Holjevac: ‘Pa nismo mi Bosna da akreditacije sveučilištima daje vlasnik lokalne ćevabdžinice’

U prošloj sam kolumni, pokušavajući raspetljati dokle stvarno ide autonomija sveučilišta, naveo kako je za akreditiranje i izdavanje dopusnica za nove studijske programe visokih učilišta nadležan AZVO, Agencija za znanost i visoko obrazovanje. I kako je autonomija sveučilišta, kao ustavna kategorija, ograničena Zakonom o visokom obrazovanju koji među ostalim propisuje nadležnosti Agencije. Agencija, naime, provodi proces vrednovanja studija, od količine ECTS bodova propisanih Bolonjskim procesom – a ne vidim gdje će ih na tom studiju nakupiti potrebnih 180 jer svaki podrazumijeva 30 sati rada, preko ocjene jesu li predviđeni ishodi učenja ostvarivi, do zapošljivosti i usklađenosti s tržištem rada. Taj proces vrednovanja usklađen je sa smjernicama EU-a i, da ne bi bilo zabune, predmet studija se ni na koji način ne vrednuje. Dakle, Agencija ne ocjenjuje studij prema tome što se podučava, nego samo kako i s kakvim rezultatima. Je li riječ o rodnim studijima, medicini ili nuklearnoj fizici, svejedno je. Kriteriji su isti.

Postavlja se pitanje, ako je meni kao kolumnistu to bilo poznato nakon nekoliko minuta guglanja, a ja se ne bavim u kolumnama često visokim obrazovanjem, zašto nije bilo poznato ekipi s FFZG-a koja je zahtjev za akreditaciju poslala na krivu adresu? Pa nismo Bosna da akreditacije sveučilištima daje tko se već nađe pri ruci, od kantonalnog ministra do vlasnika lokalne ćevabdžinice! Koji je ujedno i osnivač veleučilišta. Piše u zakonu tko to radi!

Na FFZG-u to objašnjavaju time da im je zakon koji je na snazi još od prosinca 2022. bio poznat, ali su ga odlučili – zanemariti! I to, kažu, zato što su s prijavom studija Ministarstvu krenuli “u prijelaznom razdoblju”, između stupanja zakona na snagu i donošenja pravilnika u svibnju prošle godine. Odlučili su provesti već započeti postupak prema starom zakonu, “imajući u vidu rizik mogućeg drukčijeg tumačenja relevantnog prava od Ministarstva”. Dakle, bili su svjesni rizika da im Ministarstvo poruči ono što im je i poručilo – da moraju studij prijaviti po važećem zakonu, ne onom od preklani, ili onom iz SFRJ, ili Austro-Ugarske. Da trebaju ići preko Agencije, koja je neovisno stručno tijelo, a ne preko Ministarstva, koje je političko tijelo. Čemu se ne bi smio čuditi nitko, i ne bi smjelo biti sporno nikom, ali mnogima jest.

Akreditirali sami sebe

A što se “prijelaznog perioda” koji ih je zbunio tiče, normalno je da se pravilnik piše nakon donošenja zakona, jer ga očito nije moguće napisati prije izglasavanja konačne verzije zakona. To je legitimno i ne amnestira Sveučilište od odgovornosti za promašaj, za koji sad krive sve druge. Taj “prijelazni period” završio je prije osjetno više od godinu dana! Mogli su sačekati da zakon uđe u punu primjenu i još bi im ostalo 14 mjeseci da se prijave! Koliko im vremena treba za to? Koliko i Sandri Benčić da završi studij?

No i za to imaju objašnjenje: sad možemo čuti jamranje kako je Sveučilište u međuvremenu samo obavilo ono što po zakonu obavlja Agencija, odnosno samo sebi akreditiralo svoj novi studij, i kako Ministarstvo “ne uvažava taj potpuno dovršen akreditacijski proces, nego ove studije upućuje iznova u novi i potpuno drukčiji proces akreditacije, koji se ne izvodi unutar Sveučilišta, nego u Agenciji za znanost i visoko obrazovanje, što najvjerojatnije znači rad na potpuno novom elaboratu potrebnom za prijavu studija i, u najboljem slučaju, godinu dana odgode početka nastave”.

Marcel Holjevac oprao Radu Borić kao nitko do sad: ‘Kad ju slušate umiru vam sive stanice’

Upravo to: fakultet podliježe vanjskom vrednovanju studija, kao što i budući studenti podliježu polaganju mature kao vidu vanjskog vrednovanja svojeg znanja, kako se ne bi tko olako upisao s poklonjenim ocjenama. A to da fakultet ocijeni samog sebe ne spada u autonomiju Sveučilišta, ili bar ne bi trebalo.

No u tradiciji ljevičarske misli, za vlastite promašaje i propuste, nesposobnost ili krive procjene, uvijek je kriv netko drugi. Tako je bilo s odvjetnicom Linom Budak koja je prozivala liječnike, bolnicu i ministra zato što nije podigla svoje nalaze kad joj je rečeno i gdje joj je rečeno, tako je s Možemo u Zagrebu kojima je za sve kriv pokojnik ili Vlada, koja im je ulijetala kad god im je bilo potrebno, i tako dalje. Popis ide u beskraj.

Ne možeš biti leptir i žena

Uz zločestog ministra koji im ne želi odobriti nešto što nije nadležan odobriti, to su i sad hrvatski biskupi čiji je tajnik Vladimir Dugalić na konferenciji za novinare o rodnoj ideologiji rekao kako HBK ima obvezu progovoriti o određenim društvenim pitanjima, no kako “ovo naše priopćenje ni na koji način ne želi zadirati u akademske slobode ni u pravo pojedinih sveučilišta i fakulteta da provode i osnivaju određene studijske programe”. Dodali su i kako HBK podržava Istanbulsku konvenciju u pogledu zaštite žena i sprečavanja nasilja nad ženama, no kako ima rezerve spram četiri članka koji se tumače u duhu rodne ideologije, odnosno negiranja bioloških datosti. Rekli su da je nametanje ideja o nebinarnosti i tome da netko može ujutro biti leptir, popodne žena, a navečer muškarac, Crkvi neprihvatljivo (neprihvatljivo bi, pa i nezanimljivo, trebalo biti i znanosti, osim psihijatrima, no to je druga tema). Ukratko, da je rod, kako i sami organizatori studija kažu, “socijalni konstrukt”, odnosno, u prijevodu na hrvatski, nečija izmišljotina.

I svi smjesta zaključiše kako eto nije problem u tome što FFZG nije postupio po zakonu, nego u biskupima. “Tajming odluke”, vele. Odmah nakon što su se biskupi oglasili i izrazili zabrinutost zbog te nove teologije roda, ne dovodeći uopće u pitanje odluku Sveučilišta da podučava što želi! Sumnjivo! Kako je ministar tako brzo riješio stvar? Pa, koliko vremena treba da se utvrdi da je nešto poslano na krivu adresu? To nije odbijenica – to je samo obavijest o nenadležnosti. Netko tko nije zakonski nadležan zahtjev vam ne može ni odbiti ni prihvatiti.

Holjevca raspalili stavovi oko desnice: ‘Ako je ona ekstremna desničarka, ja sam engleska kraljica’

Teorije zavjera o tome da je to Fuchs učinio jer su biskupi nešto o tome rekli dan ranije smislene su koliko i teorije da je Trump organizirao atentat na samog sebe, angažirajući lošeg strijelca da mu puca u uho sa 150 metara, i to dok se kreće. I u situaciji kad je bio na putu da glatko dobije izbore i bez toga da mu netko puca u glavu. Zašto dakle mediji pišu o odbijenici iako to odbacuju i ministar Fuchs i inicijatorica studija, prof. Branka Galić s FFZG-a? Mogli su akreditaciju isto tako zatražiti od mene pa me optužiti da sam ih odbio kad im kažem da im je ja ne mogu izdati.
To što bi neki novinari i aktivisti željeli da Ministarstvo radi protuzakonito kad to njima odgovara, a onda ih prozivali da ne rade po zakonu kad im se ne sviđa neka odluka, bila ona donesena po zakonu ili ne, to je njihov problem. Svatko može zakone tumačiti na svoj način, mjerodavno je ionako jedino tumačenje sudova. No mediji i dalje ustraju na narativu o “odbijenici”, a neki lažu i o “zabrani rodnih studija”, iako su se na FFZG-u (donekle) posuli pepelom i rekli da će dogodine ispuniti obrasce po novom zakonu i poslati ih onom tko je ovlašten procijeniti kvalitetu studija i izdati inicijalnu akreditaciju. Hoće li to stići učiniti do iduće godine, vidjet ćemo.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Dnevno.hr