Bosna i Hercegovina ima ogroman potencijal za proizvodnju solarne energije zahvaljujući svojoj klimi – s prosječno oko 2.000 sunčanih sati godišnje, razina sunčevog zračenja veća je nego u mnogim europskim zemljama, uključujući Njemačku, Švedsku i Poljsku.
Južne regije BiH, osobito Hercegovina, posljednjih godina postaju sve atraktivnije velikim investitorima u solarne elektrane, a političke elite to promoviraju kao priliku za gospodarski rast i otvaranje novih radnih mjesta. No, iza toga se krije složena priča o neuređenom zakonodavnom okviru, pogodovanju krupnom kapitalu i izostanku održivog razvoja, stoji u izvještaju Osservatorio Balcani Caucaso Transeuropa (OBCT).
Od 2023. do 2024. godine, zahvaljujući puštanju u rad velikih solarnih elektrana u Ljubuškom, Bileći i Stocu, proizvodnja solarne energije u BiH povećana je čak petnaest puta. Međutim, solarna i energija vjetra još uvijek čine tek 2-3 posto državnog energetskog miksa – dok termoelektrane na ugljen i dalje dominiraju.
Problem je, prema stručnjacima, visoka početna cijena postavljanja solarnih sustava, ali i nedostatak regulative – samo polovica okolišnih normi u BiH usklađena je s europskim zakonodavstvom. Ipak, upravo ta pravna praznina omogućila je nekontrolirani boom investicija u obnovljive izvore, posebno u Hercegovini.
Veliki investitori, često povezani s političarima, olakšano dolaze do zemljišta kroz izmjene prostornih planova i jednostavno dobivanje dozvola. Istovremeno, građani, nevladine organizacije i energetske zadruge ostaju isključeni iz procesa – iako bi participacija zajednice trebala biti temelj zelene tranzicije.
U Stocu i Mostaru, neformalne građanske grupe godinama ukazuju na nepravilnosti: dodjele koncesija bez javnih uvida, prenamjena državnog zemljišta, pogodovanje stranačkim i sumnjivim investitorima poput Zdravka Mamića i Tihomira Brajkovića. Brojne solarne elektrane grade se na zemljištima koja su nezakonito preknjižena s države na lokalne razine, čime se krši Zakon o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom.
Posebno je kontroverzan projekt izgradnje solarne elektrane na Komanjem brdu kod Stoca – području poznatom po klizištima, bioraznolikosti i kulturnoj baštini. Iako su građani podnijeli primjedbe i pokrenuli peticije, nadležna ministarstva nisu odgovorila. Aktivisti su otkrili da su studije utjecaja na okoliš gotovo identične za različite lokacije – s promijenjenim imenima parcela.
Poseban problem je tzv. “salami slicing” – praksa dijeljenja većih projekata na manje kako bi se izbjegla zakonska obveza pribavljanja dozvola. Tako se, primjerice, u Jasnjanima kod Mostara gradi tridesetak “malih” solarnih elektrana od 900 kW – sve ispod granice od 1 MW koja zahtijeva procjenu utjecaja na okoliš.
U međuvremenu, tužiteljstvo BiH pokrenulo je istrage zbog moguće nezakonite dodjele zemljišta, a potencijalne međunarodne tužbe zbog nepravilnosti u investicijama mogle bi državu koštati milijune eura – kao u slučaju Viadukt iz Slovenije, gdje je BiH već presuđena za 52,8 milijuna eura.
Ova publikacija nastala je u okviru Collaborative and Investigative Journalism Initiative (CIJI) – europskog projekta koji financira Europska komisija, a koji ima za cilj osnažiti neovisne medije i freelance novinare kroz edukaciju, mentorstvo, financijsku potporu i razmjenu znanja.
Projekt vode organizacije poput Osservatorio Balcani Caucaso Transeuropa (OBCT), Tactical Tech, Free Press Unlimited, Reporters Without Borders, Fundacja Reporterów i drugi. OBCT ima ulogu regionalnog čvorišta za jugoistočnu Europu, gdje koordinira produkciju zajedničkih istraživačkih priča u suradnji s lokalnim novinarima i redakcijama.
Cijelo istraživanje dostupno je OVDJE.
