Kad je Izrael prije gotovo dva tjedna napao Iran, kineska vlada, dugogodišnji Iranski prijatelj, skočila je u akciju – barem, kad je riječ o riječima. Osudio je napade. Njegov vođa Xi Jinping nazvao se s ruskim vođom i pozvao na prekid vatre. Njegov ministar vanjskih poslova razgovarao je sa svojim kolegom u Iranu.
Ali tu je Kina prestala. Dostavljena je uobičajena retorika. Deeskalacija i dijalog su trubili. Ipak Kina nije ponudila materijalnu potporu.
Unatoč Pekingovom priboru kao suparnika blisko u Sjedinjenim Državama i njezinoj ambiciji da igra veću ulogu na svjetskoj pozornici, Peking se suzdržavao od pružanja vojne potpore Iranu, a kamoli da se izravno uključi u sukob. Odluka je naglasila ograničenja s kojima se suočava na Bliskom Istoku.
“Pekingu nedostaju i diplomatske mogućnosti i rizični apetit da brzo intervenira i da misli da se može uspješno kretati, ova brzo kretanje i nestabilna situacija”, rekao je Jude Blanchette, direktor Kineskog istraživačkog centra u Randu.
S obzirom na zapletenu politiku Bliskog Istoka, gdje Kina ima značajan ekonomski i energetski udjel, ali ima minimalan vojni utjecaj, Peking “nije sklon zabiti vrat”, dodao je Blanchette. Umjesto toga, kineska vlada odlučuje ostati “odmjereni, rizični glumac”.
Kina vaga komercijalne interese
Zhu Feng, dekan škole za međunarodne odnose na Sveučilištu Nanjing na istoku Kine, rekao je da volatilnost na Bliskom Istoku nije u interesu Kine.
“S Kineskog stajališta, Izrael-Iran sukobi izaziva i utječe na kineske poslovne interese i ekonomsku sigurnost”, rekao je Zhu. “To je nešto što Kina apsolutno ne želi vidjeti.”
Nakon što je iranski parlament plutao plan za isključivanje strateški smještenog Hormuz -ovog tjesnaca tijekom vikenda, Kina je progovorila protiv toga. “Kina poziva međunarodnu zajednicu da pojača napore za uklanjanje eskalacije sukoba i sprečavanje regionalnog previranja da ima veći utjecaj na globalni ekonomski razvoj”, rekao je Guo Jiakun, glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova.
U utorak, nakon najave o prekidu vatre, američki predsjednik Donald Trump napisao je u postu na društvenim medijima: “Kina sada može nastaviti kupovati naftu od Irana”, sugerirajući da će primirje spriječiti poremećaj iranske proizvodnje nafte.
Izvještaj američke Uprave za energetsku informaciju 2024. godine sadržavalo je procjene koje sugeriraju da je otprilike 80% do 90% nafte koju je Iran izvozio u Kinu. Kineska ekonomija mogla bi se boriti za očuvanje svoje industrijske proizvodnje bez otprilike 1,2 milijuna barela nafte i drugih fosilnih goriva koje je osigurao Iran.
Craig Singleton, stariji Kineski suradnik u Washingtonskom zakladi za think Think Tank za obranu demokracija, sažeo je Pekingove odgovore kao “stabilno kupovanje nafte i ritualne pozive na” dijalog “.
“To je o tome”, rekao je Singleton. “Nema dronova ili raketnih dijelova, nema kreditne linije za hitne slučajeve. Samo riječi kalibrirane kako bi se Teheran plasirala bez zveckanja Rijada ili poziva na američke sankcije.”
Prigušeni odgovori u Pekingu također otkrivaju jaz između kineske retorike velike snage i njegovog stvarnog dosega u regiji. Rekao je Singleton: “Kineski zaljevski otisak komercijalno je, nije spreman za borbu. Kada rakete lete, njegovo mnogo izmišljeno strateško partnerstvo s Iranom smanjuje se na izjave. Peking želi sniženu iransku naftu i naslov” mira-posrednika “, dok je Washington puštao da nameće tvrdoglave snage.”
U izjavama, Kina se bori s Iranom i obećava posredovanje
Od početka rata, Peking – koji je osvojio diplomatski približavanje Irana i Saudijske Arabije 2023. godine – stajao je kraj iranske strane i nagovarao razgovore.
U Ujedinjenim narodima, Kina, stalna članica Vijeća sigurnosti, udružila se s Rusijom i Pakistanom u iznosu nacrta rezolucije koja je osudila “najjače” napade na mirna nuklearna mjesta i objekti u Iranu. Pozvali su “neposredni i bezuvjetni primirje”, iako su Sjedinjene Države, drugi stalni član Vijeća, gotovo sigurni da će prijedlog veto.
Ubrzo nakon što je Izrael napao Iran, kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi imao je telefonski poziv sa svojim iranskim kolegom Abbasom Araghchijem i rekao mu da je “Kina izričito osudila izraelsko kršenje iranskog suvereniteta, sigurnosti i teritorijalnog integriteta.” Wang je, koristeći zajednički diplomatski jezik, rekao da je Kina “spremna održati komunikaciju s Iranom i drugim relevantnim strankama kako bi nastavila igrati konstruktivnu ulogu u uklanjanju eskalacije situacije”.
Wang je kasnije razgovarao s ministrima vanjskih poslova Omana i Egipta; Obje su države ključni posrednici u regiji. I krajem prošlog tjedna, prije nego što su se SAD vojno uključili, Xi je razgovarao s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom; Njih dvoje su se složili da ostanu u bližem kontaktu nad Iranom i rade na deeskalaciji. Ali Kina se držala podalje od bilo kakvih izravnih umiješanosti, a Rusija je također prigušila odgovore na izraelsko-iranski sukob.
Iran je važna veza u XI-jevoj ambicioznoj inicijativi za globalnu projektnu projektima i cestama, a 2023. pridružio se Šangajskoj organizaciji za suradnju, sigurnosnu skupinu Rusije i Kine kako bi se suprotstavila NATO-u pod vodstvom SAD-a. Proveo je zajedničke vježbe s Kinom, uključujući ovogodišnji “Pomorski sigurnosni pojas 2025” u Omanu, u kojem je i Rusija sudjelovala. Peking će u srijedu sazvati sastanak ministara članova SCO članova obrane.
Koliko god je Iran u Kini, to je samo dio Pekingovog izračuna, prema analizi Centra Soufan, organizacije sa sjedištem u New Yorku, koja se fokusira na globalne sigurnosne izazove.
U Intelovom podnesku, Centar je rekao da je sukob otkrio da je Pekingova podrška svojim partnerima, posebno onima u sukobu sa Sjedinjenim Državama, “ograničena složenom matricom interesa, uključujući želju da izbjegne otuđenje velikih ekonomskih partnera i eskalirajući napetosti sa Zapadom”.
___
Istraživač AP Yu Bing u Pekingu i pisaca Edith M. Lederer iz Ujedinjenih naroda, a Josh Boak u Washingtonu pridonijeli su ovom izvješću.
