Prošli tjedan počela je javna ponuda dionica (IPO) poljoprivredno-prehrambene kompanije Žito grupe iz Osijeka, kojom ta tvrtka namjerava prikupiti između 118 i 141 milijuna eura. Potom će dionice biti uvrštene na Zagrebačku burzu. Ovo je ujedno prvi IPO u hrvatskom agro-biznisu, koji će pokazati kakav je interes ulagača za taj sektor. Koja su očekivanja od IPO-a i daljnji planovi tvrtke, otkrio nam je Marko Pipunić, predsjednik Uprave i vlasnik Žito grupe.
Kako ste zadovoljni početkom IPO-a u prvih nekoliko dana trgovanja?
U prva tri radna dana ponude bilježimo veliki interes ulagača. Sretni smo što imamo priliku ponuditi građanima, zaposlenicima i institucionalnim investitorima priliku da nam budu partneri u daljnjem razvoju i rastu Žito grupe.
Očekujete li da ćete do 9. srpnja, do kada traje IPO, uspjeti prikupiti spomenuti iznos? Ako uspijete u svojoj namjeri, možemo li zaključiti kako je agro-biznis u Hrvatskoj ipak zanimljiv ulagačima?
Da ne vjerujemo u to da ćemo prikupiti zacrtani iznos, ne bismo se ni upuštali u cijeli proces. Koliko je pak agro-sektor privlačan investitorima, teško je to u ovome trenutku ocijeniti jer je IPO Žita ujedno prvi IPO u ovome biznisu. Vjerujem da jest, a je li uistinu tako, doznat ćemo na kraju ovoga procesa.
Što ako ne prikupite željeni iznos?
Nastavit ćemo raditi i razvijati se kao i do sada. Možda ćemo jedino u tom slučaju malo sporije rasti, ali zaista se ništa revolucionarno neće dogoditi.
Očekujete li više domaćih ili stranih ulagača? Postoje li strahovi da bi se mogli pojaviti i neki, uvjetno rečeno, “neželjeni” ulagači koji će možda s vremenom imati i ambiciju preuzimanja cijele grupe?
Nema željenih i neželjenih ulagača. Dobrodošli su svi investitori koji vjeruju u ovaj biznis. Da se bojimo “neželjenih” ulagača, ne bismo se ni odlučili na IPO jer, naime, i ne možemo, a i ne želimo kontrolirati i selektirati investitore.
Kroz IPO namjeravate prepustiti 25 posto (plus 1 dionicu) novim ulagačima. Kako nakon 35 godina vođenja velike poljoprivredne tvrtke i svih ulaganja u biznise to osobno doživljavate, kao vlasnik i kao čovjek koji je emocionalno vezan za svoj biznis? Je li to novi snažniji razvojni put Žito grupe?
Kada provedete 35 godina na čelu kompanije sigurno da u jednom trenutku uđete u zonu komfora. Naviknete se na određeni način života, rada i funkcioniranja, a to je da dosta odluka možete donositi samostalno i/ili u dogovoru s upravom, koju ste postavili prema vlastitoj procjeni. Odgovarate pri tome sami sebi i upravljate samo svojim novcem, a to je i odgovornost i privilegija. Nakon 35 godina dobivate povjerenje velikog broja ljudi, a računam kako će ih biti nekoliko tisuća, koji vas možda nikada u životu nisu ni sreli, a povjerit će vam svoj novac. To je ključna promjena, kojoj pristupam s velikom odgovornošću. S druge strane, Žito će s IPO-om rasti brže nego s kreditima. Dakle, strateški ćemo se razvijati u poslu koji znamo raditi, a to je poljoprivredno-prehrambena industrija, i tu se neće ništa značajno promijeniti, ali ćemo neke ideje i projekte za koje bi nam, primjerice, trebalo pet godina, s IPO-om realizirati za godinu i pol.
Najavili ste da ćete iz prikupljenih sredstava financirati svoje ključne biznise. Gdje najviše planirate ulagati novac i što će te investicije donijeti Žitu? Što bi se od toga možda moglo reflektirati u budućnosti i na boljitak hrvatske poljoprivrede i proizvodnje hrane?
Svinjogojstvo je najpotentnija stočarska grana jer je riječ o proizvodnji u kontroliranim uvjetima, ne ovisi previše ni o hladnim zimama, ni o vrućim ljetima, a na tom polju Hrvatska nije samodostatna. Upravo zato u svinjogojstvu vidimo priliku za povećanje, pa i udvostručavanje kapaciteta. S druge strane, u proteklom smo razdoblju pokazali kako smo u cijeni koštanja finalnog proizvoda konkurentni i najboljim proizvođačima u Europi. Uložit ćemo, stoga, u povećanje proizvodnje finalnih proizvoda kao što je naš DOBRO pršut. Isto tako, dijelom Žito grupe postaje i Mesna industrija Ravlić, a tu čekamo odobrenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja za konačni dovršetak transakcije. Ta akvizicija uklapa se u našu viziju širenja svinjogojskih kapaciteta i razvoja naše Mesne industrije DOBRO, a istodobno potencijal vidimo i u svježem mesu, kao našem novom proizvodu s kojim ćemo izaći na hrvatsko tržište.
Planirate li nove akvizicije u Hrvatskoj i regiji i u kojem bi smjeru one išle – koji bi biznisu bili u fokusu?
Ukaže li se prilika za akviziciju, iz naše branše koja bi nam bila zanimljiva – u smislu da njome, u sinergiji, možemo dodati vrijednost i poboljšati cjelokupnu priču poslovanja Žito grupe – naravno da bismo je ozbiljno razmotrili. No, to se odnosi isključivo na ratarstvo i stočarstvo, eventualno neke industrije koje su kompatibilne s našim postojećim industrijama. Sva je naša proizvodnja, inače, u Hrvatskoj, najviše u Slavoniji, a poslujemo s cijelom Europom.
Žito je imalo namjeru preuzimanja agro-biznisa Fortenova grupe. Niste u tome uspjeli. Jeste li zbog toga nezadovoljni i je li Vam sada Podravka glavni konkurent ili u budućnosti može biti i nekog oblika zajedničke, možda čak i strateške suradnje i povezivanja u nekim biznisima?
Podravka je dala bolju ponudu, mi smo joj čestitali i zaista vjerujemo kako je dobro za Hrvatsku, posebice za Slavoniju i Baranju, što je Podravka kupila taj agro-biznis. Ne vidim nas kao konkurente, već kao dobre partnere koji u budućnosti zajedno mogu motivirati i druge tvrtke u Hrvatskoj da budu konkurentnije, na dobrobit cijele regije. Ne trebamo se plašiti uspješnih firmi, već neuspješnih. Vjerujem da će nam Podravka biti što veći partner jer imamo puno poveznica i zajedničkim snagama možemo poboljšati učinkovitost i jedne i druge kompanije, a time i biti konkurentniji europskim firmama. Podravka je uspješna kompanija, s dugom poviješću, njezin menadžment čine vrhunski i sposobni stručnjaci, koji znaju što rade i siguran sam da će u regiju donijeti neke nove vrijednosti, a pri čemu ćemo i mi nešto naučiti.
Mogu li Žito grupa i Podravka sada biti pokretači neke nove razvojne poljoprivredne priče u Hrvatskoj? Podaci o proizvodnji, uvozu, produktivnosti i slično govore da nam poljoprivreda ne stoji dobro. S druge strane, Vaša priča pokazuje da se ipak može.
Naravno, mislim da već i jesmo pokretači, ali i da zajedno možemo puno više napraviti. Sigurno ćemo pridonijeti tome da Hrvatska manje ovisi o uvozu i krizama koje nastupe kada se zatvore granice, zbog svinjske kuge, rata ili bilo koje političke odluke.
Treba li Vlada podržati snažne kompanije koje će biti nositelji novog razvoja poljoprivrede i podizanja konkurentnosti?
Nije uloga Vlade podržavati kompanije, već osigurati političku stabilnost i platformu kako bismo mi mogli kvalitetno raditi svoj posao, odnosno ravnopravnost svima nama koji radimo u skladu sa zakonom i plaćamo poreze. A mi se kao poduzetnici moramo pobrinuti da budemo uspješni. Ne može vam nigdje na svijetu Vlada pomoći ako ste nekonkurentni u cijeni koštanja nekog proizvoda s kojim izlazite na tržište. Uloga je Vlade potrebna više u motivaciji ljudi da ostanu živjeti u ruralnim krajevima.
Kako gledate na to da smo prošle godine uvezli poljoprivredno-prehrambenih proizvoda za 6,5 milijardi eura, a imamo deficit od čak 2,4 milijarde eura. Je li moguće zaustaviti te negativne trendove i što bi trebali proizvoditi, u čemu bismo mogli biti dobri i prepoznati u EU i svijetu?
Ne možemo ih zaustaviti, možemo ih smanjiti i izbalansirati u korist naše proizvodnje. Na otvorenom smo tržištu EU-a. Tamo gdje smo deficitarni, tu trebamo tražiti svoje mjesto pod suncem.
Kao vlasnik Žita svih ovih godina pokazivali ste hrabrost da uđete u nove biznise. Tako ste pokrenuli proizvodnju brenda Dobro, iako je bilo sumnje da tako nešto može uspjeti. Danas vidimo da je ta vizija bila ispravna. Koliko je danas Dobro prepoznat u Hrvatskoj i regiji, EU? Može li dalje u osvajanje tržišta?
S brendom DOBRO donijeli smo sasvim novu liniju okusa i proizvoda koji se ranije nisu proizvodili u Hrvatskoj. Riječ je o talijanskom tipu proizvoda, “mekšeg” okusa, s manje soli i ljutih začina, bez dima. Dosta hrabro smo napravili taj iskorak jer, u konačnici, proizvodimo pršut usred Slavonije, a po uzoru na talijanske delicije. Osam godina poslije zadovoljan sam, naši su pršuti itekako prepoznatljivi, kao i drugi proizvodi brenda DOBRO. Kako je potražnja veća od količina koje trenutno možemo isporučiti, planiramo povećanje proizvodnje, i to vrlo brzo nakon IPO-a. Zasigurno imamo kvalitetne proizvode za inozemno tržište, no nije dovoljno “samo” proizvesti, važna su karika u toj priči trgovački lanci. Daleko je teže nama, iz male zemlje, doći na police trgovačkih lanaca u Njemačkoj, Italiji i Austriji, nego obrnuto. Tu smo, nažalost, inferiorni i vjerojatno će tako i ostati.
Isto tako ste u ušli u hotelijerstvo – otvorili moderan hotel usred “njive”. Je li Mattera ispravna priča i koliko može pokrenuti neke nove trendove u hotelijerstvu i turizmu Slavonije i Baranje?
Čvrstog sam stava kako se Slavoniju ne treba percipirati samo kroz proizvodnju žitarica i stoke jer ona ima potencijala u mnogim drugim djelatnostima. Osječka IT zajednica prepoznata je i posluje u cijelome svijetu, ne zaostajemo ni u kulturi i sportu, a i u turizmu itekako imamo što ponuditi. Zašto ne bismo bili zanimljiva turistička destinacija cijelu godinu? No, za turistički uzlet trebamo i kvalitetan smještaj. Iz tih sam pobuda odlučio izgraditi hotel Materra baš usred polja, vodeći se vizijom da je gostu važnije kako se osjeća u ambijentu, više nego gdje se nalazi. Materra je to uistinu i pokazao – gost tog hotela ne razmišlja ni o moru, ni o planini, već uživa u ravnici. Volio bih da Materra bude motivacija za još takvih priča jer ona jedna, sa svojih 60 soba, nije dovoljna za turistički zamah kakav Slavonija i Baranja zaslužuju. Ponosni smo, pak, što smo popunjenošću već u prvoj godini znatno premašili prosjek hotela u Hrvatskoj koji rade cijelu godinu. Isto tako, Materra je osvojila prestižnu nagradu Traveller Review Awards 2025, koju dodjeljuje platforma Booking.com, s impresivnom ocjenom od 9,9.
Vjerujete li da Slavonija ponovno može postati žitnica i hraniteljica Hrvatske i da može opstati na nekim novim biznisima te da je moguće zaustaviti trend propadanja i iseljavanja?
Čvrsto vjerujem da je potrebno promijeniti percepciju sela. Život na selu ne znači imati tri krave, četiri svinje, 20 kokošiju o kojima ćete se brinuti 365 dana i 24 sata na dan. U današnje vrijeme to jednostavno nije realno – kako ću ja svoju ili vi svoju djecu motivirati da ih se na takav način veže za selo? Ja selo vidim kao mjesto ugodnog življenja, u prirodi, s dvorištem za djecu, vlastitim vrtom i povrćem, kao ugodan prostor u kojem se osjećamo slobodno. Istodobno, radno mjesto nam je na dometu od 15 minuta do pola sata vožnje, dobro zarađujemo, a nadohvat ruke su nam vrtić, škola, fakultet, sport, kultura… Ne moramo musti krave na selu, iako možemo i to, ako želimo, već idemo na selo kako bismo kvalitetno živjeli.
Slavonija jest žitnica Hrvatske, proizvodi žita i više nego što trebamo. Može se povećati stočarska proizvodnja, ali ti se trendovi mogu promijeniti u pet godina. Neće Hrvatska biti gladna. No, mladi danas ne razmišljaju samo što će jesti, već i o nizu životnih niša kao što su putovanja, druženje, sport, kultura. Žito grupa želi stvarati Slavoniju kao destinaciju poželjnu za život, gdje će se mladi doseljavati, a ne samo da bude regija koja će proizvoditi hranu i slati je dalje. Na izvrsnom smo položaju. Na dva smo sata od tri milijunska grada, Zagreba, Budimpešte i Beograda, na dva sata su nam tri aerodroma koja su spojena s cijelim svijetom. Slavonija nije samo tvornica hrane, već destinacija poželjna za kvalitetan život. Do kraja života radit ću na tome da to osvijestim.
