Gonzalo Villar (27) u Dinamo je stigao iz Granade kao pojačanje u veznoj liniji. S kapetanom Josipom Mišićem (31) i također novopridošlim Dejanom Ljubičićem (27) činit će trojac koji će biti srce Kovačevićeve momčadi. Tri iskusna igrača u vezi predstavljat će “glavnu konstrukciju” plavog rostera.
U ponedjeljak smo u Brdu kod Kranja porazgovarali sa Španjolcem koji je igrao u mlađim dobnim kategorijama Furije zaključno s vrstom U21, a jednom je odigrao za A vrstu, u prijateljskoj utakmici s Litvom.
Počeo je u Valenciji, nastavio u Elcheu, koji ga je prodao u Romu, iz tog kluba odlazio je na posudbe u Getafe i Sampdoriju, da bi ga na koncu Roma prodala Granadi iz koje je stigao u plavi dom.
– Prvi kontakt s Dinamom imao sam kad je 2011. igrao Ligu prvaka protiv Reala u Madridu. Završilo je 6:2 za Real. Od tada znam za Dinamo, pratio sam kasnije da je igrao u Ligi prvaka i Europi svake godine. A prošle godine došao je u Dinamo moj prijatelj Raul Torrente, s kojim sam čitavo vrijeme u kontaktu. Naravno, tu je i Dani Olmo, s kojim sam igrao u mladim reprezentacijama Španjolske, preko njega sam puno saznao o Dinamu – kazao nam je uvodu Villar.
Onda je objasnio kako je završio u plavom rosteru…
– Zvonimir Boban zvao me puno puta, s ogromnom strašću u glasu. Nevjerojatan čovjek, legenda, pokazao je jaku želju da me dovede ovdje. Privilegij mi je bio da me zove takva legenda. I zato sam došao. Sve se odigralo u nekoliko dana, bila je to jedna od najluđih operacija koje sam doživio. Kad sam išao iz Elchea u Romu, to je trajalo 30 dana, pregovori su bili jako teški. Ovaj put se sve odigralo u dan i pol, ni od čega do dolaska. Kao što sam rekao, zbog Zvonimira Bobana. A izabrao sam Dinamo jer je to dobra prilika, ali i zbog Olma, koji mi je pričao tako lijepe priče o ovom klubu. Kad me Boban nazvao, odmah sam zvao Olma. Odigrao je veliku ulogu u mom dolasku. Rekao sam si: “Zašto ne, opet ću igrati Europsku ligu, u kojoj sam igrao polufinale s Romom”. Da, smatram Dinamo dobrom prilikom i za sebe osobno.
Što je znao o Hrvatskoj prije nego što je došao u Dinamo?
– Znao sam samo dvije stvari. Prvo, da je velika nogometna sila. To sam znao kroz vašu reprezentaciju, s kojom Španjolska vrlo često igra na velikim natjecanjima. I da, to su uvijek zanimljive utakmice. Naravno da mi uvijek u fokusu bio Luka Modrić, s kojim ste došli do finala Mundijala. Osim po nogometu, znao sam da u Hrvatskoj postoje sjajne plaže i predivna obala.
Priča da mu se iznimno sviđa biti u plavom dresu, da je istinski sretan.
– Prvi dojmovi su odlični. Jedino što sam u Zagrebu bio tek nekoliko sati, budući da sam odmah išao u Sloveniju. Ali, ono što sam dosad doživio, isključivo su pozitivna iskustva s igračima, trenerima. I stvarno sam jako sretan. Naišao sam u Dinamu na jako veliki broj kvalitetnih igrača, mi smo dosta mlada momčad. Mlad sam i ja, imam 27 godina, ali imam puno iskustva, dok je većina igrača 20, 21, 22 godine. Donosim im svoje iskustvo i sretan sam što im mogu pomoći.
Kad smo ga pitali može li u Dinamu biti tako dobar kao što je svojevremeno bio u Romi, kazao je sljedeće:
– Bolji sam igrač nego kad sam bio u Romi! Jednostavno sam kompletniji nogometaš nego kad sam s 21 godinom došao u Romu. Promijenio sam se i fizički, napredovao u defenzivnom smislu, tako i mentalno, fokusiraniji sam. Da, bolji sam nego tada.
A na pitanje koje su mu najbolje igračke karakteristike, govori nam ovo:
– Kad govorim o sebi, imam dobru osobnost, karakter, želim uvijek osvojiti loptu, biti lider momčadi u svakom trenutku, imati loptu u posjedu, kontrolirati utakmicu. Više sam “osmica”, ali mogu igrati i u sustavu s dvije “šestice”. Premda, nemam problema s time, kamo me trener god stavi, tamo ću igrati.
Koji su mu nogometni uzori?
– Kad sam bio mlađi volio sam Luku Modrića i Tonija Kroosa, ali i Iniestu, Xavija i Busquetsa. To su pravi igrači, rastao sam uz njih, volio sam njihove osobnosti i, naravno, njihov nogomet.
Kad smo rastegli priču, govorio nam je i svom mlađem bratu…
– Mlađi brat je također nogometaš, želio sam ga dovesti u Dinamo. Jako je dobar, isto veznjak, samo je viši od mene, ima 190 centimetara. Igrao je u Realu, u mladoj momčadi, Castilli, sad je u Segundi u Albaceteu. Možda je sljedeći korak Prva liga, tko zna. On ima 22 godine, više je “šestica”, defenzivniji nego ja. Da, može igrati i stopera, s obzirom na visinu.
Treniralo ga je mnogo trenera. Koga bi posebno istaknuo, tko mu je ostao u najljepšem sjećanju?
– Moj najdraži trener je Paolo Fonseca, koji me doveo u Romu. Bio sam mlad, igrao sam u drugoj ligi u Španjolskoj i on me nazvao. Bio je to šok da Roma dolazi gledati igrača u drugu ligu, ali on mi je odmah rekao da me pratio, prikupio razne informacije o meni, da je pogledao nekoliko mojih utakmica i da dođem u Romu. Rekao sam da ću doći i nakon toga sam igrao skoro svaku utakmicu, godinu i pol dana. Bio sam starter gotovo svaki put. Zato kažem – Paulo Fonseca!
U njemu je Dinamo osim pojačanja u veznoj liniji dobio i “akademskog građanina”, čovjeka s fakultetom.
– Završio sam ekonomski fakultet. U našoj obitelji uvijek je bilo važno obrazovanje i roditelji su tu bili čvrsti. I kad se vidjelo da sam dobar, da bih mogao u neki veliki nogometni klub, otac mi je rekao: “Moraš studirati, moraš studirati, nikad ne znaš kad će ti trebati, a tako treniraš i svoj mozak, što je isto jako važno na terenu”. Poslušao sam oca, tako da danas ne razmišljam samo o tome tome kako ću puknuti loptu, već gledam širu sliku. A ta ekonomija je isto jako važna za nas igrače, saznamo kako se ponašati prema novcu – kaže Villar.
Za kraj smo ga pitali što očekuje od svog boravka u Dinamu.
– Očekujem da osvojimo nacionalno prvenstvo i odemo opet u Ligu prvaka. I, naravno, da imamo dobru sezonu u Europskoj ligi. Vidio sam odmah da Dinamo ima kvalitetne igrače, da imaju karakter, da osim kvalitete imaju i potrebnu agresivnost, ali i da mogu provesti sve trenerove ideje. Mladi su, ali hrabri, znaju držati loptu, pritisnuti suparnika. Vjerujem da ćemo imati dobru sezonu i uspjeti ostvariti svoje ciljeve – zaključio je Gonzalo Villar.
