Kako sada izgleda stanje u Hajduku, čini se da se tu ne radi o dogradnji sustava upravljanja, nego o korjenitim promjenama, čak i stvaranja novih temelja za budućnost “bijelih”. Navijački narod sit je takvih projekata, tih strateških planova temeljenih na obećanjima, u čemu su prednjačila dva bivša predsjednika Ivan Kos i Lukša Jakobušić. Drukeri splitskog kluba osuđeni su na strpljivo čekanje, uporno gajenje nade da će njihovi ljubimci napokon proigrati i, što je mnogima bitno, barem do kraja sezone izdržati u borbi za prvaka.
Dolazi li onda napokon to dugo iščekivano vrijeme kontinuiteta, hoće li tandem Goran Vučević i Gonzalo García uspjeti stvoriti momčad koja će se sustavno nadograđivati, pa onda i trajati? Igrači Hajduka su prošle sezone pod vodstvom Gennara Gattusa, tako je i on tvrdio, davali sve od sebe, uz neke manje incidente trenirali su maksimalno, prema svemu su podržavali metode rada talijanskog trenera, ali su na kraju, jednostavno rečeno, izdušili. Brojna su uvjerenja da je limitirajući faktor bio način rada trenera, to jest njegova tipologija igre u kojoj u prvom planu nije bilo nadigravanje, nego nadjačavanje na terenu. Uz vjeru da će čarobni pojedinci, u prvom redu Marko Livaja, a njemu uz bok Ivan Rakitić, svojim sposobnostima na terenu osigurati željenu vrijednost izraženu rezultatima.
Po tradiciji, svaki put se to ponavlja kad stižu novi treneri, uvjerava se javnost da će momčad krenuti sustavnijim načinom, pa se sve probleme (pitanje financija, infrastrukture, rada u akademiji) gura u stranu, kako bi se reklo – pod tepih. Ono ipak osnovno, to kakvo je financijsko stanje kluba, kolika je zaduženost, nastoji se prikazati na optimističan način. Kako je to u svojim istupima najavio skiper novog nadzornog odbora Ljubo Pavasović Visković, “situacija nije toliko bremenita kao što na prvi pogled izgleda”.
Dojam je, poslije dugo vremena, da je stručna politika “bijelih” na najboljem putu jer je zavladala harmonija, još nedoživljeni sklad odnosa na relaciji sportski direktor i trener, dakle Vučević – García, što bi trebalo uroditi boljim izvedbama momčadi. U ranijim slučajevima, što dokazuju stalne smjene trenera, takvih usklađenosti nije bilo (od posljednje šampionske sezone 2005. u proteklih 20 godina čak njih 39). Nedvojbeno je do tolikih smjena dolazilo da bi vodeći ljudi, predsjednici (13) i sportski direktori (15), spašavali svoje fotelje, što su odobravali nadzornici (od 2011. sedam sastava).
Još jednom ne preostaje ništa drugo nego čekati kako će, kojim smjerom, Hajduk startati u novu sezonu, ima li García tu moć pokretanja aktualnog igračkog kadra, i to bez obzira na moguće odlaske i dolaske. Njemu nije lako jer dok su nadmetanja u prvenstvu maratonska, trenutačno su u fokusu zadaci u Konferencijskoj ligi, najprije protiv azerbajdžanske Zire, pa kasnije što ždrijeb donese. A na tim ispitima, po zakonima Uefe što bi se moglo pokazati kao kobno, trener neće moći računati na prinove, odnosno pojačanja.
