Stara poslovica kaže da u svakom zlu postoji i nešto dobro. Teško stradanje stadiona na Poljudu u nevremenu koje je zahvatilo Split pokazalo je svu njegovu krhkost i dotrajalost, što je otvorilo brojna pitanja o tome kakva zapravo treba biti sudbina Poljudske ljepotice.
Novi splitski gradonačelnik Tomislav Šuta poručio je da se razmatraju tri opcije na Poljudu: obnova, rekonstrukcija, ali i izgradnja novog stadiona, na Poljudu ili na Brodarici.
– O tome će vjerojatno odlučiti građani na referendumu koji bismo raspisali. Komunicirao sam to i s Upravom Hajduka i novim vodstvom koje je sada izabrano i oni su isto na tom tragu – rekao je Šuta.
Već godinama svjedočimo tome kako klubovi u Europi naveliko grade nove stadione ili renoviraju stare, koliko god i oni bili velebni i dobri. Dva su razloga zbog kojih to rade: jedan je povećanje ukupnog kapaciteta gledatelja, a drugi i najvažniji je drastično povećanje broja VIP sjedala. Naime, već godinama su ekskluzivni boxovi i VIP sjedala s pripadajućim ugostiteljstvom postala središnji dio financijskih strategija modernih stadiona.
O čemu se radi? Nogometni stadioni odavno su postali golemi biznis, mjesto na koje ne dolaze samo navijači, nego i brojni poslovni ljudi, bogati ljudi, koji žele biti dio nogometnog spektakla. Takvi ljudi traže kompletan luksuz oko sebe i ne pitaju koliko taj luksuz košta.
Stoga se kod izgradnje stadiona posebna pozornost stavlja na VIP boxove i VIP sjedala. Danas je na zapadu nezamislivo da se bilo koji stadion gradi bez približno 10 posto kapaciteta usmjerenog isključivo prema – VIP gostima.
Računica za takav pristup izgradnji stadiona iznimno je jednostavna. Cijena za mjesto na luksuznim sjedalicama veća je 5 do 20 puta od klasičnih mjesta. 20 puta skuplja su najluksuznija mjesta u posebnim VIP boxovima, dok su najobičnija VIP mjesta u pravilu pet puta skuplja. Naravno, da se svim VIP gostima na takvim stadionima osigurava pristup vrhunskom ugostiteljstvu, odnosno hrani i piću. Što opet generira nove prihode.
Takvi gosti klubu na utakmici koja je rasprodana donose u prosjeku fantastičnih 40 do 50 posto ukupnih prihoda. Dakle, 10 posto VIP gostiju donosi jednako kao 90 posto “običnih” navijača. Tako su pedantni engleski analitičari izračunali da Chelsea na jednoj utakmici u prosjeku od svakog navijača dobije 1600 funti, za što su daleko najzaslužniji VIP gosti, jer “obični” navijači s ulaznicom, pivom i sendvičem u prosjeku ne potroše ni 200 funti.
Naravno da je razlika između Londona i Splita ogromna, ali nije problem napraviti izračun po hrvatskim standardima. Zamislimo Hajdukov novi i moderan stadion s kapacitetom od 33.000 gledatelja, koliko ima i današnji Poljud. Na takvom bismo stadionu s modernim pristupom ukupno imali 3300 VIP mjesta. Praksa je da je polovica tih mjesta smještena u VIP boxovima, a preostala polovica u klasičnim VIP zonama.
Hajduk u ovom trenutku mjesto u VIP loži svojim članovima naplaćuje 2640 eura (3000 za one koji nisu članovi, ali ti ionako i ne mogu do ulaznica). Pomnožimo li 2600 eura s 1750 mjesta (polovica od ukupnih VIP mjesta) doći ćemo do iznosa od 4,550.000 eura.
Idemo sad na preostalih 1750 mjesta u VIP boxovima najviše klase, kakvih na sadašnjem Poljudu nema, niti ih ikad može biti. Tamo ćemo prosječnu cijenu stolice zaokružiti na 10.000 eura za sezonu (što je četiri puta skuplje od običnih VIP sjedalica), pa kad ih pomnožimo s brojem mjesta dobit ćemo fantastičnih 17 i pol milijuna eura! Zbrojimo li sva VIP mjesta eto brojke od 22 milijuna eura!?
OK, možda su te brojke ipak pretjerane za Hajduk i hrvatsku kupovnu moć, pa ih možemo prepoloviti (što je najcrnja opcija) i ponovno ćemo dobiti iznos od 11 milijuna eura, koji bi napunio trećinu aktualnog proračuna Hajduka. Samo od VIP klijenata! A na sve to dodajte i dodatne prihode od prodaje skupocjene hrane i pića VIP klijentima prije i nakon utakmica.
Stoga klubovi u Europi (i svijetu) nove, moderne stadione odavno ne doživljavaju samo kao sportske arene, već kao multifunkcionalne komplekse koji služe i za brojne poslovne događaje, koncerte i druge aktivnosti, gdje su VIP prostori često središta takvih događaja, što opet dodatno povećava prihode. Poslovni ljudi koji dolaze u svoje VIP boxove koji su im na raspolaganju tijekom cijele godine (0 do 24), dodatno se vežu uz klub, lakše prihvaćaju sponzorstva, a dovode i nove klijente potencijalno izuzetno zanimljive klubu.
PSG je na postojećem stadionu u Parizu – a već gledaju kako bi krenuli u izgradnju novog – kompletnu jednu tribinu pretvorio u VIP zonu s boxovima, posebnim mjestima, barovima, specijalnim garažama…
Hajduk nije ni Chelsea, ni PSG, ali Hajduk ima više od milijun iznimno vjernih i emotivnih navijača, među kojima je i veliki broj ljudi iz poslovnog miljea, koji itekako imaju novac i spremni su ga potrošiti kako bi svoj klub gledali okruženi vrhunskim komforom.
A što Hajduk sada ima na Poljudu? Ukupno 456 VIP mjesta, što je tek 1,4 posto kapaciteta stadiona. Ne postoje VIP boxovi, što je u Europi nezamislivo. I nemojmo zaboraviti da je u pitanju stadion izgrađen prije 46 godina, u vrijeme komunizma.
Obnova Poljuda ne može po tom pitanju baš ništa promijeniti. Poljud je kao arhitektonsko čudo proglašen kulturnim dobrom, te mora ostati takav kakav je, ništa se ne smkije dirati. Promjene su moguće samo ako prestane biti kulturno dobro, a to je opet određeni proces koji će donijeti pregršt komplikacija i uzeti puno vremena, a Hajduk vremena nema.
I rušenje Poljuda pa izgradnja novog stadiona stajat će više nego što bi koštala izgradnja novog stadiona na Brodarici. Uz to se ne bi gubilo vrijeme na rušenje Poljuda, što je Hajduku s minusima koje ima jako važno.
A političke parole kako će obnovljeni Poljud “biti veliki iskorak za Hajduk i splitski sport” odmah treba baciti u kantu za smeće. Istina je samo jedna – svaki Hajdukov dan na Poljudu uteg je za egzistenciju kluba.
Ne znamo je li gradonačelnik Šuta toga svjestan, ali netko u Hajduku bi ga morao jasno upoznati s time što sve donosi izgradnja novog stadiona, jer će on izravno odrediti pitanje Hajdukove budućnosti. Novi stadion realno Hajduku godišnje donosi najmanje 12 milijuna eura zajamčenih prihoda samo od VIP gostiju, realno barem 15, u idealnim okolnostima i 22 milijuna. Tko ima pravo “osuditi” Hajduk da ostane bez tolikog novca tko zna koliko sljedećih godina?
Doduše, prijašnji gradonačelnik i dosadašnji čelnici Hajduka dali su “blagoslov” za obnovu Poljuda, umjesto da upregne sve moguće sile da se hitno krene rješavati pitanje izgradnje novog stadiona. Uvjereni smo, a postoje i čvrsti signali da je novo vodstvo Hajduka na čelu s uglednim odvjetnikom Ljubom Pavasovićem Viskovićem itekako svjestan važnosti hitne izgradnje novog stadiona. I koliko je novi stadion presudan za Hajdukovu financijsku budućnost…
Sve navedene brojke toliko su egzaktne da ih netko samo mora prezentirati građanima Splita i brzo će sve biti jasno. Ni Šuta ni Hajduk ne bi smjeli gubiti vrijeme, novi stadion jedina je opcija. I treba ga početi graditi odmah. Baš kao i kamp…
