Mafija je pojam koji se gotovo svakodnevno koristi u raspravama. Doduše, ne kao nekad, ali i dalje redovito. Mafiju nije uvijek jednostavno definirati, ali može se utvrditi kako se radi o tajnom udruženju organiziranog kriminala koje se bavi ilegalnim aktivnostima (prijetnje, nasilje, ubojstva, korupcija, trgovina drogom, prostitucija, reketarenje) s ciljem stjecanja novca i drugih materijalnih koristi.
Mafija je formalno nastala u Siciliji u 19. stoljeću, a kroz vrijeme, različite inačice mafije proširile su se daleko izvan Italije. Različite vrste mafijaških organizacija pojavile su se u Sjedinjenim Državama, Rusiji, Japanu, Latinskoj Americi i gotovo svim drugim dijelovima planeta. Mafija je posljednjih desetljeća postala tema brojnih filmova, tv-serija, knjiga i videoigara. Mnoge od tih prikaza su nerealni, a kako bi se shvatilo stvarnu narav mafije, potrebno je razmotriti njen nastanak i razvoj koji je bio evolucijski
Rimsko doba
Prije nastanka suvremene mafije, postojali su različiti oblici kriminalnih tajnih društava koji se mogu smatrati pretečama mafijaških udruženja. Ilegalna društva su posjedovala neke karakteristike klasične mafije, poput tajnosti, kodeksa časti, lojalnosti i nasilja kako bi stekle i zadržale moć. Već u Rimskom Carstvu koje je poznato po kulturnom i civilizacijskom napretku, postojale su različite grupe – collegia – koje su bile povezane s obrtničkim i trgovačkim skupinama. Pojedini članovi tih udruženja ponekad su koristili nasilje i zastrašivanje za kontrolu tržišta i ostvarenje ciljeva za rimske elite. Rimski su carevi koristili plaćene bande za političke ciljeve, a poznato je da su gladijatori bili angažirani u osiguravanju političke dominacije. Iako su spomenute skupine bile različite od mafije kakvu poznajemo danas, njihov model organizacije ima sličnosti s kasnijim mafijaškim društvima.
Srednji vijek
Tijekom Srednjeg vijeka, osobito u ruralnim područjima južne Italije i Sicilije, banditizam je bio oblik otpora prema feudalnim gospodarima i stranim osvajačima. Mnogi su se seljaci udruživali u male, samoodržive skupine zaštitnika kako bi obranili svoje resurse. Zbog stalne prijetnje, lokalno stanovništvo često se oslanjalo na te skupine zaštitnika, slično kao kasnije na mafiju. U Španjolskoj su se u Srednjem vijeku pojavila bratstva (Hermandades) koja su služila kao udruženja zaštitnika. Ona su u početku bila osnovana kako bi održala sigurnost u ruralnim područjima i zaštitila seljake od bandita, ali su s vremenom počela koristiti mafijaške metode. Beati Paoli bilo je tajno društvo na Siciliji u 17. i 18. st. koje se, prema narodnim pričama, borilo protiv tiranije feudalaca. Iako je malo čvrstih povijesnih dokaza o njihovim aktivnostima, vjeruje se da su djelovali kao zaštitnici potlačenih, uglavnom u Palermu. Njihov zavjet šutnje i lojalnost postali su dio sicilijanskog identiteta, a mnogi vjeruju da su Beati Paoli bili duhovni preteče sicilijanske mafije.
Camorra i ‘Ndrangheta
Camorra je kriminalna organizacija koja je nastala u Napulju tijekom 17. stoljeća. Smatra se jednom od najstarijih kriminalnih organizacija u Italiji. Camorra se počela razvijati kao zatvorska organizacija, a kasnije je krenula kontrolirati lokalnu zajednicu, uzimajući „zaštitnički danak” od građana nauštrb sigurnosti. ‘Ndrangheta je kriminalna organizacija nastala 1860. u Kalabriji. U toj izoliranoj i siromašnoj talijanskoj regiji, razvila se kultura oslanjanja na obiteljske veze radi sigurnosti i zajedničkog opstanka. ‘Ndrangheta se, kao i sicilijanska mafija, razvijala kao zatvorena, tajna organizacija koja se bavila kriminalnim aktivnostima kako bi kontrolirala lokalne resurse i društvo.
Cosa Nostra
Sicilijanska mafija iliti Cosa Nostra nastala je kao rezultat složenih povijesnih, društvenih, gospodarskih i političkih okolnosti na Siciliji. Tijekom turbulentne povijesti taj talijanski otok koji je bio meta osvajanja i utjecaja stranih vlasti, uključujući Grke, Rimljane, Arape, Normane, Španjolce i Austrijance. Osvajanja i ratovi stvorila je specifične uvjete u kojima je Sicilijanska mafija mogla nastati i razviti se u moćnu organizaciju.
Mistično podrijetlo naziva mafija
Naziv mafija vrlo je mističan i ne zna se točno podrijetlo. Postoje neke pretpostavke. Prema jednoj romantičnoj legendi, ime je nastalo u kasnom 13. st. tijekom pobune protiv francuskih anžuvinskih snaga u Palermu glavnom gradu Sicilije. Jedna je Sicilijanka umrla tijekom dok ju je silovao neki francuski vojnik. Zauzvrat, njezin zaručnik se osvetio tako što je zaklao silovatelja. Gorka epizoda potaknula je kreaciju pobunjeničkog slogana MAFIA koji je akronim prvog slova svake riječi: „Morte alla Francia Italia anela“ u prijevodu: „Smrt Francuskoj je poklič Italije“. Revolt protiv francuske okupacije vojske 1282. nazvan je Sicilijanskom večernjom molitvom, zato što je signal za početak otpora bila zvonjava crkvenih zvona za večernju molitvu.
Pojava mafije
Krajem 18. i početkom 19. stoljeća Sicilija je bila pod vlašću Španjolske, koja je održavala feudalni sustav s moćnim veleposjednicima. Seljaci su često radili na zemlji bogatih feudalaca, bez imovinskih prava i sigurnosti, a vlasti su ih zanemarivale i iskorištavale. Feudalni sustav potaknuo je razvoj kulture nepovjerenja prema državnim strukturama i potaknuo Sicilijance da se oslanjaju na lokalne vođe koji su mogli pružiti zaštitu.
Kada je Italija ujedinjena 1861. godine, vlasti su pokušale reformirati zemlju i modernizirati društvo. Međutim, državne institucije bile su slabe i neefikasne, a u udaljenim regijama poput Sicilije često nisu imale ni snage ni volje za održavanje reda. U tim uvjetima, lokalne obitelji i pojedinci preuzeli su ulogu zaštitnika lokalne zajednice. Mafija je u početku nastala zbog slabosti novostvorene talijanske države. Sicilijanci su razvili običaj oslanjanja na „mafiose“, „zaštitnike“, tj. vođe iz lokalne zajednice koji su pružali zaštitu, donosili „pravdu“ i organizirali poslove u kojima je država zakazala. Mafioso nije bio pogrdan u početku. Sam naziv mafije Cosa Nostra u prijevodu znači „Naša stvar“. Zaštitnici su dobili nadimke „capo“ ili „uomo d’onore“ (čovjek časti). Oni su obavljali su funkcije nalik na suce i egzekutore, a njihova je moć počivala na lojalnosti lokalne zajednice i vlastitoj sposobnosti da nametnu vlast.
Uspostava organizacijske strukture mafije
Postupno su zaštitnici počeli uspostavljati hijerarhijsku organizaciju. Nudili su zaštitu lokalnim trgovcima, zemljoposjednicima i seljacima, a zauzvrat su očekivali naknadu u obliku novca ili roba. Taj se sustav razvijao u paralelnu mrežu moći, potpuno neovisnu o državnim institucijama. Jedan od ključnih elemenata Cosa Nostre postao je kodeks šutnje – „omerta“. Zavjet šutnje podrazumijevao je da se nikada ne surađuje s vlastima i da se problemi rješavaju unutar zajednice. Omerta je postala osnova mafijaškog modus operandija, a njezino kršenje smatralo se izdajom koja je u pravilu kažnjavana smrću. Šutnja i lojalnost bile su ključne za preživljavanje mafije, omogućujući joj da se razvija bez izravne konfrontacije s talijanskom državom.
Gospodarstvo Sicilije koje se baziralo na poljoprivredi imalo je ključnu ulogu u uspostavi mafijaških struktura. Budući da su veleposjednici često živjeli u gradovima i nisu bili prisutni na svojim imanjima, unajmljivali su posrednike koji su nadgledali njihova imanja i naplaćivali zakup. Mafija je postala ta posrednička snaga, nudeći „zaštitu“ od krađa i pljački, ali zapravo je djelovala kao paravojna postrojba koja je zastrašivale seljake i nametala vlastita pravila. Uz to, mafija se uključila u poslove s voćem, koji su u to doba bili veoma unosni. Kontrolirajući poslove s limunima i narančama za kojima je bila velika potražnja diljem Europe, mafijaške su obitelji dobivale stabilan prihod i grandioznu moć u lokalnom gospodarstvu.
Mafijaši – „dobri dečki“
Sicilijanci su u mafiji vidjeli spasitelja od „zle“ talijanske države. Sicilijanski identitet je bio veoma jak, a talijanski slab i trebat će desetljeća da se talijanstvo udomaći na otoku. To je sve išlo na ruku lokalnim mafijašima jer su u njima prosječni ljudi vidjeli „dobre dečke“. Naravno, u stvarnornosti mafijaši nikada nisu bili dobri dečki, nego negativci koji su činili zločine i nedjela. Iako su se bavili najodvratnijim aktivnostima poput mučenja i ubojstava, treba priznati kako su mafijaški bosovi imali razvijenu socijalnu inteligenciju. Vrlo dobro su znali kako se nositi s državom. Izbjegavali su izravne sukobe s državnim vlastima već su djelovali u pozadini. Potkupljivali su korumpirane političare, policijske i druge javne službenike i tako su se infiltrirali u lokalnu upravu. Tihi način djelovanja omogućio je trajno nazočnost u sicilijanskom društvu.
Širenje u sve pore društva
S prolaskom godina mafija se polako ali sigurno širila sa sela u velike gradove poput Palerma. Pojavile su se prve veće mafijaške obitelji koje su počele upravljati biznisom. Kako bi osigurali da nema sukoba između različitih mafijaških organizacija, obitelji su postigle dogovore o podjeli teritorija i zajedničkoj kontroli aktivnosti poput iznude i krijumčarenja. Do početka 20. stoljeća, Cosa Nostra već je bila izvrsno organizirana i postala je ključni igrač u mnogim aspektima lokalnog gospodarstva i politike. Njena hijerarhija, kodeks časti i zavjet šutnje, omogućili su joj opstanak desetljećima, prilagođavajući se promjenama u društvu i različim vlastima.
Za još ovakvog sadržaja pratite autorov portal Actualitica.com
Cosa Nostra: nastanak i modus operandi (I. dio)
