– Mislila sam da će to biti još jedan uobičajeni poziv moje majke Snježane, koja živi u Betini na otoku Murteru, ali na kraju se pokazalo da je to poziv u pomoć koji će mi umnogome promijeniti život.
Tog 26. lipnja majka me je nazvala u 7.25. Kad sam se javila, čula sam samo plač, jauke, pozive u pomoć. “Verice, zovi Hitnu pomoć, ocu šiklja krv iz grla”, to su bile riječi moje majke koje su me ukopale – govori nam Verica Jakas (38) iz Betine, koja već dugi niz godina živi i radi u Splitu.
Odmah je prekinula poziv i nazvala 112. Naravno, budući da živi u Splitu, operater ju je spojio sa splitskim 112, koji ju je tada prespojio na šibenski, a oni dalje na Zavod za hitnu medicinu Šibensko-kninske županije.
– Tamo se javila jedna operaterka koja je jako sporo govorila, kao da je bio usporen film u pitanju. Postavila mi je brojna pitanja: godište moga oca, gdje živi, povijest bolesti…, a ja sam samo htjela da što prije pošalju hitnu pomoć kako bi pomogli mome ocu Marinku, koji je bio onkološki bolesnik – operirao je karcinom grkljana, a poslije je dobio i karcinom korijena jezika. To ispitivanje trajalo je nekoliko minuta, koje su se meni činile kao vječnost. Taj poziv sa Šibenikom ostvarila sam u 7.33, dakle osam minuta nakon poziva prema Splitu – prepričava naša sugovornica.
Kad je završila razgovor sa Šibenikom, nastala je panika.
– Nisam znala što činiti jer sam bila svjesna da je bitna svaka minuta kako bi moj otac preživio. Sjetila sam se susjeda Joška koji živi preko puta mojih roditelja, nazvala sam ga i zamolila ga da im ode pomoći. I nevjesta je došla pomoći. Ali kako pomoći kad je ocu šikljala krv, pretpostavljamo iz rane na vratu, budući da je nakon operacije grkljana dobio protezu, pokraj koje mu se stalno stvarala neka rana… I nevjesta je u 7.36 zvala Hitnu pomoć, a ukupno smo za moga oca uputili prema Hitnoj pomoći četiri poziva – veli.
Tim hitne pomoći, T2, došao je iz Tisnoga u 7.56.
– Došao je tim hitne pomoći u kojemu su medicinska sestra i medicinski tehničar, bez liječnika, jer u Tisnome nemamo tim 1, u kojemu su liječnik, medicinska sestra i vozač. Oni ga, prema riječima moje obitelji, nisu htjeli dirati, nešto su ga “boli”, dali su mu neku infuziju i ostali su tu čekati tim 1 s liječnikom.
Otac je bio kontaktibilan, suvislo je odgovarao i čekao je drugi tim, T1 s liječnikom, koji je došao iz Vodica u 8.35, dakle 70 minuta poslije prvog poziva upućenog Hitnoj pomoći. Oni su oca ukrcali u vozilo i znam da smo komentirali hoće li stići prijeći most u Tisnome, koji se podiže u devet sati. Iz Hitne pomoći zvali su službe da ne podižu most jer voze pacijenta iz Betine. Otac je živ otišao od kuće, dovezen je u šibensku bolnicu i tamo je umro – govori Verica Jakas.
Sad se postavlja logično pitanje – kako se osjećate nakon ovakvog iskustva?
– Grozno, kako ću se osjećati. Strašno, ne daj Bože nikome. U 21. stoljeću, u državi koja se hvali svojim zdravstvenim sustavom, na tim hitne pomoći s liječnikom moramo čekati 70 minuta. Pa toga nema ni u Afganistanu.
Zašto sam se odlučila izići u medije? Ja moga oca ne mogu vratiti među žive, ali želim odgovore zašto smo toliko dugo čekali hitnu pomoć, odnosno zašto u Tisnome od 2016. godine ne postoji T1 hitne pomoći, s liječnikom, ako znamo da u Betini živi dosta starijeg stanovništva. Ako će ova grozna priča spasiti i jedan život, tada će sve ovo izrečeno imati svrhu – zaključila je Verica Jakas.
U Zavodu za hitnu medicinu Šibensko-kninske županije nisu bili raspoloženi za razgovor o ovoj temi. No uspjeli smo neslužbeno doznati da je T2 upućen prvi jer je bio najbliži mjestu događaja. Njihovi su djelatnici zatekli čovjeka u krvi, u stanju šoka, imao je nizak tlak. Dali su mu kisik i infuziju i pozvali T1. Učinili su što su mogli.
Prema neslužbenom mišljenju, bilo bi još gore da se išlo s transportom pacijenta. U županijskom Zavodu za hitnu medicinu u Šibeniku godinama traže uvođenje T1 u Tisnome, no u tome ne uspijevaju. Tražili su promjene mreže, ali od toga ništa. Za ovo su ljeto dobili odobrenje za T1 u Tisnome i 1. lipnja raspisali su natječaj za zapošljavanje jednog liječnika koji bi radio u tom T1, no do dana današnjeg nitko se nije javio na natječaj.
Kako doznajemo, T1 je iz Vodica prema Betini krenuo u 8.04, a došao je na odredište u 8.35. Iz Betine su prema šibenskoj bolnici krenuli u 8.50, a došli su u Šibenik u 9.18, kad su pacijenta predali bolničkom osoblju.
Nažalost, prekasno.
E sada bi trebalo pitati birokrata koji sjedi u Zagrebu ili u Šibeniku ili na Mjesecu zašto je Tisnome 2016. ukinut T1 i zašto ljudi u Betini trebaju umrijeti da bi se u nečijoj glavi upalila lampica da ipak nešto ne funkcionira kako bi trebalo funkcionirati.
