Postoji golema prijetnja i kočnica razvoja Hrvatske: Odvija se u sjeni i ljudi ju zanemaruju

Demografska je problematika postala konačno, nakon svih silnih i ustrajnih stručno-znanstvenih ukazivanja, posebni hrvatski i europski politički interes, a demografske će ga dosadašnje neumitnosti i naročito one koje dolaze slijedom prethodne mirnoće promatranja, pojačavati do razine nužnosti neodgodivog izvršnog razumijevanja, prihvaćanja i postupanja. Negacije važnosti više su gotovo nemoguće u svoj širini političkih raznolikosti, ali su i dalje moguće izvršne opstrukcije, ideološke destrukcije, pozicijske mimikrije, predmetne neupućenosti, stručne diverzije i pojedinačne negacije zasnovane na osobnim frustracijama nevažnosti, obrazovnim nedorečenostima i spoznajnim mogućnostima.

Opće prihvaćanje važnosti demografske problematike unosi u javni politički prostor nove mogućnosti prezentacije političkih dosega, osobnih potvrđivanja misaonog vladanja demografskim zakonitostima, dodatnog javnog pojavljivanja, pozicijskog ukazivanja na poznavanje problematike i naravno na političko pokrivanje javnog prostora prisutnošću, nezavisno od razvijene spoznaje o demografskom predmetu znanstvenog interesa, sadržajnoj širini razmatranja, dosadašnjim bavljenjima, terminološkim vladanjima i općenito nezavisno od već usvojenih zakonitosti.

Posljedice otvaranja novog političkog polja vidljive su uključivanjem u javni prostor znatnog broja onih koji nikad, ali baš nikad, nisu demografskoj problematici davali politički značaj niti su svojim političkim djelovanjem potvrđivali prema njoj odgovornost, ali im je ona u novim okolnostima postala politički izazov s uvjerenjem kako je dovoljno biti politički aktivan nezavisno od predmetne upućenosti. Posebno tomu pogoduje novinska zatvorenost i selektivnost jer je gotovo nemoguće više u javnoj raspravi sučeliti novi ili stari politički strogo selektirani kadar s izvan političkom stručnošću i formalnom nepripadnošću pa javne rasprave poprimaju ideološku stranačko-partijsku strastvenost s velikim odmakom od dokazanih zakonitosti i korelacija te nužnih rješenja.

Politička volja

Odgovornost za iste (rasprave) primarno snosi ovisno novinarstvo, stranačko-partijsko selektiranje i silna pojedinačna potreba političkog dokazivanja obrane dosadašnjeg i najavljivanog djelovanja, a posebno stranačko-partijskog vrha i ukupnog formalnog pripadništva. Najvidljiviji je tako primjenjivani obrazac u odnosu prema novom ministarstvu i pogotovo prema novom ministru resora demografije i useljeništva, apsolutno nezavisno od vlastite upućenosti u demografsku problematiku i postojanja znanstvenog polja u društvenom znanstvenom području koje se s tom problematikom istraživački bavi. Ne iznenađuju stoga javni politički izričaji potpuno neumjesne sadržajnosti prema konačno pokazanoj političkoj volji izvršnog djelovanja i potvrđenoj znanstveno-nastavnoj stručnosti, bez koje se svako izvršno i javno djelovanje logično svodi na politički eufemizam.

U Hrvatskoj postoji model za koji ne mari nitko, a mogao bi nas sve odvesti u propast

Politička programiranost prema demografskoj problematici u okolnostima ustrajno provođene politokracije nema više mogućnosti pretvarati politički voluntarizam u strategiju niti je više moguće dozivanje složenosti kao povoda dosadašnjoj mirnoći izvršnog provođenja. Nema, zato što je konačno uspostavljena politička volja djelovanja na kojoj se ne smije stati i jer se nikad ne smiju zaboraviti silni demografski negativizmi koji ne staju i koji Hrvatsku pretvaraju u društvo i prostor izumiranja, pražnjenja i nestajanja.

Ponavljati zato valja ustrajno najveći mogući demografski negativizam nad kojim bi se apsolutno trebali svi zabrinuti i koji bi postojećoj političkoj volji trebao biti razlog potvrđivanja neosporne resorne predmetne potrebe i posebno formiranja značenja iste kod ostalih ustaljenih resora. Nakon održanih parlamentarnih izbora 17. travnja ove 2024. godine do danas (dana pisanja ovog teksta), prošlo je 82 dana i u tom je razdoblju Hrvatska samo prirodnim putem (više umrlih nego rođenih) izgubila već nevjerojatne 5084 osobe! Nadoknada prirodnog nestajanja vanjskom imigracijom s umnoškom broja dana koji slijede, svakom jasno ukazuje u uvjetima stihijske imigracije, što slijedi ne počne li se politička volja pretvarati u strateško racionalno i poticajno provođenje demografske revitalizacije odmah po svim modelima.

Politički anakronizam

Uspostavljenu političku volju trebali bi provoditi svi resori po modelu testiranja svojih provedbenih odluka upravo putem ili na temelju demografskih posljedičnih uvjetovanosti jer se osnovni smisao svakog izvršnog djelovanja zasniva na uspostavi demografskog sklada. Politička navika komplementarnog djelovanja u skladu s hrvatskim revitalizacijskim potrebama, u postojećem političkom determinizmu neće doći sama po sebi pa su nužne hijerarhijske “zapovjedne” odgovornosti, ma koliko to remetilo umišljenost važnosti i osobni doživljaj iste. Prihvatiti stvarno značenje demografske problematike za hrvatsku ukupnu budućnost postaje nastavak pokazivanja političke volje pa limitirana i u pravilu anacionalna razmišljanja i ne bi trebala više imati značenje.

Politički odnosi prema demografskoj problematici zasnovani na ideološkom nasljeđu ili na shvaćanju nametanja ulaze po svim osnovama u klasični politički anakronizam, naprosto zato što se demografska stvarnost Hrvatske i Europe ne prihvaća kao primarnost u svim pogledima, a pogotovo ne budućnost koja neminovno slijedi. Zastarjelost, zakašnjelost, slijed prošlog vremena, nepravodobnost, nesuvremenost i slične atribucije političkog otklona od potrebe demografske revitalizacije, ne mogu se nadomjestiti nikakvim političkim novumima i stalnim aktivizmima koji promiču nametanja nekomu, ograničavanja sloboda, ne priznavanja posebnih prava i slično, naprosto zato što se svime navedenim izravno ugrožavaju hrvatska razvojna, sigurnosna i ukupna budućnost.

Pravo na budućnost i opstanak temeljno je pravo svakog pojedinca, svake populacije, svakog društva i svakog prostora i to se pravo treba osiguravati ne ideološkim nametanjima, ne uskraćivanjima, ne uvjetovanjima i sličnim postupanjima, nego poticajnim modelima kako bi odluka o izboru budućnosti bila jednostavnija, prihvatljivija i smislenija. Uvažavajući sve različitosti bez njihova nametanja drugima, nužno uključuje uvažavanje buduće izvjesnosti postojanja pa prakticirani politički anakronizmi u današnjoj hrvatskoj i europskoj demografskoj stvarnosti poprimaju jasne destrukcijske obrise.

Prijelazno razdoblje

Unatoč programiranom anakronom političkom djelovanju i nastojanju njegova nametanja pravednosti najamnim novinskim aktivizmom u slijedu, primarni se izvršni problem javlja unutar izvršnog provođenja i pozicijskog zadržavanja važnosti ili, jednostavnije rečeno, u svom dvorištu pa novom izvršnom resoru donošenje ključnih strateških odluka postaje pitanje svih pitanja. Ključna problematika, ključni vladin resor i podizanje važnosti na stratešku nacionalnu razinu postaju temelji izvršnog djelovanja, bez kojih će svaki poticajni iskorak uglavnom sličiti dosadašnjim predstavama sa sve manje publike na domaćim tribinama.

Iako izvršni politički pregovori nisu slijedili objektivne potrebe s naslovom resora, pozicijom resornog ministra, uključivanjem u resor postojećih državnih jedinica, pozicioniranjem stručnosti i slične stručno-vrijednosne kriterije, utvrđivanje političke volje unutar izvršnog sustava postala je ključna pretpostavka nastavka provođenja svih revitalizacijskih modela.

Jednom dijelu Hrvata pridaje se premalo pažnje: Bili su ključni u ratu, a još su važniji u miru

Donošenje odluka u prijelaznom će razdoblju biti ključna pretpostavka nastavka potvrđivanja političke volje, kojoj niti formalno zadržavanje pozicija i izvršne distance prethodnika ne bi smjela biti zapreka postupanja. Ustaljena praksa u političkim koalicijskim dogovaranjima u kojima pojedinci nezavisno od prethodnih postupanja zadržavaju pozicijske nadležnosti nije naravno potvrda obostrane političke volje, ali nju ne treba slijediti u novim imenovanjima, stručnim primanjima novih djelatnika, ustrojavanjima neposrednih suradnika i političkim procjenama pri donošenju strateških odluka.

Poput političkih diverzija u novom ustrojavanju i preseljavanju djeluju otkazivanja dosadašnjih obaveza zadržanih jedinica i prenošenja na novu izvršnu tek u startu, što izravno onemogućuje provedbene postupke koji ne mogu stati i na kojima zainteresirana hrvatska populacija gubi nadu u početak i povratak. Upravo takvi postupci i predočena silina prirodnog nestanka nakon provedenih parlamentarnih izbora potvrđuju potrebu donošenja odluka bez nepotrebnog odugovlačenja, dodatnog savjetovanja i hijerarhijskog političkog propitkivanja.

Politička ustajalost

Prijelazno bi razdoblje ne trebalo timski postaviti u savjetničkom širokom smislu i uz silne pregovore s dosadašnjim izvršnim i savjetničkim akterima, nego s malim operativnim političkim i znanstvenim timom potvrđenim u širim znanstvenim okvirima i javnim djelovanjima. Sličan bi se timski obrazac trebao primijeniti i u razgovorima s ostalim resorima, institucijama, zajednicama, ustanovama, fakultetima, institutima i pojedincima koji svojim djelovanjem zahvaćaju demografsku problematiku u cijelosti ili samo njezin jedan dio.
Posebno je bitno javno djelovanje i ostavljanje uvjerenja u političku volju, provedbeno postupanje i stručno-znanstvenu zasnovanost političkog pristupa te naravno ono najvažnije – donošenje racionalnih odluka.

Prijelazno razdoblje nema u hrvatskim posebnim uvjetima veću trajnost niti bi trebalo pokazivati političku ustajalost i zato je ključnom resornom provoditelju, uz stalno dokazivanje političke volje, potrebno i razumijevanje i stručno-znanstveno ukazivanje na zasnovanost odlučivanja. Otpori u političkom anakronizmu i unutrašnjem deaktivizmu uvijek će postojati različite učestalosti i snage pa je tim više provedbeno odlučivanje zasnovano na procjenama izvršnog operativnog užeg tima nezanemariva važnost.