Trebao je dosegnuti 15 kilometara dubine, ali ga je zaustavila – paklena vrućina. Tako započinje priča o superdubokom Kolskom bušotinu, jednom od najambicioznijih geoloških projekata 20. stoljeća, koji je tijekom godina postao izvor ne samo znanstvenih otkrića, već i legendarnih i zastrašujućih priča o tajanstvenim zvukovima iz dubine Zemlje. Slični zvukovi kasnije su zabilježeni i u drugim bušotinama diljem svijeta.
Superduboki Kolski bušotin (SG-3) najdublja je znanstvena bušotina u povijesti čovječanstva, dosegnuvši dubinu od čak 12.262 metra. Nalazi se u sjeverozapadnoj Rusiji, na Kolskom poluotoku, u blizini grada Zapoljarnij. Projekt su pokrenuli znanstvenici Sovjetskog Saveza 24. svibnja 1970. godine, s ciljem da bušenjem kroz kontinentalnu granitnu koru dosegnu dubinu od 15 kilometara.
Međutim, bušenje je zaustavljeno prije ostvarenja cilja zbog ekstremno visokih temperatura – u najdubljim dijelovima izmjereno je i do 180 °C, što je onemogućavalo nastavak radova. Promjer bušotine iznosio je 92 cm na površini i sužavao se na svega 21,5 cm u dubini. Iako danas postoje dublji naftni i plinski bušotini (npr. u Kataru i na otoku Sahalin), SG-3 i dalje ostaje najdublja istraživačka bušotina ikad izbušena.
Amerikanci i Nijemci – slični pokušaji, isti problemi
Superduboki Kolski bušotin nije bio jedini pokušaj da se probije duboko u Zemljinu koru. Krajem 1950-ih godina, u Sjedinjenim Američkim Državama pokrenut je Projekt Mohole, čiji su se znanstvenici nadali dosegnuti Zemljin plašt. Zanimljivo je da su odlučili bušiti ne s kopna, već s dna oceana, ispod Tihog oceana uz obalu meksičkog otoka Guadalupe, gdje je Zemljina kora tanja.
Projekt je pratio i poznati pisac John Steinbeck. No unatoč tanjoj kori, dubina oceana predstavljala je ogroman tehnički izazov, a projekt je na kraju obustavljen zbog nedostatka sredstava i logističkih poteškoća.
Ni Nijemci nisu bili uspješniji – 1990. godine u Bavarskoj su uspjeli izbušiti 9 kilometara u dubinu, ali i njihov projekt nije nastavljen dalje. Ipak, za razliku od sovjetskog, njemački bušotin danas je otvoren za posjetitelje i postao je turistička atrakcija.
Pismo iz pakla pronađeno kod redovnice upozorava: Katolici trpe više, zbog ovoga
Jezivi zvukovi iz dubine zemlje – od znanstvene činjenice do legende o paklu
Iako su svi ti projekti izvorno bili znanstvene prirode, ubrzo su se počele širiti priče o neobičnim zvukovima koji dolaze iz dubine Zemlje. U njemačkom bušotinu, nizozemska umjetnica Lotte Geevan je 2011. godine spustila mikrofon zaštićen termalnom izolacijom u dubinu, a ono što je snimila ostavilo ju je duboko potresenom. U razgovoru za BBC izjavila je:
“Čula sam duboki, tutnjajući zvuk koji znanstvenici nisu mogli objasniti. Osjećala sam se vrlo maleno. Bilo je to prvi put u životu da sam imala osjećaj kako ovaj planet na kojem živimo – diše. I to zvuči zastrašujuće.”
Prema BBC-ju, neki su smatrali da zvuči kao pakao, dok su drugi taj zvuk nazivali “disanjem Zemlje”.
U slučaju Kolskog bušotina, priča je poprimila još mističnije i dramatičnije razmjere. Već krajem 1980-ih godina pojavila se legenda da su sovjetski znanstvenici, bušeći u dubinu, naišli na šupljinu iz koje su dopirali jezivi zvukovi. Prema toj verziji, kada su spustili mikrofon, snimili su “vriske prokletih duša”, a instrumenti su zabilježili temperaturu višu od 1000 °C.
Prema legendi, znanstvenici su bili toliko prestravljeni da su napustili projekt, a neki od njih navodno su se obratili na kršćanstvo. Ova priča, poznata pod nazivom “Well to Hell” (“Bunar u pakao”), proširila se svijetom 1990-ih godina i s dolaskom interneta postala je jedna od najpoznatijih “urbanih legendi” s religioznim tonom.
“Uz dolazak interneta, legenda o ‘Bunaru u pakao’ postala je klasična priča koja kruži zajedno s mnogim drugim jezivim pričama,” piše National Geographic.
Iako znanstvenici objašnjavaju da se ti zvukovi mogu objasniti geološkim fenomenima poput pomicanja stijena, vibracija i akustičnih efekata u dubokim tunelima, legenda i dalje živi, posebno među onima koji vjeruju da ne postoji samo fizička, već i duhovna dubina Zemlje.
Zapuštena lokacija, ali ne i zaboravljena
Danas je Kolski superduboki bušotin napušten i zapušten. Pokriven je zahrđalom metalnom pločom, pričvršćenom golemim vijcima, dok ruševine nekadašnjih laboratorija i zgrada svjedoče o nekadašnjoj znanstvenoj ambiciji. Iznad se i dalje uzdiže karakteristična zgrada u obliku tornja – sada sablasna i prazna.
Pronađene note na ‘slici s neba’: Poslušajte, kažu da je to glazba iz raja
