Iran je u 12-dnevnom ratu s Izraelom pretrpio velike gubitke od strane izraelskih zračnih snaga. Poglavito se u nanošenju udara po iranskim ciljevima istakao – očekivano, američki nevidljivi zrakoplov 5. generacije F-35I – modificiran od strane Izraela za njegove operativne potrebe.
Kako je rak rana iranskih oružanih snaga, osim ne-ešaliranih protuzračnih sustava i nepostojanje suvremenih borbenih zrakoplova koji bi se bili u stanju nositi s F-35I, jasno je kako Teheran nešto mora učiniti.
On je to pokušao s Moskvom kroz nabavu suvremenih ruskih višenamjenskih lovaca Su-35 koje je Iran navodno već platio ali ih još nije dobio. Istodobno je, kako je nedavno, neposredno nakon američkih zračnih napada na iranska nuklearna postrojenja rekao ruski predsjednik Vladimir Putin, prethodno odbio ponudu Rusije da Iranu pomogne u izgradnji ešalirane suvremene protuzračne obrane koja bi mu tijekom spomenutog rata itekako dobro došla.
Ne bih ovom prigodom ulazio u pitanje kako će sve ovo dalje utjecati na rusko-iranske odnose s obzirom da je Iran, poput Rusije, punopravni član skupine BRICS ali i Šangajske organizacije (SCO) –iako – to treba naglasiti – kroz te formate, pa čak i kroz početkom godine potpisani Sporazum o strateškoj suradnji između Rusije i Irana (isto kao i onaj kinesko-iranski od 2021.g.) u sebi ne sadrži bilo kakve elemente koji bi se odnosili na vojno savezništvo a kamoli na nužnost vojne zaštite tj. uključivanja u rat na strani Irana ako bi on bio napadnut od treće strane i oko čega mnogi koji se ne razumiju u problematiku posljednjih dana optužuju i Kinu i Rusiji da su „izdale Iran“).
Iran se jače okreće Kini
Kako god bilo, čini se da u Teheranu shvaćaju kako je po obrambenom pitanju perspektivniji saveznik od Rusije (koja je još uvijek primarno zaokupljena ukrajinskim ratom za kojeg je teško reći koliko će još trajati) Kina. Ona je i gospodarska velesila i vojna velesile čije se goleme stvarne mogućnosti više ne dovode u pitanje s obzirom na isto toliku visokotehnološku moć i znanje.
Zato ne čudi vijest, koju je 27. lipnja 2025. objavilo nekoliko arapskih medija a prenijeli je i pojedini američki specijalizirani mediji, i prema kojoj je iranski ministar obrane nedavno posjetio Kinu i pokrenuo razgovore na visokoj razini o nabavi višenamjenskih borbenih zrakoplova Chengdu J-10C i napredne AWACS (Airborne Warning and Control System) opreme.
Ovi pregovori signaliziraju stratešku promjenu u teheranskoj politici nabave obrambenih zrakoplova nakon dugotrajnih kašnjenja u isporuci ruskih borbenih zrakoplova Su-35, za koje se očekivalo da će ojačati iransku zračnu moć počevši od proljeća 2023.
Chengdu J-10C, borbeni zrakoplov generacije 4,5, jedna je od najnaprednijih kineskih borbenih platformi, s AESA radarom, motorima s vektorskim upravljanjem potiskom i kompatibilnošću s PL-15 raketama zrak-zrak dugog dometa – piše američki Army Recogniton. Njegove višenamjenske sposobnosti omogućuju mu izvođenje misija zračne nadmoći, operacija kopnenih napada i složenih zadataka elektroničkog ratovanja. J-10C pokazao je visoku borbenu učinkovitost unutar pakistanskog ratnog zrakoplovstva, posebno u vježbama koje simuliraju sukobe s indijskim zrakoplovima Rafale F3R, što mu daje dokazanu prednost u okruženjima visoke prijetnje.
Usporedba J-10C s F-35I
U usporedbi s inventarom izraelskih zračnih snaga, J-10C predstavlja vjerodostojnog izazivača, ali ne i izravnog ravnopravnog konkurenta. Izrael trenutno ima vrlo naprednu flotu koja uključuje nevidljivi lovac F-35I Adir, jurišni zrakoplov F-15I Ra’am i nadograđene višenamjenske mlažnjake F-16I Sufa. F-35I nudi značajne prednosti u prikrivenosti, fuziji senzora i elektroničkom ratovanju, dajući Izraelu zračnu nadmoć u većini scenarija.
Međutim, AESA radar J-10C i raketni sustav dugog dometa PL-15 mogli bi potencijalno ugroziti platforme koje nisu prikrivene poput F-15I i F-16I u osporavanom zračnom prostoru, posebno uz podršku AWACS-a kineskog podrijetla, što bi uvelike poboljšalo iransku situacijsku svjesnost i koordinaciju.
Rastući obrambeni odnosi između Kine i Irana stalno su se razvijali tijekom posljednja dva desetljeća, potaknuti međusobnim geopolitičkim interesima i protivljenjem zapadnim sankcijama. Kina je Iranu isporučila raznovrsnu vojnu opremu, uključujući raketne sustave zemlja-zrak HQ-2 i HQ-7, radarsku tehnologiju, bespilotne letjelice (UAV) i pomorske sustave poput brzih jurišnih čamaca i protubrodskih raketa. U području dronova, kineska tehnologija značajno je utjecala na nekoliko iranskih modela bespilotnih letjelica, uključujući serije Shahed i Mohajer. Nadalje, zajedničke pomorske vježbe i razmjene ojačale su vojne veze, naglašavajući strateški interes Pekinga za održavanje pristupa Perzijskom zaljevu.
Bliže pragu pete generacije
Iranska odluka da se okrene prema J-10C uvelike je motivirana nedostatkom ruskih Su-35, za koje je Iran već izvršio plaćanja, ali ih nije primio- navodi američki medij. Ovo kašnjenje izazvalo je zabrinutost oko pouzdanosti Moskve kao obrambenog partnera, što je potaknulo Teheran da traži alternative za hitnu modernizaciju svoje zastarjele flote američkih borbenih zrakoplova poput F-14, F-5 i F-4. Uvođenje J-10C u iransko ratno zrakoplovstvo predstavljalo bi značajan skok u sposobnosti zračne borbe i pružilo bi Iranu platformu koja je bliže pragu pete generacije.
Uz borbene zrakoplove, iranski zahtjev za kineske AWACS sustave mogao bi dodatno ojačati njegove sposobnosti zapovijedanja i kontrole, dramatično poboljšavajući situacijsku svjesnost, upravljanje zračnim bitkama i funkcije ranog upozoravanja. Ova kombinacija omogućila bi integriraniju protuzračnu obranu i ofenzivne operacije, potencijalno pomičući ravnotežu snaga u zaljevskom i levantskom području, gdje Izrael i sa SAD-om povezane zaljevske države trenutno održavaju kvalitativnu superiornost.
Ako se finalizira, ovaj iransko-kineski sporazum o naoružanju označit će značajnu preusmjeravanje obrambene strategije Teherana i mogao bi produbiti vojnu suradnju između dviju nacija koje su sve više usmjerene protiv zapadnog utjecaja u regiji.
Potpuno iznenađeni: SAD u problemu s novim kineskim zrakoplovima! Kina spremna za rat
Ishod ovih razgovora mogao bi redefinirati iransku doktrinu zračnih borbi i unijeti novu nestabilnost u već napeto bliskoistočno sigurnosno okruženje.
