Ima nekih ljudi koje uvijek sretnete na utakmicama Dinama. Bilo da se igra u Londonu ili u nekom selu za koje nitko od nas nikada nije čuo.
To su navijači Modrih koji jednostavno ne propuštaju ni minute igre svojih ljubimaca. I tako cijeli život, iz godine u godinu. Kosa u međuvremenu posijedi, mladost se polako pretvara u starost, ali u očima još uvijek plamti isti žar. Onaj za plavom bojom.
Nema te kiše, snijega, oluje ili bilo čega drugoga što bi takvu sortu navijača spriječilo da dođe na oglede Modrih. Jedan od takvih jest Josip Vuković, čovjek kojeg znaju pod nadimkom Tedy. Tedy iz Kutine. Koji sada živi u Zagrebu.
Sreli smo ga u utorak u Radomlju. Nismo ni sumnjali da ćemo ga sresti. Jer ga susrećemo iz godine u godinu, više se i ne sjećamo kad smo ga i gdje prvi put vidjeli na nekoj utakmici Dinama. Daleka je to prošlost. Stigao je na utakmicu s predsjednikom Nadzornog odbora Modrih Brankom Lesjakom.
– Prva je utakmica sezone, naravno da sam tu. Prošle sam bio baš na svakoj utakmici Dinama, na svakoj. Od Banjola do Bakua – kaže nam Tedy
Pitali smo ga otkuda mu tolika financijska sredstva, kako se snalazi. Jer nije Tedy tajkun, nego običan čovjek, skroman…
– Ne pijem, ne pušim, ne kockam… Ne idem na godišnje odmore, novac štedim da bih mogao na utakmice Dinama. Bilo gdje i bilo kada. I tako će biti i dalje. Dinamo je moj život, moje uživanje…
Tedy je naravno bio i na prošlim zimskim pripremama Dinama u Turskoj. Pojavio se kao i uvijek. Inače, prijatelj je s najvećim kolekcionarom Dinama Krešimirom Barićem. Koji također odlazi na većinu utakmica Modrih. Ovoga puta nije ga bilo u Radomlju, ali naravno da su se frendovi čuli, morao je Tedy ispričati Kreši što je vidio, kako mu se dopao Varela.
– Krešo je u Pirovcu s obitelji, veli da plače što nije mogao doći na utakmicu.
Pozdravili smo s Tedyjem, ali ne zadugo. Jer doći će on na sljedeću utakmicu. I prisjećati se događaja s prošlih…
