Jedine su cvjetajuće biljke u moru, koje su se s kopna u vodeni svijet „preselile“ prije više od 70 milijuna godina.
Morske cvjetnice su morske biljke koje su se prilagodile životu u moru. One pripadaju toj zbilja velikoj skupini kritosjemenjača (Angiospermae) te, za razliku od algi, imaju razvijen korijen, stabljiku, list i cvijet – baš poput kopnenih biljaka. Prisutne su u gotovo cijelom svijetu, točnije, u obalnim područjima 159 zemalja i na šest kontinenata, govore podaci UN-a. Pokrivaju ukupnu površinu od otprilike 300.000 km² i smatraju se jednim od najvrjednijih ekosustava na svijetu.
Važne, a slabo ih štitimo!
Morske cvjetnice, naime, imaju ključnu ulogu u održavanju zdravlja oceana i mora. One poboljšavaju kemijske uvjete u moru apsorbirajući CO₂ i otpuštajući kisik, stabiliziraju morsko dno svojim korijenjem te stvaraju skloništa i mrijestilišta za brojne morske vrste.
Njihovi listovi usporavaju struju i omogućuju taloženje čestica, što doprinosi bistrijem moru i manjoj eroziji obale. Ove morske biljke nisu korisne samo za more, već i za kopno! Zbog sve češćih i jačih oluja, njihova uloga u zaštiti obale postaje još važnija zato što upravo morske cvjetnice ublažavaju udare valova i štite priobalne zajednice. Time postaju prirodno rješenje za ublažavanje posljedica klimatskih promjena – i razlog više za njihovo očuvanje i obnovu.
No, upravo suprotno! Od kraja 19. stoljeća izgubljeno je gotovo 30 % svjetskih površina prekrivenih morskim cvjetnicama. Razlozi tome su razni: od urbanog, industrijskog i poljoprivrednog otjecanja, razvoja obale i jaružanja, do nereguliranog ribolova i slobodnog sidrenja te klimatskih promjena. Prema podacima UN-a, livade morskih cvjetnica spadaju među najmanje zaštićene obalne ekosustave. Tek 26 % livada spada u zaštićena morska područja, što je u usporedbi s 40 % koraljnih grebena i 43 % mangrova, izuzetno malo.
Iako su napori Sunca usmjereni na onu, za naše krajeve, najznačajniju i najrasprostranjeniju među njima, posidoniju ili oceanski porost (Posidonia oceanica), u Jadranskom moru prisutne su još tri vrste morskih cvjetnica: čvorasta morska resa (Cymodocea nodosa), morska svilina (Zostera marina) i patuljasta svilina (Zostera noltii). U svijetu ih inače ima ukupno 72 vrste!
Posidonija
Posidonija (Posidonia oceanica), poznata i kao oceanski porost, endemska je vrsta
Sredozemnog mora i jedna od najvažnijih morskih cvjetnica Jadrana. Ime je dobila po grčkom bogu mora, Posejdonu, a često se naziva i „plućima mora“ zbog velike količine kisika koju proizvodi. To je višegodišnja, podvodna biljka s dugačkim, vrpčastim listovima (dugim 30–120 cm, širokim 1–1,5 cm), tamnozelene boje koji rastu u gustim snopovima iz podvodnog stabla – rizoma. Rizomi se šire vodoravno ispod sedimenta, ali i okomito, te stvaraju guste livade koje mogu trajati tisućama godina.
Posidonija se pojavljuje od površine do 40 metara dubine, na pjeskovitom, muljevitom ili miješanom dnu, gdje tvori guste i stabilne livade koje ublažavaju djelovanje valova, sprječavaju eroziju obale i pružaju utočište tisućama morskih organizama. Cvjeta rijetko, a njezino razmnožavanje uglavnom je vegetativno. U Jadranu ima važnu ekološku ulogu: pročišćava vodu, pohranjuje ugljik i pridonosi očuvanju bioraznolikosti. Vrlo je osjetljiva na fizička oštećenja poput sidrenja i
kočarenja te na zagađenje i rast temperature mora, a njezina prisutnost izravan je pokazatelj čistog i zdravog morskog okoliša. Zbog svoje važnosti, posidonija je strogo zaštićena vrsta u mnogim zemljama Mediterana, uključujući i Hrvatsku.
Čvorasta morska resa
Čvorasta morska resa (Cymodocea nodosa) je mediteransko-atlantska morska cvjetnica. Naziv Cymodocea dolazi od imena Nereide, morske nimfe zvane Cymodoce i latinske riječi nodus što znači čvor. Ima razgranato korijenje, debljine tek nekoliko milimetara te tanke listove (duge 15-40 cm te široke 3-4 mm) nazubljenih rubova. Savitljivo i glatko stabalce razvija se paralelno uz morsko dno i često je prekriveno sedimentom. Na stabalcu su karakteristični gusto formirani „čvorovi“ po kojima je i dobila ime. Vrsta se pojavljuje na pjeskovito-muljevitom dnu s organskim ostacima, od površine mora do 10 metara dubine.
Ponegdje oblikuje podmorske livade zajedno s vrstom Zostera noltei. Cvjeta između travnja i kolovoza, no to se događa rijetko i puno je češće vegetativno razmnožavanje brzim širenjem vodoravnog rizoma. Raste par metara godišnje u dužinu. Ova biljka otpornija je na hidrodinamičke utjecaje od posidonije. Dosta dobro podnosi određenu količinu organskog opterećenja, zagađenja i redukciju svjetlosti. No ipak više voli čisto more, puno svjetlosti i temperaturu između +10°C do +30°C.
Morska svilina
Morska svilina (Zostera marina) naziva se još i morska resa, perje, aliga mala, porost, podvodni jermen. Naziv zostera dolazi od grčke riječi zoster što znači pojas, remen, vojni opasač te se odnosi na izgled listova. Listovi su joj žarkozelene boje (30-100 cm duge i 3-9 mm široke), uski i trakasti kao i kod Cymodocea nodosa, no krajevi su im zaobljeni i čupavi (nisu nazubljeni). Ova cvjetnica ima puzajuće rizome, debele 2-6 mm te korjenčiće duge do 20 cm i debele tek 0,2-1mm s korijenskim dlačicama. Kad sazriju plodovi tada se cvjetna stabljika odvaja od matične biljke i slobodno pluta te tako rasprostranjuje zrele plodove.
Naseljava i pjeskovito i muljevito dno, pod utjecajem slatke vode, od područja plima/oseka do nekoliko metara dubine. Češća u Sjevernom Jadranu i Novigradskom i Karinskom moru, dok je u Srednjem i Južnom Jadranu iznimno rijetka. Posebnost ove vrste je što može izdržat kratko vrijeme van vode. Podnosi nešto niže temperature i boćatije vode.
Patuljasta svilina
Patuljasta svilina (Zostera noltei) naziva se još i voga ili malo perje. Listovi su od svijetlo do tamnozelene boje, vrlo su uski (do 1 mm), a dužina im je od 5 do 30 centimetara. Na vrhovima su srcoliki. Raste u pjeskovito-muljevitom dnu, pod utjecajem slatke vode, od površine do 5 metara dubine. Mladi listovi razvijaju se u proljeće, a stari odumiru u jesen te preko zime opstane samo rizom ukopan u sediment. Razmnožava se sjemenkama i vegetativno, s time da je češća pojava vegetativno. Zostera noltii nije otporna na vodene turbulencije (pojačanu hidrodinamiku valova), zamućenja ili zagađenja, stoga ona prvenstveno naseljava čiste plitke slane (do boćate) vode u mirnim lagunama ili estuarijima rijeka, muljevitog dna.
Može živjeti i u području plima/oseka, to jest od srednje razine plime do donje razine plime. Ima ulogu kao i ostale morske cvjetnice, naročito u pročišćavanju vode, stabilizaciji supstrata te pružanju utočišta brojnim morskim vrstama.
A di se ti sidriš?
Morske cvjetnice imaju veliku ekološku vrijednost te ih je potrebno zaštiti kako bismo očuvali naše more. Zato i ovo ljeto ide kampanja “A di se ti sidriš?” s ciljem osvještavanja lokalnih zajednica uz more, ali i posjetitelja jer neznanje je često glavni uzrok neodgovornog ponašanja prema prirodi.
Izrađenu su i informativni letci o posidoniji i uputama za sidrenje. Letke možete preuzeti na mrežnoj stranici “Sunca”, a ako radite s nautičarima, iz Udruge potiču da im pošaljete upit za dostavu materijala na info@sunce-st.org.
J.T.
PROČITAJTE JOŠ:
Kampanja “A di se ti sidriš” cijele je godine podsjećala na strašne posljedice koje čovjek može prouzročiti u morskom ekosustavu: “Pritisci na Jadransko more su stvarnost!”
Kampanja koju je provodila udruga Sunce nije bila samo pitanje o tome gdje se tko sidri, već i poziv na zajedničko istraživanje održivih praksi na moru. – Tijekom sezone dijelili smo savjete i stručno znanje o ekološki prihvatljivim sidrištima, livadama morskih cvjetnica koje su ključne za morski ekosustav, zonama stroge
Kako očuvati podmorje Paklinskih otoka?
U ponedjeljak, 28. travnja u Hvaru, Javna ustanova More i krš organizirala je predstavljanje analize pritisaka nautičkog turizma u akvatoriju Paklinskih otoka, provedene u sklopu Interreg projekta BIOPRESSADRIA. Analiza satelitskih snimki iz 2023. otkriva zabrinjavajuće brojke – tijekom sezone u prosjeku svakodnevno boravi 250–300 plovila, a vrhunac je
