U odbi od samo 58 godina preminuo je doktor znanosti Marko Verović, javlja portal Rupe.hr
Ponekad nas ostave ljudi za koje mislimo da nikad ne mogu otići. Ne zato što su vječni, nego zato što su toliko duboko utkali sebe u zajednicu, ljude i uspomene, da ih ne možemo zamisliti bez njih. Takav je bio Marko Verović – Rupljanin u duši i srcu, hrvatski branitelj, neumorni kroničar, znanstvenik, prijatelj i čuvar identiteta sela Rupe.
Rođen 1967. godine, djetinjstvo je proveo upravo ovdje, među našim kamenim kućama, ulicama i ljudima. Osnovnu školu pohađao je prvo u Rupama, kasnije u Bratiškovcima, a srednju školu u Šibeniku. Već tada je pokazivao onu rijetku kombinaciju znatiželje i ustrajnosti, koja ga je pratila cijeli život. Nakon srednje škole odlazi u Zagreb gdje stječe diplomu upravnog referenta, a onda, ne posustajući, nastavlja sve do znanstvenih i profesionalnih visina koje je dosegnuo kao doktor pravnih znanosti i profesor visoke škole.
Bio je jedan od onih ljudi koji ne traže priznanje, ali ga zaslužuju više od svih. Njegov doprinos zajednici ogleda se u mnogočemu – bio je jedan od osnivača udruge Rupska zvona, aktivni član i pokretač KUD-a „Vuk Mandušić“, čovjek koji je uvijek imao vremena stati, pomoći, saslušati i nešto predložiti. Bio je intelektualac s čvrstim stavovima, ali i srdačan sugovornik s razumijevanjem za svakog.
Kroz svoje školovanje u Područnoj školi Rupe, koje je započeo 1974. godine, često je isticao koliko je to bio temelj svega što je kasnije postigao. Uvijek je naglašavao važnost učitelja, vjerskih odgojitelja i susjeda koji su mu usadili vrijednosti poštenja, rada i odgovornosti. I premda je svoje znanje dijelio kao doktor znanosti, nikada se nije udaljio od ljudi.
Posebno mjesto u njegovom srcu imao je Dan iseljenika – događaj kojem je posvetio mnogo truda i emocija. Bio je dio organizacije, govornik, domaćin, čuvar tradicije i veza s onima koji su otišli, ali nikada nisu zaboravili Rupe. Znao je važnost okupljanja, pjesme, i priče dijeljene s osmijehom.
Njegova profesionalna biografija impresivna je – doktorirao je s temom „Sudska zaštita zračja“, objavljivao radove, predavao, mentorirao, obnašao dekanske i profesorske dužnosti. Dobitnik je više priznanja, među njima i Spomenice Domovinskog rata, bio je sudionik VRO Bljesak. No iza svih titula stajao je – čovjek. Onaj isti Marko koji će pomoći oko folklora, napisati tekst za udrugu, doći na zbor mještana, pohvaliti uspjeh nekog djeteta iz sela ili se javiti s korisnim prijedlogom.
Njegov prerani odlazak ostavlja prazninu. Teško je pronaći riječi koje bi utješile one koji su ga poznavali i voljeli. No ostaju sjećanja – jasna, snažna i duboka. Ostaje njegovo djelo, njegovi tekstovi, knjige, ali i osmijesi koje je dijelio. Ostaje primjer da se može biti obrazovan i ponizan, uspješan i jednostavan, zaposlen i predan svojim najbližima.
U ime svih Rupljana, članova udruge Rupska Zvona, prijatelja, kolega i susjeda, od srca ti hvala, Marko. Hvala ti na vremenu, znanju, dobroti i ljubavi koju si nesebično dijelio. Hvala ti što si svojom prisutnošću činio Rupe boljim mjestom.
Počivaj u miru, a tvoje ime neka zauvijek ostane zapisano u povijesti našeg sela – onako kako si ga ti sam pomogao pisati.
Posljednji ispraćaj našeg dragog Marka održat će se u subotu, 12. srpnja 2025. u 18:00 sati na mjesnom groblju sv. Jure u Rupama, pišu Rupe.hr
