U emotivnoj i natjecateljski snažnoj atmosferi u Vrgorcu je održan 6. Memorijalni turnir “Antonijo Pervan”, koji svake godine okuplja futsal klubove i prijatelje u spomen na momka koji je svojim osmijehom i strašću za igrom obilježio srca mnogih. Ovogodišnji pobjednik turnira je momčad MNK Olmissum, koja je u finalu svladala Novo Vrijeme rezultatom 8:1.
Molimo, igramo, pamtimo — sve za Antonija
Program turnira započeo je u 16 sati dostojanstveno i tiho, onako kako bi i sam Antonio želio — posjetom njegovom grobu i zajedničkom molitvom. Pola sata kasnije, okupljeni su se fotografirali ispred murala posvećenog Antoniju, koji danas krasi jedan od zidova u njegovom Vrgorcu, podsjećajući svakog prolaznika na mladost koja je prerano otišla, ali nikada zaboravljena.
U 17 sati sve je bilo spremno za ono što je Antonio najviše volio — futsal. Četiri seniorske momčadi — MNK Olmissum, MNK Novo Vrijeme, MNK Brotnjo i domaći HMNK Vrgorac — zaigrale su u čast prijatelja, suborca s terena i čovjeka kojeg svi pamte po vedrom duhu i borbenosti.
Kliknite za pregled
Omiški Olmissum dominantan u finalu
Finalna utakmica odigrana je u 20 sati pred brojnom publikom, a Olmissum je pokazao zašto je među najboljima u državi. S uvjerljivih 8:1 nadigrali su makarsko Novo Vrijeme i tako zasluženo podigli pobjednički pehar.
“Olmissum je osvojio prvo mjesto na memorijalnom turniru ‘Antonijo Pervan’, uvjerljivom pobjedom u finalu! Čestitke cijeloj ekipi na sjajnoj izvedbi i zasluženom trofeju”, poručili su iz kluba.
Jakov Doljanin proglašen je najboljim strijelcem turnira, dok je Vinko Rozga, jedan od ključnih igrača Olmissuma, ponio titulu najboljeg vratara. Njihova dominacija bila je impresivna, ali sve su riječi poslije utakmice bile usmjerene — Antoniju.
Tko je bio Antonijo Pervan?
Antonijo Pervan bio je srce i duša svakog terena na kojem je igrao. Rođen i odrastao u Vrgorcu, gdje je i započeo svoju futsal karijeru, brzo je stekao reputaciju neumornog borca, tehnički potkovanog igrača i, iznad svega, vjernog prijatelja. Njegovi suigrači pamte ga kao nekoga tko je “uvijek prvi stigao na trening, a zadnji otišao s terena”. Njegova je energija bila zarazna.
U privatnom životu Antonijo je bio tiha snaga — vezan uz obitelj, posebno sestru i roditelje, ali i uz svoje prijatelje koje je smatrao drugom obitelji. Volio je prirodu, često planinario, a kad nije igrao futsal, posvećivao se volonterskom radu u zajednici. Tragična i prerana smrt prije šest godina ostavila je prazninu, ali i snažnu poruku o ljubavi, predanosti i zajedništvu.
Turnir sjećanja
Turnir posvećen Antoniju prerastao je okvire sportskog događaja. Iz godine u godinu okuplja sve više ljudi, ne samo iz futsal zajednice, već i iz cijele regije. Riječ je o događaju u kojem se emocije miješaju s natjecanjem, u kojem rezultat nije primaran, već prisutnost — ona fizička i ona u srcima.
“Antonijo je bio naš brat, naš osmijeh na terenu. Sve dok igramo, dok se sjećamo, on je tu s nama”, kazao je jedan od igrača domaćeg kluba, HMNK Vrgorac, uz suze u očima.
Moja reakcija na članak je…
