Istrebljenje Palestinaca prerušava se u pomoć – RT World News

Genocid Gaze je poseban. I ne u jednom, ali dva pozdrav.

Kao što je često uočeno, ovo je prvi genocid u povijesti koji je, u osnovi, živahne. Nijedan genocid nije počinjen pod očima svijeta poput ovog. I drugo, genocid Gaze potkopava i, zapravo, na razorni moralni i pravni naredbe – ili barem dugogodišnje tvrdnje prema njima – na jednako neviđen način.

Ove dvije osobitosti su povezane: jedini način na koji je svijet u cjelini mogao tolerirati genocid u Gazi već gotovo tri godine tvrdoglavo zanemarujući temeljne norme, i pisane i nepisane. Na primjer, gotovo nijedna država – s izuzetkom Jemena (pod de facto kontrolom pokreta Ansar Allah ili Houthisa) – čak je pokušala ispuniti svoje obvezujuće i jasne obveze prema konvenciji UN genocida iz 1948. godine, naime na “Spriječiti i kažnjavati” Zločin genocida. Nitko sa moći – sam ili s drugima – da to učini, ne na Bliskom Istoku, ne izvan njega, nije spasio palestinske žrtve genocida Gaze na jedini način koji bi djelovao: zaustavljanjem njihovih izraelskih ubojica masivnom silom.

Ipak, mali, ali još uvijek nerazmjerno utjecajni dio svijeta koji sebe naziva Zapadom, nadišao je samo neuspjeh u djelovanju. To je zato što je, bilo da je zapad civilizacija koja je nekoć oblikovala kršćanstvo ili ne, već dugo, njegova istinska unutarnja jezgra bila licemjerje. I tijekom genocida u Gazi, kompulzivna potreba za Zapada da racionalizira čak i njegove najopakije akcije vrline koja su obuhvaćena “vrijednostima”, dovela je do novog vrha apsolutne moralne i intelektualne perverzije: upravo zato što je zapad ne samo napustio palestinske žrtve, već je i policija, u politici, zajedno s tim, asral, asral, asrael, zajedno s politikom, u toj politici, u toj politici, u toj politici, u toj politici, u politici, u vezi s politikom, u politici, u toj politici- Uložili su se trajni, tvrdoglavi napori da radikalno promijenimo naš osjećaj ispravnog i pogrešnog, od specifičnih pravnih normi do našeg intuitivnog i široko zajedničkog razumijevanja granica koje se nikada ne trebaju prelaziti.

Na primjer, vođenje takozvanog ‘rata’ ubijanjem ili ozljedama-često osakaćenom za život-preko 50 000 djece (od svibnja 2025.)? ‘Rat’ u kojem dobivamo jedno pouzdano svjedočenje za drugom da su mnoga od ove djece ciljana namjerno, uključujući i dronove i snajpere? ‘Rat’ u kojem su gladovanje, medicinsko uskraćivanje i promocija epidemija podjednako namjerno raspoređeni? Na Zapadu nam je rečeno da to nazivamo “samoodbranom”.

Doista, od nas se traži-s velikim inzistiranjem, da kažemo najmanje-da vjerujemo da je ovaj oblik masovne muke, četverostrani “samoodbrana” nešto na što se može ponositi, čak i vidljiv: gradonačelnik Berlina, Kai Wegner, na primjer-poznat za njegovo suzbijanje bilo kakvih znakova rezistencije u iznosu od strane gradskih hodnika.

U istom uništenom duhu, ustanove Zapada prenose kaznu – od zlobnih policijskih premlaćivanja do osakaćenog zakona do međunarodnih sankcija – ne Počiniteljima i saučesnicima genocida Gaze, u Izraelu i drugdje, ali onima koji mu se odupiru solidarnošću sa svojim palestinskim žrtvama. Prosvjednici, novinari koji vrijede svoje soli, pa čak i posebnog izvjestitelja UN -a, tretiraju se kao kriminalci, čak i teroristi da su se zapravo suprotstavili zločinu genocida, kao – upravo jučer, čini se da smo svi službeno trebali učiniti. Ali “nikad više” nije pretvoren u “definitivno, i sve dok ubojice žele, budući da su Izraelci i naši prijatelji”.

To je u ovom kontekstu preokreta morala, zakona i značenja tako dovršen prekomjerni izraz “orwellian” za jednom se stvarno primjenjuje da možemo razumjeti što se sada događa s konceptom “humanitarne” radnje.

Prema definiciji za enciklopediju Britannica, humanitarna je “Osoba koja radi na poboljšanju života drugih ljudi”, Na primjer, pokušavajući okončati svjetsku glad. Budući da moderni humanitarizam već ima povijest od dva stoljeća, povjesničari, poput Michaela Barnetta u svom ‘carstvu čovječanstva’, dali su složenije račune. Kritičari su dugo demantirali granice, pa čak i nedostatke humanitarizma. Za francuskog sociologa Jeana Baudrillarda to je ono što je preostalo kada optimističniji humanizam propada: svojevrsni mračan hitni odgovor, znak da se svijet opet pogoršao.

Konkretno, tijekom desetljeća nakon hladnog rata, američkih hubrisa-pogrešno je nazvan ‘unipolarni trenutak’-humanitarizam često savezan sa zapadnim imperijalizmom. U ratu agresije protiv Iraka koji je započeo 2003. godine, na primjer, humanitarne organizacije postale su sluge agresorima, osvajačima i okupatorima.

Ipak, bez obzira na pogled na humanitarizam koji možete podržati, postoje stvari koje koncept može primiti samo potpuno omalovaženo i neograničeno zlo, poput masakriranja izgladnjelih civila i koncentracijskih logora. Pa ipak, u Gazi su obojica označena humanitarnom. Takozvana humanitarna zaklada Gaze, sjenovita američka izraelska izmišljotina, promovirala je shemu u kojoj se pittanske hrane učinkovito koriste kao mamac za smrtonosne zamke: Palestinci koji su Izrael namjerno blokirali namamljeni su u četiri zona ubojstva kao maskirane kao distribucijske točke pomoći.

U proteklih i pol mjeseci izraelske snage i zapadni plaćenici ubili su najmanje 789 žrtava – i ozlijedili tisuće – u ili u blizini ovih sotonskih zamki. Očito, ubijanje nenaoružanih na takvoj skali nije kolateralna šteta, već namjerno. Do sada je ubojita namjera iza sheme potvrđena raznim izvorima, uključujući Izraelske. Nije ni čudo što je 170 Real humanitarna i ljudska skupina potpisala prosvjed protiv ove lažne sheme pomoći i istinskog masovnog ubojstva.

A tu je i plan koncentracijskog logora: izraelski čelnici već su preživjeli preživjele stanovnike Gaze – jedno od najgušće naseljenih mjesta na Zemlji, čak i prije genocida – u područje koje sadrži samo 20% opustošene površine Gaze.

Pa ipak, to nije dovoljno zlo za njih: na putu do onoga što se čini njihovom idejom o konačnom rješenju pitanja Gaze, oni su sada postavili novi plan svojim saveznicima SAD -a, naime, preživjelima preživjelima u još manje područje. Ovaj de facto koncentracijski kamp koji se oglašavaju kao “humanitarni grad”. Odatle bi Palestinci imali samo dva načina: smrću ili napuštanjem Gaze. Izraelski ministar obrane Izrael Katz želi nam to prodati kao “dobrovoljno”. Ironija je povijesti da se izraelski genocideri sada natječu ne samo s zločinima nacista, već i s užasnom zlostavljanjem jezika Nijemce.

Položaj ove smrtonosne tranzitne stanice za čišćenje etnika? Ruševine Rafaha. Možda se sjećate Rafah, nekada užurban grad u južnoj Gazi, dok se mjesto zapadni saveznici Izraela pretvarali da pokušavaju neko vrijeme pokušati zaštititi, nekako. Ta upozorenja, naravno, nisu vrijedila ništa. Rafah je bio spljošteno, a sada je područje namijenjeno koncentracijskom kampu da sve to završi.

Shema je tako nevjerojatna – ali tada je to izraelski obični modus operandi – da čak i njegovi kritičari teško mogu pratiti koliko je to pokvareno. Philippe Lazzarini, šef UNRWA – efektivna organizacija za distribuciju pomoći koju je Izrael ugasio u potrazi za svojom strategijom gladovanja, ubijajući gotovo 400 svog lokalnog osoblja – objavio je na X -u da bi ‘humanitarni grad’ iznosila drugu NAKBA i “Stvorite masivne koncentracijske logore na granici s Egiptom za Palestince.”

Nakba je bila cionističko etničko čišćenje, isprepleteno masakrama, od oko 750 000 Palestinaca 1948. Ali Lazzarini je u krivu ako vjeruje da je prva Nakba ikad završila: za palestinske žrtve izraelskog nasilja, samo je ubojstvo, a često i ubojstvo. Proces koji je sada kulminirao genocidom, kao što priznaje više međunarodnih stručnjaka, uključujući eminentnog povjesničara Oxforda Avi Shlaim. Ovo nije druga Nakba, ali izraelski pokušaj da dovrši prvu.

Lazzarinijev komentar da bi plan humanitarnog grada stvorio koncentracijske logore na granici s Egiptom, naravno, također je istina što se tiče. Ipak, sve je GAZA odavno ono što je (čak i do 2003.) izraelski sociolog Baruch Kimmerling zvao “Najveći svjetski koncentracijski kamp ikad.” Poanta nije pedantna. Ono što je Lazzerinijev prosvjed – dobrodošao kakav jest – još uvijek nedostaje je da ono što Izrael sada radi Palestincima stvara svježi pakao unutar mnogo starijeg.

Ali ne samo Izrael. Zapad je, kao i uvijek, duboko uključen. Izdvojimo da su međuratni cionisti saznali kako koristiti koncentracijske logore protiv Palestinaca od britanskih vlasti mandata, kao i kod drugih metoda zlobnog suzbijanja. Sada su se i razne zapadne ličnosti i agencije uključile u izraelske sheme preseljenja koje pokreću plan humanitarnog grada. Fondacija Tonyja Blaira-zaista komercijalna tvrtka za savjetovanje i utjecaj koji sustavno radi na tamnoj strani gdje god se dobro plati-a prestižna i moćna Boston Consulting Group uhvaćena je da doprinosi izraelskom planiranju etničkog čišćenja. A iza toga stoji proglašena volja nikoga manje od Donalda Trumpa, predsjednika SAD -a, koji je dugo izričito da bi želio vidjeti Gazu obnovljenu kao ogromnog, blistavog Trumpuna i bez Palestinaca.

Od početka genocida Gaze, bio je i brutalni zločin i stalni pokušaj redefiniranja onoga što je ispravno, a što nije u redu, tako da bi se ovaj zločin činio potrebnim, opravdanim, pa čak i kao legitimna prilika za profit. A zapadne elite – s previše premalo iznimke – pridružile su se Izraelu u ovoj apsolutnoj perverziji temeljne etike i razloga ništa manje nego u masovnom ubojstvu. Ako i Izrael i Zapad konačno nisu zaustavljeni, upotrijebit će genocid Gaze da bi veći dio svijeta promijenili u pakao gdje će sve što smo naučili da preziremo o nacistima postat novo normalno.