Mjesto radnje grad Metković, u dolini Neretve. Tamo je rođen legendarni hrvatski nogometaš, a danas sportski direktor Šahtara Darijo Srna. I on je glavni lik ovog projekta, manifestacije. Iako mrzi kada se tako govori, kada ga se stavlja u prvi plan. A po svemu je zaslužio.
Na tom pomoćnom terenu, po vrućini ublaženoj neretvanskim vjetrom i ispod suncobrana dočekao je Igora Štimca, Zvonu Srnu, Marija Stanića i mnoge druge uzvanike s osmijehom od uha do uha. Tema okupljanja je prvi nogometni kamp pod nazivom DS33, s tim da Srna nije propustio istaknuti da ništa od toga ne bi bilo moguće da nije njegovog Šahtara. Igrač je bio prve klase, to nije sporno, ali što je najvažnije i dan danas je pravi čovjek.
Ne voli ipak Darijo pretjerane hvalospjeve na svoj račun, kao uostalom svi vrhunski sportaši. Njemu je najdraže od svega vidjeti osmjehe puste djece u Šahtarovoj opremi. Kamp će se održavati u dvije etape, a Srna će u međuvremenu opet do Ukrajine. Ponosno je pri dolasku kući prije nekoliko dana slikao tablu na kojoj piše Metković, njegov Metković. I na tome je jedino inzistirao, da se u rodnom mu kraju održi prvi kamp. Naravno da je bio zainteresiran za razgovor, širio pozitivu na kilometre.
– Kamp je bio moja ideja već dugo, ali ga zbog rata do sad nismo uspjeli realizirati. Sad kad smo se malo stacionirali to je moguće. Naravno, uz pomoć mog Šahtara i Nevena Majića. Klub je u mom srcu i ja u njegovom. Ovo je prvi kamp, ali će se nastaviti i dalje. Bitno je da djeca uživaju, a da su i roditelji zadovoljni – započeo je Srna i otkrio da ni u jednom trenutku nije bilo dvojbe gdje će se održati prvi kamp.
– Nikako, inzistirao sam da to bude baš u Metkoviću, koji je rasadnik mnogih sportaša, danas vrlo uspješnih. Ali, najvažnije mi je od svega da djeca uživaju i da se ovoga sjećaju kroz život. Kasnije ćemo se lako širiti na nešto međunarodno i organizirati turnire i utakmice. Srce mi je puno kad vidim da terenom na kojem sam ja počeo trči 80 djece s istim snovima, a kojih će sigurno u budućnosti biti još više.
Nakon uvoda o kampu okrenuli smo se konkretnijim temama, počevši od Šahtara, koji je “ispod radara” napustio trener Marino Pušić i njegov zamjenik Mario Stanić. Koja je pozadina tog odlaska?
– Teško je raditi dvije godine u uvjetima rata, puno je putovanja i potrošnje. Nakon osvajanja kupa sjeli smo za stol i dogovorili se da je najbolje da se rastanemo. Došlo je do zasićenja, ali Marino Pušić je veliki trener koji nam je donio četiri trofeja i ja mu samo mogu biti zahvalan. Tu naš put nije završio, ali rat jednostavno odnese puno energije i teško se s time nositi. Ja sam im do boli zahvalan. Teško se bilo rastati s tim ljudima jer su svi moji bliski prijatelji, a pogotovo Mario Stanić – kazao je Srna i pričao o situaciji u klubu uslijed rata.
Koliko takvo stanje uzme energije, iscrpi?
– Jako puno iscrpi, pogotovo mentalno i psihički. Ali, mi smo jaki, radimo najbolje što možemo i nemamo se pravo žaliti.
Kad smo se već dotakli klubova, aktualno je Svjetsko klupsko prvenstvo, oko kojeg je puno polemika. I Srna je tu bio vrlo oštar, nije se ustručavao kazati ono što misli.
– Znate kako izgleda ovo svjetsko prvenstvo? Izgleda kao ukrajinsko prvenstvo! Prazne tribine i pauze od par sati. Tako je i u Ukrajini, samo što su kod nas pauze zbog raketa i dronova, a kod njih zbog nevremena. Apsolutno ne podržavam ni FIFU ni svjetsko prvenstvo!
Naravno da se u razgovoru našlo vremena i za SHNL. Je li Srna pratio prošlu sezonu? Bilo je neizvjesno do samog kraja…
– Napeto, ali kod nas uvijek isto. Hajduk dugo prvi pa onda zastane, poklekne. Uvijek isto, ali mi kojima je Hajduk drag ćemo uvijek biti uz njega – rekao je Srna pa nastavio priču o klubu s Poljuda:
– Ne želim komentirati odluke ljudi koji rade u klubu i bave se sportskom ili ne znam kakvom politikom. Ja im samo želim sve najbolje i poručujem im da svi za njih navijamo.
Na red je došao i komentar promjena u vodećim hrvatskim klubovima. Jesu li ljudi poput Vučevića ili Bobana formula za bolje sutra?
– Slažem se da u Hajduku, Dinamu ili bilo kojem hrvatskom klubu moraju biti domaći ljudi, ali prva im kompetencija mora biti da su kvalitetni. Goran Vučević i Zvone Boban? To govori samo za sebe – kazao je nekadašnji kapetan reprezentacije koji ne propušta niti aktualnosti po tom pitanju.
Za njega, po pitanju budućnosti hrvatske reprezentacije straha nema. Stvaraju se neki novi nositelji, uz potporu iskusnih i kvalitetnih učitelja.
– Za hrvatsku reprezentaciju nema problema, stalno dolaze novi talenti i uvijek ima dobrih igrača. Bit će nam malo teže nadomjestiti Luku, ali izborit ćemo se i snaći – zaključio je Darijo Srna ugodan razgovor nedaleko od Neretve i njegovog doma, na terenu na kojem se najbolje osjeća.
Brzo je obišao treninge koji su već dobrano zamakli, a izdvojio je vrijeme za doslovno svako dijete koje je bilo na terenu. To mogu samo najveći sportaši, a Darijo Srna definitivno spada u tu kategoriju. Metković, Neretva, nogometni teren. Sve odrednice koje su izgradile legendu onakvom kakva je. I njegov prvi nogometni kamp. Sjajan začin ovoj lijepe priče.
