Premda Katolička Crkva uči da će svi spašeni u vječnosti uživati puninu sreće, ona također potvrđuje da stupanj slave može varirati ovisno o ljubavi i vjernosti koju je svatko živio na zemlji. Raj nije „komunistički“ sustav jednakosti, već savršeno kraljevstvo ljubavi – gdje su svi ispunjeni, ali ne svi na isti način.
Katekizam Katoličke Crkve jasno uči da je raj savršeno zajedništvo s Bogom. „Oni koji umru u Božjoj milosti i prijateljstvu, i koji su potpuno očišćeni, žive zauvijek s Kristom. Zauvijek su slični Bogu jer ga vide ‘onakva kakav jest’ (1 Iv 3,2), licem u lice“ (KKC 1023).
To je „savršen život sa Presvetim Trojstvom – ovo zajedništvo života i ljubavi s Presvetim Trojstvom, s Djevicom Marijom, anđelima i svim blaženima, naziva se ‘nebo’. Nebo je krajnji cilj i ispunjenje najdubljih čovjekovih težnji, stanje vrhovne i konačne sreće“ (KKC 1024).
Na nebu ne gubimo identitet, naprotiv, otkrivamo svoje pravo ime
U vječnosti čovjek ne prestaje biti ono što jest. Naprotiv, „živjeti u nebu znači ‘biti s Kristom’. Izabrani žive ‘u njemu’, ali zadržavaju – ili bolje, nalaze – svoj pravi identitet, vlastito ime“ (KKC 1025). To je zajedništvo koje ne briše osobnost, nego je proslavlja.
Stupnjevi slave: svi su ispunjeni, ali ne jednako
Iako su svi u nebu potpuno sretni, stupanj slave nije kod svih jednak. To potvrđuju i sveta predaja i svjedočanstva mistika. Razlog tomu leži u različitom odgovoru svakog čovjeka na Božju milost tijekom zemaljskog života. Tko je više ljubio, više je sposoban primiti Božju slavu.
O tome slikovito govori sveta Terezija iz Lisieuxa:
„Jednom sam se pitala zašto Bog ne daje jednaku slavu svima na nebu. Tada mi je sestra Paulina rekla da stavim veliki očev vrč i mali naprstak i napunim ih vodom. Oba su bili puni, iako različite veličine. Tako i u nebu, Bog svakome daje koliko može primiti, pa nitko ne zavidi drugome“ (usp. Rukopis A).
Slično opisuje i sveta Faustina Kowalska u svom Dnevniku, u točki 1604, nakon jedne nebeske vizije:
„Vidjela sam kako Anđeli i Sveci Gospodnji daju slavu Bogu. Ta Božja slava je toliko velika da je ne mogu opisati… Shvatila sam koliko je moja molitva neznatna u usporedbi s tom savršenom nebeskom slavom. A ipak, Bog je prihvaća i pokazuje mi da mu je ugodna.“
Znate li što je Gospa rekla o Ivanu Pavlu II? Pogledajte, dokaz da je u raju
Božja logika nije logika svijeta
Na nebu, gdje nema zavisti ni usporedbe, iznenađujuće hijerarhije postaju očite. Slava ne ovisi o zemaljskom statusu, nego o ljubavi.
Sveti Alfons Marija de Liguori prenosi svjedočanstvo preminulog isusovačkog poglavara koji se, navodno, ukazao drugom redovniku i rekao:
„Sada sam na nebu. Filip II., kralj Španjolske, također je ovdje. Obojica uživamo vječnu nagradu, ali moja je sreća veća. Na zemlji je on bio kralj, a ja obični redovnik. Sada, u slavi, ja sam iznad njega. Ipak, obojica smo potpuno sretni.“
Ova zapanjujuća razmjena otkriva da „zadnji mogu biti prvi“ – ali bez ikakve nepravde ili nezadovoljstva, jer je svatko ispunjen do ruba svoje „posude“.
Poznati svećenik imao vizije pakla pa upozorio na laž: ‘Vidio sam dijelove tijela kojima sam griješio’
Nebo nadilazi svako naše poimanje
Kao što Katekizam kaže:
„Ovo blaženo zajedništvo s Bogom i svima koji su u Kristu nadilazi svaku zamisao i opis. Pismo o njemu govori slikama: život, svjetlo, mir, svadbena gozba, vino Kraljevstva, Očev dom, nebeski Jeruzalem, raj…“ (KKC 1027).
U istom odlomku navodi se i poznata rečenica iz Prve poslanice Korinćanima:
„Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube“ (1 Kor 2,9).
Nebo je mjesto savršene sreće i ljubavi, gdje su svi posve ispunjeni. Ipak, ta punina nije matematički jednaka – nego savršeno pravedna. Tko je više ljubio i bio vjeran, više će biti proslavljen. No nitko neće osjećati zavist ni manjak, jer će biti ispunjen do punine svojih mogućnosti.
Ona je vidjela sve, znamo li što se sprema? Silna vizija raja i čudesnih stvorova na nebu
izvor: deon.pl, pripremila Vjera.
