Jedan od ljetnih problema za naše klubove, i ne samo naše, jest rani natjecateljski start u Europi. Nalazimo se u punom jeku prijelaznog roka i pripremnih perioda, otuda je jednostavno zaključiti da su (i) naši klubovi još u statusu gradilišta. Doduše, onaj koji je sukladno promjenama u najvećoj (re)konstrukciji, zagrebački Dinamo, ima benefit svojih dobrih europskih sezona, pa će direktno u grupnu fazu Europske lige. To je za Modre važan “detalj”, jer se novi trener Mario Kovačević može fokusirati na mukotrpan proces stvaranja i uigravanja momčadi…
Gledamo li prema startu europskih pretkola za naše klubove, uvjerljiv je dojam da najtežu zadaću ima prvak Hrvatske. Rijeka će u ovoj rundi za suparnika imati bugarski Ludogorec Razgrad, koji je po aktualnoj procjeni Transfermarkta vrijedan 56 milijuna. Ludogorec, kažu oni koji su ih pratili, nije snažan kao što je bio kada se borio s Dinamom prošlih sezona za Ligu prvaka. No, u ovom trenutku je sigurno dovoljno snažan suparnik da Radomir Đalović ima glavobolju od promišljanja kako ih proći. Ludogorec je u proteklih pet godina u četiri navrata izborio nastup u grupama Europske lige, što dovoljno ukazuje na razinu Rijekina suparnika.
Vrlo važnim faktorom Rijekinog nastupa protiv bugarskog prvaka (već 14 sezona zaredom) čini nam se činjenica da je momčad većinom ostala na okupu. Uz činjenicu da je isti i stručni stožer, a da je Rijeka dovela više zanimljivih igrača, jasno je da natjecateljski ima kompaktnu startnu osnovu te novu energiju igrača koji mogu ući kao alternative. Rijeka ima vrlo dobar kadar, po istoj procjeni (TM) vrednovani su oko 40 milijuna eura.
Uz to nije nevažno kazati da na Rujevici vlada vrlo pozitivna atmosfera, a koju je dodatno osvježio svojim dolaskom veteran brojnih bitaka u HNL-u, Njemačkoj i MLS-u, Damir Kreilach. Sve su to plusovi za Đalovićeve vizije po kojima se želi ispraviti loš prošloljetni dojam, kada je Rijeka doživjela katastrofalan poraz i eliminaciju od Olimpije. No, ovo sada nije “ona” Rijeka, i uvjereni smo da se Fiumani mogu “potući” s bugarskom grupom u kojoj je čak 22 strana igrača u kadru od 28 imena…
Na “papiru” se doima vrlo teškom prva europska zadaća za Šafarićev Varaždin. Santa Clara je klub koji je lani ušao u prvu portugalsku ligu i odmah osvojio peto mjesto i izborio Europu.
Sigurno Portugalci, čiji je kadar procijenjen na 36 milijuna, imaju ogromne motive da u drugom europskom iskoraku (nakon pet godina) ostave dublji trag. Varaždin će gledati Europu nakon više od desetljeća i dojam je da okruženje kluba s posebnim očekivanjima gleda na dvoboj s Portugalcima. Iako je Varaždin cijenjen oko 11 milijuna, značajno manje od Santa Clare, u ovom periodu predsezone to ne mora biti presudno. Nikola Šafarić je trener natjecatelj, koji je tijekom HNL sezone pokazao kako zna odgovoriti na najveće izazove i onda kada mu nedostaju važni igrači, ili kada ih tijekom prvenstva napuste važni akteri. To sugerira da postoji jasan sustav igre i rada, nakon kojeg su alternative spremne preuzeti ispražnjena mjesta. Šafarićev pristup je taktički vrlo pragmatičan. To sugerira i omjer (malo) primljenih golova, s ne baš efikasnim realizacijama, ali ukupno momčadski (bodovno) učinkovito.
Protiv portugalske momčadi Varaždin neće ići euforično, grlom u jagode, nego će čvrstim blokom i zgusnutim redovima prvo nastojati neutralizirati portugalsku ofenzivu, a onda vrebati trenutak za protunapad…
Možemo kazati da je barem za sada, Hajduk malo u svlačionici mijenjao u odnosu na prošlu sezonu. No, u kontekstu struke, od koje sve počinje i puno ovisi, Hajduk je napravio najveću promjenu. Gonzalo Garcia, kako je pokazao u svom dosadašnjem opusu (Twente, Istra dvije ere, Arouca), je trener koji teži vrlo jasnom stilu igre. Taj stil se bitno razlikuje od onog koji je Hajduk igrao pod Gennarom Gattusom, ali i prije toga. Urugvajac želi apsolutnu kontrolu lopte i posljedično ritma igre, a onda u igri prema naprijed puno toga ovisi o profilu igrača koje ima na raspolaganju.
Prva faza njegova rada podrazumijeva da svi igrači shvate i prihvate njegove taktičke zamisli. S obzirom na zahtjevnost te doktrine igre, trebat će još mjeseci da Hajduk zaigra onako kako to novi trener želi. To je i logično, jer je u pitanju proces, koji jednom kada se zaključi, onda sve ide vrlo jednostavno. Druga faza Garcijina rada, a to je konkretizacija osnove ideje (ofenzivni nogomet), ovisna je o kadru koji će mu sportski direktor staviti na raspolaganje. Što kasnije dođu igrači određenog (motoričkog) profila koje želi Garcia, proporcionalno će duže trajati spomenuti proces. To nije ključni problem, nego jest onaj o nestrpljenju. Nije prošlo ni mjesec dana, a već se čuju glasine “kako je sve isto kao i lani”. Nejasno je zapravo na kojoj osnovi netko može očekivati da će više-manje isti kadar, uz novu stručnu, zahtjevniju ideju, odmah djelovati goropadno.
Zato će Garciji europski debi s Hajdukom, protiv azerbajdžanskog suparnika Zire, biti iznimno zahtjevna zadaća. Hajduk je tehnički gledano sigurno sposoban eliminirati tog suparnika, ali je još u fazi kada treba asimilirati ideje novog trenera i nekompletan upisati pobjednički ishod.
Faktor strpljenja, tolerancije tom procesu, uz kompenzaciju velike navijačke podrške, mogu biti plusovi koji će Hajduku pokriti trenutačne limite i kašnjenje u stvaranju brže i bolje momčadi.
Ukupno dakle gledano, niti jedan hrvatski akter neće imati jednostavnu misiju u europskom startu, i svi su natjecateljski ishodi mogući, pozitivni i negativni. No, činjenica da su u sva tri kluba svjesni da je to aktualna realnost, uz natjecateljski dobro verzirane trenere i velike motive, jača nadu da će biti uspješniji nego prošlog ljeta…
