njegove unutarnje rezerve su takve da može postati ozbiljna snaga Hajduka u novoj sezoni. Ako ih aktivira, Garcia bi mogao dobiti najveće pojačanje sezone.
