Predvidio Hrvatskoj katastrofu, a ismijavali ga do smrti: ‘Mi smo već svi u grobu’

“Rađajte se braćo, Katolici, i to pod svaku cijenu se rađajte! Naše je stanje očajno! Mi smo već svi u grobu! Naši su dani odbrojani! Malo je petero djece, malo je sedmero djece! Rađajte, kršćanske majke! Spašavajte našu pustu Istru, Liku i Gorski Kotar! Rađajte dvocifreni broj djece kao što su majke u Janjevu dvocifreni broj djece!”, riječi su kojima je osebujni don Anto Baković još 1998. godine očajnički pokušao potaknuti Hrvate da porade na natalitetu.

Iako je preminuo krajem siječnja 2017. u svećeničkom domu u Zagrebu, njegovih dramatičnih poruka sjećaju se mnogi koji se bave pitanjem demografske katastrofe koja se sve više osjeti u našem društvu i nazivaju ga usamljenim prorokom kojega su mnogi ismijavali.

A tko je čovjek koji je možda prorekao “bijelu kugu”? Nakon što se 1983. godine umirovio zbog bolesti, Baković je svu svoju snagu uložio u poticanje na demografsku obnovu. Bio je glasan, iskren i nikada se nije ustručavao reći što mu je na umu, znajući kako njegove poruke neće biti dobro prihvaćene kod djela ljudi.

‘Oprosti mi, Gospodine, što ovo napisah’

Još na Prvom općem saboru HDZ-a 1990. Baković je održao referat o demografskom izumiranju hrvatskoga naroda, a godine 1993., razočaran u tadašnju populacijsku politiku, osnovao je Hrvatski populacijski pokret. No, nije tu stao. Potom je pokrenuo i Pronatalitetni pokret “Jedno dijete više” koji je vodio do 2015., a osim toga je uređivao i izdavao mjesečnik “Narod”, glasilo za demografsku obnovu i duhovni preporod.

Napisao je Baković i nekoliko knjiga na ovu temu, a glavna misao vodilja uvijek mu je bila ista – “Nema opstanka Hrvata bez demografske obnove, a nema demografske obnove bez duhovne obnove”. No, njegove je vapaje malo tko ozbiljno shvatio pa je, razočaran pasivnošću prema ovoj temi, nekada pisao i misli koje zvuče poprilično radikalno.

Propast koja je snašla Hrvatsku, Baković je na sebi svojstven način sažeo u “formulu” 4S. “Toliko je stanje teško da se može usporediti s ona četiri S. To nisu ona srpska četiri S, nego četiri hrvatska S koja se odnose na duhovnu obnovu Hrvatske: svađa, sebičnost, sumnja i srdžba. Tko će danas Hrvate odgajati u odnosu na ova četiri S?“, pisao je Anto za njegov Narod u rujnu 1999., da bi tri godine kasnije njegova muka bila toliko velika da je pomislio da bi Hrvatima bilo najbolje da prijeđu na islam.

“Pala mi je na pamet ideja kako spasiti Hrvate od izumiranja. Da, ja imam rješenje, samo je tužno i heretično. Hrvati bi trebali promijeniti vjeru i kolektivno prijeći na islam. Eto, kad bi Hrvati kolektivno prešli na islam, izgubili bi pravu vjeru to je točno, ali bi kao narod doživjeli demografski preporod jer ne bi rađali jedno ili dvoje djece, nego odmah sedmero ili osmero… Oprosti mi, Gospodine, što ovo napisah. Kajem se! Od teške muke i nevolje ovo napisah”, priznao je.

‘DRINA SE CRVENILA OD KRVI CIVILA’ Međeđa: Mjesto gdje su četnici skalpirali muslimane i katolike te njihova tijela bacili u rijeku

Titov robijaš br. 8986

Osim što je bio i više nego posvećen demografiji, Baković je mnogo truda ulagao u suočavanje s totalitarnim režimima 20. stoljeća, posebice s komunizmom, čija je bio žrtva.

Kao student bogoslovije pozvan je na služenje vojnoga roka u bivšu JNA, a nakon njega osuđen je na četiri godine robije jer je odbio govoriti protiv kardinala Alojzija Stepinca. Zbog svojih čvrstih stavova u zatvoru u Nišu je danima batinjan, zbog čega je pao u komu.

Nakon izlaska iz zatvora nastavio je i završio studij teologije, a za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije zaređen je 1959. u Đakovu. Kao bogoslov, a kasnije i svećenik, proveo je ukupno deset godina robijanja u sedam zatvora. Kada je 1962. godine komunistički režim pomilovao dio robijaša u KPD-u Zenici, njega nije… O paklu koji je proživio napisao je tri knjige, “Batinama do oltara”, “Druže pope, u ime zakona – izlazi iz groba” i “Titov robijaš br. 8986”.