Bivši Dinamov nogometaš, Dražen Besek, pomno prati zbivanja u maksimirskom klubu. O aktualnom trenutku i ljetnom prijelaznom roku, Besek kaže:
– Ima dosta igračkih promjena, neki su otišli, neki su došli, a teško je sad govoriti hoće li ti nogometaši koji su stigli u Maksimir biti pojačanja. Nadam se da hoće, ali potrebno im je vrijeme za prilagodbu. Ne sumnjam da je Dinamova skautska služba dobro odradila svoju zadaću, te da su dovedeni igrači potanko prostudirani i stečen je uvid u njihovu kvalitetu, kao i da je procijenjeno da su potrebni Dinamu – rekao je Besek.
Može li se nakon nepunih mjesec dana prijelaznog roka naslutiti u kojem pravcu ide Dinamo?
– E, to mi je sad teško reći. No, ne sviđa mi se da ima puno inozemnih igrača, jer smatram da na hrvatskom tržištu, kao i u našem okruženju, ima dosta potencijala koje bi trebalo iskoristiti i afirmirati. A kad govorimo o Dinamovom smjeru, onda treba jasno reći: jedini Dinamov smjer mora biti rezultat! Jer, samo će rezultat na kraju pokazati je li taj smjer dobar ili ne. Dinamo zbog svoje egzistencije uvijek mora imati visoko postavljene ciljeve, ali i zbog promocije nogometa u Hrvatskoj. Promocija se, naime, ne može raditi bez vrhunskog rezultata, a taj vrhunski rezultat je plasman u skupinu Lige prvaka, ili Europske lige. Svake godine Dinamo živi pod pritiskom ostvarenja tog cilja i onda rezultati daju konačnu ocjenu i dojam o tome kako se poslovalo u prijelaznom roku – rekao je Besek i istaknuo:
– U ovome trenutku, Dinamovo je ključno pitanje vezano uz Baturinu i Petkovića! Iako, ponavljam, uopće ne sumnjam da su procjene oko dovođenja igrača koji su stigli u Maksimir bile dobre, ključ Dinamove snage u novoj sezoni i dalje leži u dosadašnjim nositeljima igre i standardnim igračima. Ostanu li, naime, Baturina i Petković do kraja prijelaznog roka, onda će se i ovi novi igrači brže i bolje prilagođavati, iako bi se o njima nekakav konkretni sud trebao donijeti tek u prosincu, nakon prvog dijela prvenstva. Nekako mi se nameće zaključak da je zadržavanje Baturine i Petkovića, barem do rujna, imperativ, jer ne vidim način kojim bi se mogao nadoknaditi njihov odlazak. Treba učiniti sve da Dinamo uspješno apsolvira doigravanje za ulazak u Ligu prvaka, a to može učiniti samo s najjačim sastavom, dakle s Baturinom i Petkovićem, koji su i prošle sezone bili predvodnici Plavih.
Kako komentirate spoznaju da nadareni Marin Šotiček nije završio u Dinamu, nego u Baselu?
– Bez obzira na sve, Šotiček je trebao biti u Dinamu. Razumijem da klub diktira uvjete i postavlja kriterije na temelju kojih će dovoditi igrače. Ali, uvijek postoje izuzeci i mišljenja sam da je Šotiček kao vrhunski talent trebao biti taj izuzetak. Ne znam, ili ga je Dinamova skautska služba pogrešno procijenila, ili je bila riječ o tom financijskom dijelu, koji se uvijek može dogovoriti, postoji li obostrana želja za kompromisom. A kod takvih kompromisa obično sve strane profitiraju. No, premalo znam o tome da bih mogao reći tko je bio tvrdoglav…
Zanimljiva je spoznaja da Dinamo u novu sezonu ulazi s nizom iskusnih igrača. Ovo će, naime, Ademiju biti čak 14. maksimirska sezona, Petkoviću sedma, Mišiću peta… A to baš nije kod nas uobičajeno, kako to komentirate?
– Nije to loše. Jer, ne može se okosnica momčadi raditi sa čestim promjenama ključnih igrača. Ademi je, primjerice, postao Dinamova institucija i uz njega će se lakše odgajati i razvijati mladi igrači, koji bi trebali u dolazećim godinama svojim transferima puniti klupski proračun. Mladi će igrač svakako lakše napredovati uz Ademijevo iskustvo i savjete i to je svakako dobra klupska politika. Ne bi bilo dobro kad bi se svake druge sezone iznova stvarala kralješnica momčadi, jer je tada jako teško očekivati dobar rezultat u kontinuitetu.
Iskustvo je, dakle, veliki plus, ali istodobno su ti Dinamovi igrači i godinu stariji?
– Točno je to. I zato treba znati dozirati “senatore”, a kad govorimo o tome, onda je iznimno važno da Dinamova struka ima kontinuitet rada. Jer, između struke i “senatora” mora se razviti kvalitetan odnos pun povjerenja. Primjerice, kad neki standardni igrač ostane na klupi, ili bude zamijenjen, tada ne smije doći do konfliktnih situacija, jer je to onda jasna poruka ostalim, mlađim, a možda i boljim igračima, da ne mogu “iskakati iz tračnica”. Tako se stvara ozračje međusobnog povjerenja. Uglavnom, Dinamo u Mišiću, Ademiju, Petkoviću, Theophileu…, ima iskusne igrače koji su nositelji igre i tvorci dobroga ozračja u svlačionici, a njihova je zadaća, uz dobre igre i odgajanje tih mladih igrača na kojima bi klub u budućnosti trebao napraviti velike transfere.
Što vam trenutačno nedostaje u Dinamovoj momčadi, koju biste poziciju, uz pretpostavku ostanka Baturine i Petkovića, pokušali što prije popuniti u prijelaznom roku?
– Desno krilo, taj napadački desni bok čini mi se kao kritična točka. E sad, kakav bi trebao biti profil tog igrača, ovisi o tome kakvu igru želi režirati trener Sergej Jakirović. Lijeva je strana popunjena s Pjacom i Hoxhom, a ne bi bilo loše da se dovede i još jedan napadač, koji bi ordinirao u suparničkom 16-ercu. Znamo, naime, Petkovićeve navike da se izvlači iz kaznenog prostora, stoga treba pronaći rješenje kako bi se ipak neki igrač u takvim situacijama našao u prilici za pogodak u 16-ercu.
Kako ocjenjujete Hajdukov prijelazni rok? I treba li Dinamo u novoj sezoni strahovati od Splićana?
– Nikad Dinamo ne treba strahovati od Hajduka, ali ga uvijek treba silno respektirati! Treba respektirati sve ove poteze koje je Hajduk povukao u ljetnom prijelaznom roku, jer to je svakako jako dobro za našu ligu. Dinamo, uostalom, najbolje zna da mu je Hajduk najveći suparnik i to je dobro za oba kluba, da budu stalno budni, ažurni i aktualni. Da se ne smiju i ne mogu opustiti, te da stvaraju i poboljšavaju svoj image i strategiju. S druge, pak, strane, i jedni i drugi moraju jednim okom motriti i paziti kakve poteze vuče suparnik. Ovo što radi Hajduk može se protumačiti na razne načine, ali neovisno o svemu, najveći će dobitnik biti naša liga.
Dinamo i Hajduk trebali bi u novoj sezoni biti najveći suparnici u borbi za naslov?
– Naravno! Uvijek su Zagrepčani i Splićani u glavnim ulogama, a tek onda, u slučaju kad se ne odradi dobar posao u Zagrebu ili u Splitu, ukazuje se prilika Rijeci ili Osijeku da prirede iznenađenje. Dakle, samo o Dinamu i Hajduku ovisi koliko će dopustiti Rijeci i Osijeku da im se približe – smatra Besek.