– Dok Anka Mrak Taritaš, Dalija Orešković i Marijana Puljak premeću po medijima svoje sve izlizanije mantre o fašizmu zapakiranom u domoljublje, valjalo bi ih ipak pitati nešto sasvim jednostavno:
Nisu mogle sakriti tu prozirnu želju da se na Thompsonovom koncertu dogodi bilo što, pa makar jedan poklič ili jedna zastava, kako bi pola milijuna Hrvata mogle optužiti za fašizam – piše splitski HDZ-ovac Petar Škorić na svom Facebook profilu.
Kako kaže, to im jedina strategija – stvaranje histerije, demonizirati domoljublje, pljunuti po hrvatskim braniteljima i svetinjama te pokušati ušićariti pokoji glas frustriranih salonskih ljevičara.
– Zanimljivo je kako Mireli Ahmetović i smeta Thompson, ali joj zato nimalo ne smeta Ivica Puljak – čovjek koji je vrlo tečno pjevao ustaške pjesme, a kasnije ušao u Sabor baš na listi SDP-a. Tada se nitko iz te njihove moralne družine nije pobunio, nije tražio zabranu, nije pisao optužnice preko naslovnica. Bitno je da su ga lijevi mediji prigrlili i da danas poslušno služi kao politički dekor za njihove dnevne kampanje.
Još je zanimljivije da Marijana Puljak nikada nije javno osudila vlastitog supruga koji je, usput rečeno, s punih 26 godina i diplomom u džepu sasvim glasno pjevao iste pjesme zbog kojih danas drugima dijeli etikete. Ali pošto su Puljci s desne strane prešli na lijevu, lijevi političari i mediji su im to velikodušno oprostili i zaboravili – navodi Škorić.
‘Autobus za političke putnike‘
– A Dalija Orešković, koja se danas javlja kao moralna vertikala i dijeli lekcije o “fašizmu”, tek je postala “velika političarka” nakon što joj HDZ nije produžio drugi mandat na čelu Povjerenstva za sukob interesa. Dok je uredno primala plaću, bila je “neovisna” i sve je bilo u redu. Kad je ostala bez funkcije, odjednom se “prosvijetlila” i krenula spašavati državu. Nigdje nije dobila ozbiljniju potporu građana, sve dok se konačno nije ukrcala na listu SDP-a, gdje je našla zadnji prostor za političko djelovanje.
Svima njima zajedničko je jedno: ništa nisu izgradile same. Svi redom skaču na tuđe liste kao putnici u trećem razredu, nadajući se da će ih netko drugi dovući do saborskih fotelja. To najbolje pokazuje koliko su “velike” u javnosti i na što je spao SDP, stranka koja danas služi samo kao autobus za političke putnike u nuždi. I to upravo zbog takvih likova mnogi iskonski SDP-ovci iskreno su razočarani i ogorčeni jer su im oni uzeli mjesto i potisnuli ljude koji su tu stranku gradili desetljećima – piše HDZ-ovac pitajući se jesu li po njima pola milijuna hrvatskih građana, koji pjevaju i osjećaju Thompsonove pjesme, ujedno i ustaše i fašisti.
– Jer kako drukčije nazvati tu opsesivnu histeriju i bolesno naslađivanje idejom da bi netko na koncertu možda podigao ruku, izvjesio zastavu ili povikao nešto što se ne uklapa u njihov ideološki katalog krivovjerja?
Ove tri političke lešinarke – Mrak Taritaš, Orešković i Puljak – i njihovi medijski dronovi već danima kruže nad hipodromom, priželjkujući barem neki kadar, neku snimku, neki transparent, samo da bi sutra opet mogle rigati etikete po svima nama koji nismo zaboravili tko je Hrvatsku branio, pod kojim znakovima i uz koje pjesme – zaključuje.
