U Americi je na dnevnom redu prvo klupsko svjetsko prvenstvo, za odabrane klubove sezona nije zaključena, takva slična situacija je bila i kod nas, ali se radilo o neusporedivo manje važnim završnim utakmicama kvalifikacija za plasmane u Treću ligu. Tako su nogometaši Jadrana na svojem terenu u Kaštel Sućurcu pobijedili DOŠK-a s 3-0 (prvi susret u Drnišu 0-0), pa je tako kaštelanski klub poslije dvanaest godina izborio povratak u viši rang. U Sućurcu je bilo pravo slavlje, vrhunski doživljaj za domaćine, uz pjesmu i obilatu pirotehniku kao kad igra Hajduk na Poljudu.
“Bijeli” su u to vrijeme trenirali, jer, krenule su pripreme, objavljen je itinerer do starta u novo prvenstvo, ali na Poljudu, kao nikada do sada, vladaju brojne nepoznanice. To je uobičajeno, momčad Hajduka se tek stvara, odlasci kao i dolasci će biti na dnevnom redu do kraja prijelaznog roka početkom rujna.
Evo jednog primjera, kao gotov najavljen je dolazak Adriona Pajazitija, albanskog reprezentativca, donedavno prvotimca Gorice i to pod formulom slobodnog igrača premda je taj transfer još uvijek u kategoriji budućeg i neizvjesnog. Naime, Pajaziti je, makar formalno, ipak igrač londonskog Fulhama i to pod ugovorom. Radi se o tome da je Pajaziti zaista imao ugovor do ovog ljeta za klub s Craven Cottagea, faktički na njega nije računao portugalski menadžer Marcio Silva, ali se situacija promijenila od utakmice Engleska – Albanija (2-0) na Wembleyu 31. ožujka ove godine. Tada je u 79.minuti umjesto Qazima Lacija u igru ušao Pajaziti, odmah potom je produžio svoj ugovor za Fulham. Naravno, to apsolutno ne znači da Pajaziti neće osvanuti na Poljudu, ali je pitanje pod kakvim uvjetima…
Središnja dilema vlada glede igračkog kadra, jer su primarno važni odlasci s Poljuda, što znači da u aktualnom financijskom stanju Hajduka najprije treba udomiti nekog prvotimca kako bi se dobilo mogućnost dovođenja prinova. Sve vrvi od pretpostavki transfera nekog od mlađih snaga Hajduka, konkretno na stolu je ponuda belgijskog Anderlechta za Niku Sigura za četiri milijuna eura, što je prema procjenama vodstva “bijelih” ipak nedovoljno (navodno pikiraju na deset milijuna). Takva igra licitiranja uglavnom donosi pozitivne rezultate, klubovi se dogovore…No, treba se prisjetiti kako je Hajduk u takvom cjenkanju prošlog ljeta propustio ostvariti transfer Rokasa Pukštasa u Parmu za četiri milijuna eura (tražilo se znatno više)…
Predsjednik Hajduka Ivan Bilić najavio je kao sigurna realizaciju dva transfera, što se u zimskom prijelaznom roku nisu realizirala. Kod tih poslova presudno je umijeće Francoisa Vitalija, takozvanog direktora nogometnih operacija, koji se na tom planu do sada baš i nije iskazao.
Istina, “bijeli” su uspjeli angažirati trenera Gonzala Garciju, po sveukupnom ukusu i uvjerenju stručnjaka prikladnog za razvoj momčadi. Ipak kao nestvarno odjeknulo je Bilićevo otkriće kako su do Garcije došli potragom, najprije među tridesetak trenera u širem, odnosno petoricom u užem izboru. U biti radi se o pitanju tko je mogao, osim logično rečenog Vitalija, obaviti tu selekciju, jer predsjednik, kao i članica uprave Marinka Akrap u stručnim pitanjima objektivno nemaju takva znanja.
Možda je Vitaliju dao ruke savjetnik predsjednika Boro Primorac…
A kod uloge Primorca otvara se nova dvojba, kako se dogodilo da je, to je bila prva odluka u mandatu Ivana Bilića, premješten na poziciju savjetnika predsjednika, dok je za njegovog nasljednika šefa akademija “Luka Kaliterna” imenovan Goran Sablić. A on je eto napustio Poljud, sporazumno raskinuo trogodišnji ugovor i otišao za trenera mostarskog Veleža.
Kako god okrenuli, na Poljudu vlada neizvjesnost glede budućnosti položaja svih aktera odreda, što po svim mjerilima najviše remeti rad Gonzala Garcije…
