Bolje predstavljanje zagrebačkim navijačima novi Dinamo nije mogao ni zamisliti. Zvonimir Boban posve je promijenio izgled svlačionice, novi trener i novi igrači zaintrigirali su navijački puk i na test-utakmici s ukrajinskim Krivbasom okupilo se oko 6000 ljudi, ispunjena je bila (jedina otvorena) zapadna tribina. Doček momčadi pri izlasku na travnjak bio je popraćen uobičajenim laganim pljeskom, no kako je utakmica odmicala, taj je pljesak bio sve češći i sve jači, gdjekad se i zapjevalo, ali i gromko skandiralo voljenom klubu. Svojom su izvedbom Plavi probudili emocije svojih pristalica i bila je to lijepa, vruća subotnja maksimirska večer, garnirana uvjerljivom 5:1 pobjedom.
Bilo je mnogo toga dobroga u Dinamovu nastupu, no svakako je, nakon svega, najvažnija Kovačevićeva rečenica izrečena poslije utakmice:
– Nema mjesta euforiji, ali imalo se što vidjeti!
I nije tu mislio samo na pet pogodaka, nego na cjelokupnu izvedbu svoga sastava. Koji se nametnuo od prve minute, držao je dobar ritam svih 90 minuta, pa čak i u zadnjih pola sata, kad su na travnjak, malo-pomalo, ulazili i svi igrači s klupe. Konkurencija je jaka, to je Boban i želio režirati, svatko želi dohvatiti dres u prvoj postavi, za svaku poziciju u momčadi kandidiraju barem po dvojica igrača. I svaka je minuta dokazivanja, ne samo na utakmicama, nego i na treninzima, iznimno važna.
Međutim, unatoč jakoj konkurenciji, jasno je da trener mora znati udarnu postavu. I sudeći po ogledu s petoplasiranom ukrajinskom momčadi iz prošle sezone, Kovačević rješava dvoumice koje moraju biti riješene do gostovanja u Osijeku 2. kolovoza. Dodamo li da će u prvome sastavu neprijeporni biti Beljo i McKenna, dvojac koji je prošloga tjedna došao u Maksimir sa statusom kapitalnih pojačanja, nameće se zaključak da su praktički otvorena samo dva mjesta u udarnih 11: desni branič i desno krilo.
Na tim su pozicijama u subotu bili dojučerašnji Istrini igrači Valinčić i Lisica, pa iako nisu podbacili (Lisica je, napokon, imao krasan prodor na boku i asistenciju Vidoviću uoči prvoga gola Plavih), dojam je da će Pierre–Gabriel i Stojković ozbiljno kucati na vrata prve postave u dolazeća dva tjedna. Pa bi onda sastav Plavih u Osijeku mogao ovako izgledati: Nevistić – Valinčić (Pierre-Gabriel), Dominguez, McKenna, Perez Vinlöf – Ljubičić, Mišić, Villar – Lisica (Stojković), Vidović, Beljo. Ovisno, eto, o tim pozicijama na desnome boku, u odnosu na prošlu sezonu, u udarnoj će plavoj postavi biti ili samo dvojica “starosjedilaca” (Nevistić i Mišić) ili četvorica (Nevistić, Pierre-Gabriel, Mišić i Stojković). I to je jasan pokazatelj kakve su tektonske promjene u Maksimiru napravljene ovoga ljeta.
Iako su neki razdragani navijači nakon ove utakmice već najavili “bit ćemo prvaci do blagdana Svih svetih”, jasno je da to neće biti baš tako. Treba sad spustiti loptu na zemlju i samo se prisjetiti prošle sezone kad su neki najavljivali da će “prvenstvo biti gotovo do Božića”, a zna se kako je sve završilo. Bez osvojenog trofeja!
Ovo su pripreme, tek je početak uigravanja i traženja “kemije” unutar momčadi, a upitno je i kakva je objektivna jakost ukrajinskog sastava, koji je Dinamu dopustio da se razigra i napuni mu mrežu. Zasad sve to izgleda dobro, mnogo je više vrlina nego mana u ovome sastavu i vidjeli smo, baš kako smo i najavili, poletniji, agresivniji i trkački jači Dinamo nego lani, željan dokazivanja i “gladan” osvajanja trofeja.
U ovome je trenutku najvažnije da Plavi dobro izgledaju kao cjelina, kao momčad. A kad je tako, onda i momčad izbacuje nadahnute pojedince. U subotu su to bili, primjerice, Ljubičić, Vidović i mlađahni Varela, koji su svojim potezima razgalili plave “kibice”. Ovoj momčadi ne nedostaje nadarenosti, vremenom će, bude li se sve normalno razvijalo, svatko dobiti i samopouzdanje, a onda se otvaraju vrata lepršavom i tehnički dotjeranom nogometu. Uz, dakako, onaj nezaobilazni,”rudarski”, defenzivni posao, izostanak kojeg je prošle sezone nerijetko skupo stajao Plave. Jer, obranu ne igra samo posljednji obrambeni red, nego cijela momčad.
Uglavnom, sigurni smo u jedno: ni ove sezone neće biti dosadno s Dinamom! Bit će to zanimljiva, vrlo zanimljiva sezona, bit će uspona i padova, a vidjet ćemo koliko će vremena biti potrebno Kovačeviću da ustabili momčad i donese ravnotežu u svim linijama.
Naravno da u Maksimiru vremena, kao ni strpljenja, nikad nema dovoljno, budući da se nakon dva slabija rezultata budi se sumnja, a nakon tri “kiksa” trese potres! Olakotna je okolnost što Dinamo u Europskoj ligi starta tek krajem rujna, a do tada bi mnoge nepoznanice trebale biti odagnate i Plavi bi za dva mjeseca morali ponuditi svoje pravo lice. Međutim, do tada treba uspješno apsolvirati domaća iskušenja, a već prvenstveni start nudi prave izazove – gostovanje u Osijeku, domaćinstvo Vukovaru, pa gostovanje u Rijeci.
Rezultat će sve reći, vidjet ćemo hoće li se nakon tih utakmica Maksimirom jahati na valu optimizma, držeći se stare narodne poslovice “po jutru se dan poznaje”. Ili će se, pak, lošiji start zamotati u frazu “prvi se mačići bacaju u vodu”…
