„Nemojte se zaboraviti smijati!“,
Poruka je to sinoćnjih „Raosovih dana“ iz Ivanova obora u Medovu Dolcu. Rodnoj kući našeg proslavljenog književnika Ivana Raosa u čiju se čast već trideset dvije godine održava ova tradicionalna književna manifestacija.
Tako je bilo i sinoć. Stotinjak mještana i njihovih gostiju iz svijeta glume i književnosti, zahvaljujući udruzi građana Medov Dolac i cijelom organizacijskom timu, uživalo je u „Nasmijanom nebu Ivana Raosa“. Riječ je o radnom nazivu ovogodišnjih susreta u tom selu podno Biokova koji se održavaju pod pokroviteljstvom Splitsko-dalmatinske županije i općine Lovreć.
Nakon mise zadušnice u crkvi sv. Roka koju je u koncelebraciji sa domaćim župnikom Marijom Čagljom i don Ivanom Vrdoljakom, predvodio i propovijedao Mate Munitić, župnik župe Zagvozd, proslava se prebacila ispred Raosovog rodnog doma.
Bila je uistinu zanimljiva večer prvenstveno zahvaljujući profesorskom dvojcu Šimunu Čaglju i Ivici Šušiću. Oni su se najprije u uvodnim govorima osvrnuli na lik i djelo Ivana Raosa i njegov ogroman značaj u hrvatskoj književnosti gdje zauzima visoko mjesto u književnom stvaralaštvu.
– Osobno me s Ivanom Raosom veže dosta stvari. Kao prvo obojica smo pod ovim nebom ugledali svjetlo Božjeg sunca. Onda nas je put vodio u klasičnu sjemenišnu gimnaziju, gdje smo kasnije obojica otišli u Zagreb tražiti kruh naš svagdašnji. Tu smo se kao studenti često viđali. Znao me je dosta puta i nahraniti. Jer kao student uvijek ste ili napola sit ili napola gladan. I ono što nam je obojici zajedničko, a Ivanu na osobit način bilo je to što se on Medovu Dolcu rado vraćao.
Zahvalni smo mu za njegova djela zbog kojih sam se i sam sto puta grohotom nasmijao. Što je on i želio. Često naglašavajući, nemojte zaboraviti se smijati. Zato ostajem vjeran svojoj ideji da je poželjno u ovoj prigodi da nam upravo Ivan progovori -naglasio je prof. Šimun Čagalj, koji se auditoriju obratio čitajući ulomke iz Raosove knjige „Žalosni Gospin vrt“ i njegovim Prvim praznicima.
Dakako, to je bio tek dio ovog kulturno-scenskog nastupa. Fešta u tom Zabiokovskom selu nastavljena je ništa manje zanimljivim govorom prof. Ivice Šušića. Bio je to svojevrsni osvrt na njegov život. Izbacivanja iz sjemeništa 1938. godine i onog perioda kada se trebalo odlučiti nastaviti školovanje ili se vratiti motiki. Kako bi preživio, istaknuo je profesor Šušić, i na koncu završio školovanje, Raos je radio razne poslove i na koncu maturirao na svjetovnoj klasičnoj gimnaziji.
Stoga je Ivica Šušić, Medovljanima pročitao ulomke iz trećeg djela Raosove trilogije „Vječno žalosni smijeh“ odnosno knjige „Smijeh izgubljenih djevojaka“ u kojoj on govori u svom životu u splitskom Getu neposredno prije nego je maturirao što je nazvao „Pogađanje oko Homera“.
Večer je završena izvanrednom glumom polaznika umjetničke akademije iz Splita, odsjeka za glumu, gdje su Paula Japunčić, Marijan Kukulj, Deni Mašić, Anđela Žužul i Elena Bukvić na oduševljenje brojne publike, izvele fragmente proze Ivana Raosa „Prosjaci i sinovi“.
Na koncu sve prisutne zabavljao je naš poznati kantautor Đoni Gitara.
– Veselimo se kad vidimo koliko je večeras došlo naših Medovljana, a i ljudi iz okolnih mjesta, odati počast našem Ivanu. Književniku koji je za sve nas ostavio duboki trag u hrvatskoj književnosti, a nama u amanet ostavio da mu se na ovaj način odužimo.
Ono što je značajno za kazati, to je da svake godine na manifestaciju dolazi sve više i više ljudi. Kao što vidite ove godine nam je u goste došao predsjednik županijske skupštine Mate Šimundić, zatim pročelnik za kulturu i sport Željko Primorac, te brojni drugi. Bez njih, kao predstavnika županije koji su pokrovitelji ovih večeri i naše općine Lovreć i načelnika Petara Petričevića, bilo bi mnogo teže sve to organizirati. Zato svima skupa jedno veliko hvala, zaključio je ovogodišnje Raosove dane, Ivica Matković, predsjednik udruge građana Medov Dolac, inače, organizatora ove značajne kulturne manifestacije u Zabiokovlju.
