Kad je prošli mjesec udruga Naš Hajduk objavila svoje novo vodstvo, široj javnosti u oko je upalo ime našeg vaterpolskog reprezentativca Jerka Marinića Kragića. Osvjedočeni torcidaš i as Barakuda ušao je u Upravni odbor udruge koja ima velik udio u vlasništvu Hajduka.
No, nije on jedini reprezentativac iz posve drugog sporta koji je postao čelnik Našeg Hajduka. Uz bok mu je Luka Lerotić (32), hrvatski ragbijaški reprezentativac. Zapravo, od ovog mjeseca – umirovljeni.
Lerotić je kao igrač i trener Sinju donio naslov prvaka, a od reprezentacije se oprostio na dva turnira Kupa nacija u olimpijskom ragbiju 7, u kojima je Hrvatska završila šesta u Makarskoj i osma u Kišinjevu te je ostala u Trophy diviziji, što je drugi rang europskog ragbija.
– Dosta je bilo mladih igrača koji su prvi put igrali na tom rangu, a velika je razlika u odnosu na naš klupski ragbi. Dosta je utakmica bilo na jedan napad, jedan posjed, i to je naša realnost ove sezone. Malo jesmo razočarani, pogotovo smo u Makarskoj htjeli više, ali zbog svi tih mlađih momaka koji su dobili šansu nam je lakše – kaže nam Lerotić o kraju reprezentativne priče i dodaje:
– Meni je to bio lijep rastanak. Čak sam imao čast da u zadnjoj utakmici budem kapetan, bila je to mala simbolika.
A osjećaj, kakav je?
– Uh, kao što kažu mnogi sportaši: osjećaš u trbuhu prije zadnje utakmice nešto drugačije. Tijekom igre ne razmišljaš o tome da je zadnja nego radiš svoj posao, ali kad sam čuo zadnji zvižduk, postao sam svjestan da se to više neće ponoviti i nekakva mukica me uhvatila. Poslije sam se javio obitelji, zaručnici, to je to, gotovo je zauvijek, pa sam se počeo prisjećati početaka…
Igračku je karijeru prekrižio, trenerskoj ne zatvara vrata da se jednom vrati, ali sad mu je u fokusu sudačka.
– Imam veliku ambiciju probiti se i na međunarodnu sudačku scenu. Igrački sam potrošen, nemam više potreban žar za natjecanjima. Zadnjh šest godina bio sam igrač i trener, u Nadi pa u Sinju, a osjećam kao da mi je to uzelo bar deset godina. Tjelesno sam u odličnom stanju, što mi pomaže i kao sucu.
Luka je inače stomatolog.
– Trenutno sam zaposlen u jednoj privatnoj ordinaciji u Solinu. Zadnji mjeseci ragbijaške karijere su bili baš izazovni. Svima je teško uskladiti posao s treninzima i igranjem u reprezentaciji, a sad ostajem bez dijela te nelagode, haha.
Ali to ne znači i manje obveza. Jer sad dolazimo do faze angažmana u Našem Hajduku. Turbulentna su vremena za klub (a kad nisu…), a baš ta udruga u prošli je tjedan prozvala Grad i državu oko stadiona i kampa.
– Tajming je izazovan, iza nas su promjene u udruzi, klubu, a i gradska vlast je u formiranju. Odrađeni su izbori za Nadzorni odbor, slijedi nam Skupština kluba, nevrijeme je samo aktualiziralo postojeću problematiku infrastrukture, te trenutačno zaručnica i obitelj ne vide baš razliku i korist što sam prestao igrati ragbi. Ali dobro, prvi je period na novoj funkciji najintenzivniji.
S Marinićem Kragićem poznaje se s poljudskog sjevera.
– Znamo se od zajedničkih navijačkih početaka, 15-ak godina, a upravo je u vrijeme našeg navijačkog odrastanja zaživjela i priča o NH. Tada sigurno nismo ni razmišljali da bismo jednog dana mogli biti u vodstvu udruge. Imamo jako puno zajedničkih utakmica i poznanstava, pa i preko sporta…
I, što vam je sad glavna zadaća u Našem Hajduku?
– Promjene nisu tektonske, da okrećemo naopako sve, prijašnji je UO napravio korak naprijed, ali vjerujem da imamo svoje vrline i da možemo sve skupa još unaprijediti. Nije to ogroman zaokret u razmišljanjima udruge, jednostavno novi ljudi donose novu energiju. I potpuno shvaćam da se nakon četiri godine rada na ovoj volonterskoj poziciji potrošiš.
Onda je govorio o konkretnim potezima:
– Udruga je izvršila sve obveze prema Tommyju, godinu i pol prije dogovorenog roka isplatila je 24,5 posto dionica. Druga velika stvar je odluka da će prihod od članarina, koji se knjiži kao pozajmica, biti otpisan zadnjeg dana kalendarske godine. Ljudi su se bojali i neutemeljeno kritizirali da će udruga taj kapital od članarina akumulirati i preko njega sebi osigurati većinsko vlasništvo nad klubom, ovim potezom još jedanput pokazujemo da nam to nije ideja. Preko novoosmišljenih ideja i projekata udruge ćemo se truditi klubu osigurati bolje uvjete za funkcioniranje i rad. Primarni nam je fokus infrastruktura, učiniti naš trenutačni dom na Poljudu sigurnim za rad i izvući maksimum koji možemo, ali činjenica je da Hajduku treba novi stadion i nogometni kamp. U priču oko stadiona, kao i onog budućeg u Zagrebu, potrebno je aktivno uključenje državne vlasti, a mi kao suvlasnici, s 30-ak posto dionica kluba i brojnim navijačima iza sebe, ćemo zasigurno dati svoj obol rješavanju pitanja. Također, želimo svima jasno iskomunicirati koja je naša uloga kao drugog najvećeg suvlasnika kluba i ponašati se odgovorno, imenom i prezimenom.
Koliko često kontaktirate s čelnicima kluba?
– Kontaktiramo koliko i kako situacija nalaže. Ne upravljamo klubom, ali ne bježimo od naše odgovornosti da s Upravom, nadzornicima, kao i većinskim vlasnikom, održavamo redovnu i kvalitetnu komunikaciju, to je jedino odgovorno ponašanje prema klubu. Torcida je osnivač i idejni začetnik projekta, i iako je model brojkama nadrastao samu navijačku grupu, ta veza je neraskidiva. Ispred nas je izazovan period, ali siguran sam da ćemo svi zajedno napraviti iskorak u svakom smislu funkcioniranja kluba – zaključio je Lerotić.
