U Istri 1961 su pismeno upozorili medije da trener Goran Tomić i suradnici neće davati izjave do kraja pripremnog perioda!
Novi povod starim alatima cenzure, koje diktira Izvršni direktor Mikel Lauzurica, ujedno i član Uprave kluba, jest “grijeh” novinara Glasa Istre, koji je nakon prvog pripremnog susreta sa Primorjem, upitao trenera za dojam utakmice. Nešto što je prvo logično za nogometne uzuse, drugo što je uzus u svim normalnim klupskim medijskim komunikacijama, i treće što može biti i prvo, a to je da se tako široj javnosti (i navijačima Istre) prenesu stavovi (novog) trenera, eto u Istri 1961 je zabranjeno.
Ili kako to službeno u Istri definiraju” trener i suradnici su oslobođeni medijskih obaveza kako bi se mogli posvetiti pripremama”.
U kojem to klubu postoji takva, kako kažu u Istri standardna procedura, da se ne komunicira ni trenerov pogled na utakmicu priprema, ili uopće na to kako teku pripreme, ne znamo. U kojem to klubu koji drži do sebe nema ni na službenim komunikacijskim kanalima razgovora trenera i igrača o takvim i sličnim temama, a koji doprinose održavanju kontakta sa javnosti i omogućuju navijačima da budu u tijeku sa svakodnevicom kluba, još manje. Koja je logika da se ne može kontaktirati igrače i razgovarati tijekom odmora, jer se eto odmaraju.
Kada treneri rade, onda se eto ne može kontaktirati jer moraju raditi. Koji je smisao predstavljanje igrača kad je već tjednima u treningu, igra utakmice? Mnoštvo bi se pitanja moglo postaviti ljudima iz Istre 1961 o čudnovatom odnosu prema medijima, kao što se i radilo u prošlim razdobljima (recimo ozvučenje u pressu koje ne postoji, prijevodi trenera sa talijanskog, engleskog koji izostaju, obvezna dozvola kluba za najobičnije izjave, kazne igračima ako razgovaraju, manjak informacija na klupskoj stranici i slično), ali je očito da nema koristi. Jer ako jest razumljivo, i poželjno da klub želi da medijski istupi članova budu uređeni, nije razumljivo da su nameti tišine izbor, odnosno da klub određuju tko, kada i što može razgovarati za medije. To nije respekt prema (navijačkoj i inoj) javnosti a ni prema novinarima. Ne mogu mediji biti servis klubu te objavljivati samo ono što klubu odgovara, poglavito kad očekuju promicanje promotivne i ine inicijative kluba.
Kada bi pulski novinari bili negativno nastrojeni prema klubu moglo bi se čak i razumjeti negativan stav Istre prema njima. No, to nije slučaj i mediji u Istrinom okruženju su vrlo benevolentni i pozitivnog pristupa, i bili su i u kriznim situacijama, i u eri lošijih rezultata, nelogičnih funkcioniranja Istre, cijeneći dobru vjeru kao temelj klupskih aktivnosti za ostvarivanje napretka. Koji se i dogodio ali ne na način kako su vlasnici godinama tumačili, nego logičnijim ulaganjima i natjecateljskim ambicijama, što su ne samo navijači tražili, nego su potencirali i mediji kao jedini put za iskorak.
No, dobro, neće biti izjava Tomića, neće biti izjava sportskog direktora Bjelanovića i igrača (osim bezličnih pres konferencija) i morati ćemo se tome prilagoditi i možda doista dati potpuni mir Istri 1961.
