Svi smo to doživjeli – netko koga cijenimo, u koga smo vjerovali, razočara nas. Ponekad su to javne osobe koje ne ispune obećanja, vođe koje podbace, prijatelji koji nas iznevjere, ili čak članovi obitelji koji zakažu kad ih najviše trebamo.
Osjećaj boli i zbunjenosti lako nas može obuzeti. I tada se pitamo: Kako sada dalje?
Za katolike, odgovor na ovo pitanje nije samo stvar osobne odluke, već i vjere. Kako postupiti kad nas netko razočara, bilo da se to dogodi u privatnosti vlastitog doma, na društvenim mrežama ili usred događaja koji potresaju svijet?
Isus to razumije
Prije svega, budimo jasni: razočaranje nije nova pojava. Čak je i Isus bio iznevjeren – i to dramatično. U svojem najtežem času, u Maslinskom vrtu, Njegovi najbliži prijatelji nisu mogli ostati budni s Njim. Petar, Njegov najhrabriji učenik, tri ga je puta zanijekao. Juda ga je potpuno izdao.
Ako itko zna kako boli kad te iznevjere oni najbliži – to je Isus.
Ali kako je On odgovorio? Ne bijesom, ne javnim sramoćenjem. Nije rekao: “Jesam vam rekao.” Odgovorio je ljubavlju, oprostom – i ono najnevjerojatnije, nije ih odbacio. To nam daje jasan primjer. Iako, ruku na srce – nije ga lako slijediti.
Današnji svijet donosi novi izazov. Zahvaljujući društvenim mrežama, osobni padovi i javni skandali više ne ostaju lokalni. Šire se brzinom munje, izazivajući lavinu komentara, osuda i podjela. Naši privatni osjećaji razočaranja mogu se tada činiti još glasnijima – kao da svi živimo unutar beskonačnog suda u kojem je milost rijetka, a osuda brza.
Ali sv. Pavao piše: “Neka se ukloni od vas svaka gorčina i gnjev, i srdžba, i vika, i psovka sa svakom zlobom.” – Efežanima 4,31
Drugim riječima: ne pridružuj se gomili – bilo online, bilo u stvarnom životu. Kada nas netko razočara, katolički odgovor nije pretvaranje da nas nije zaboljelo. Nije ni opravdavanje zla ni bježanje od istine. Ali jest: iskreno priznati bol, oprostiti – čak i kada nas to nešto košta – i sjetiti se da smo i mi razočarali druge, a bili smo obasuti milosrđem.
U konačnici, sve se svodi na to kamo stavljamo svoju nadu. Psalmi nas podsjećaju: “Bolje se uzdati u Gospodina nego se oslanjati na čovjeka.” Psalam 118,8
Ljudi će nas razočarati. Institucije će posrnuti. Ali Bog je stalan – utočište koje nikada ne razočara.
Otkrij kako te biblijski redci mogu osnažiti da se pouzdaš u Boga
Izabrati milost
U svijetu koji brzo “otkazuje”, a sporo oprašta, katolici imaju priliku pokazati nešto drugačije: milost. Tihu, strpljivu, ustrajnu milost.
To ne znači da zatvaramo oči pred ozbiljnim nepravdama. Ali znači da ostavljamo prostor za otkupljenje – za druge i za sebe.
Zato, kad te sljedeći put netko razočara, nemoj odmah juriti u komentar ili zauvijek zatvoriti vrata. Umjesto toga – zastani. Pomoli se. I sjeti se da slijediš Spasitelja koji nije odustao od svojih ranjivih prijatelja – i ne odustaje ni od tebe.
Molitva koja spašava: ‘Štitit ću one koji mi se posvete ovom molitvom’
