Ime Dejana Ljubičića izašlo je u javnost kao prvo koje će Zvonimir Boban dovesti. Odmah je bilo jasno da se radi o pojačanju, čak smo ostali impresionirani što ga je uspio usmjeriti prema Maksimiru. Iskusan i kvalitetan veznjak, bivši, a možda i budući austrijski reprezentativac prošao je sito i rešeto njemačke Bundeslige, imao odličnih nastupa i odavno se potvrdio kao kvaliteta na razini ‘liga petice‘. Takvi, ako ne moraju, rijetko biraju niži rang.
Ljubičić je na terenu osmica, po potrebi šestica, koja igra totalni nogomet – agresija, trka, pas, udarci. I vizija k tome. Preko njega lopta teče, on će odraditi, nanizati kilometre i odigrati za ekipu sve što trener traži. Nekad navijači neće dobiti atrakciju, ponekad će im ponuditi i to. Nije igrač koji će umrijeti za potez, ali će i njega servirati na teren u trenucima inspiracije.
U Dinamu je na pripremama i pristojno efikasan, zabija iznad prosjeka u karijeri, postigao je tri gola, kao da šalje poruku kako je u Zagrebu brzo našao dom. Tako je bio dvostruki strijelac u subotu u pobjedi protiv Krivbasa 5:1. U taj susret krenuo je malo sporije, a onda dodao gas i prometnuo se u prvo ime. Gabrijel Vidović i on najbolje su se adaptirali, nije ni čudno. Vidović je znao sve jer odigrao je sezonu na Maksimiru i sad se vratio s puno više sigurnosti, autoriteta i garda, na travnjaku i izvan njega, a Ljubičiću je put prokrčio brat Robert. Visoki presing koji je demonstrirao s Ukrajincima impresionirao je mnoge promatrače, ali nije ništa novo, na SofaScoreu mu je to istaknuto kao najveća vrlina.
Dinamo je protekle sezone na njegovoj poziciji imao Petra Sučića čije su igre bile toliko dojmljive da ga je već na pola prvenstva kupio Inter, međutim ujedno je bio i hendikepiran što Sučić nije igrao tri mjeseca zbog ozljede metatarzalne kosti. Ljubičić sigurno nema krajnji domet kao Sučić, no zbog iskustva, igračke rutine i životne zrelosti u pojedinim aspektima mogao bi dati jednako. Bude li zdrav, ne bude li imao probleme kao Petar, u kompletnom učinku možda i više. Dinamo na tom mjestu nije jači samo zato što je bio jako dobar, ali generalno – Dejan Ljubičić je pojačanje. I to bez odštete, kao slobodan igrač.
Nemamo se namjeru utrkivati u komplimentiranju Zvonimiru Bobanu, ali Dejan Ljubičić mogao bi mu biti ubod kao onomad kad je iz Empolija u Milan doveo također središnjeg veznjaka Ismaela Bennacera, koji je potom imao značajnu ulogu i da bi Rossoneri vratili scudetto 2022. godine. OK, rano je to tvrditi jer sezona nije ni počela, no ne bismo se čudili da se u tim okvirima podvuče crta na završetku. Opet, Dejan to mora dokazivati u kontinuitetu. Premda je i prije starta prvenstva lako napisati da je Ljubičić – igrač! Mogao ga je dovesti Boban svojim autoritetom i karizmom, pitanje je bi li pristao na ičiji drugi poziv doći u SHNL, budući da je imao ponude više klubova Bundeslige, a i s Kölnom je izborio povratak u elitu. Šokirali su se kad im je rekao – idem u Zagreb!
Dejan Ljubičić je osmica i kad se igra s trojicom u sredini što sada forsira Mario Kovačević, ali bez problema i kao jedna od dvije šestice/osmice u sustavu 4-2-3-1. Čak i desetka, no radi se o poziciji koja mu ipak nije imanentna. Jasno je da će njegov utjecaj na Dinamo ove sezone biti velik.