Prilika za smještaj u srcu sezone već za 25 eura!? Poruka o smještaju za smiješnu cijenu po danu usred sezone u navodno najskupljoj destinaciji – Dalmaciji iznenađenje je samo za one koji vjeruju brojkama, a ne svojim očima…
– Stari moj, prvo nikad nisam imala toliko otkazivanja ka ove godine. I to u zadnji tren. Šesti misec trč trč pa gost, sedmi je sad ok kad sam spustila cijenu, jer sam shvatila da turisti čekaju last minut, a osmi misec iza Velike Gospe je opet slabo. Eto, na što nas je dovelo. Vratilo nas na sezonu od pola sedmog miseca do Velike Gospe ka prije 20 godina – kaže za Večernji list iznajmljivačica iz Zadra i poentira: Što me briga za brojke od puno turista kad ja znam koliko sam puna, a koliko prazna. I to sam još i smanjila cijenu u centru Zadra za dvosoban stan. Kažu mi gosti da ni kod njih doma nije lipo ka kod mene, a ja kad sve dam agenciji, turističkoj zajednici, državi, platim struju i vodu, pranje robe u prosjeku zarađujem manje od 100 eura po danu gotovo u centru. A bez lita sam, bez mora, sunca i bez živaca. Osim nje grinta i poznanik iznajmljivač iz jednog mjesta pored Zadra, piše Večernji list.
Usprkos katastrofičarima: Ogroman skok turista u lipnju, rast se bilježi u dolascima i noćenjima u prvih pola godine
– Gledam Slovaka kojem se Slovaci samo minjaju iz tjedna u tjedan. Koliko taj braće, sestara i rođaka ima. Sritnik ne more platit ništa za svoj rod. Lipo smo im sve prodali, pa sad kusajmo što smo zakuvali. Špica je sad ok, šesti i druga polovica osmog slabo – potvrđuje i on i dodaje. – Ajde da ne budem p***a, ja još nešto i zaradim i ostane mi 100-tinjak eura po danu možda 60 dana u sezoni, a kako je onima koji nemaju ništa za iznajmit. I kako je čistačicama koje se polome po ovoj vrućini? Ja tu ne štedim – kaže nam. Da su cijene i niže i da je do 15. srpnja bilo praznih apartmana potvrđuju i slučajevi poput splitskog kad je na Ultri bilo navodno preko stotinu stanova u centru po cijeni i manjoj od 80 eura. I kako smo to onda mi najskuplja destinacija.
Kako zadržati turiste duže u Splitu?
Mali iznajmljivači znaju: – Sićaš se pisme Mali dućan – A di si stavila banane? E, niti je više malih dućana niti će ovaj narod uskoro imat za išta osim za banane. Toliko su nas zeznuli s tim trgovinskim lancima jer nemaš izbora dok oni dižu cijene a država im ne želi opaliti porez na ekstraprofit. Tamo se svi hrane, pa nemaju za restoran ni kafić. Pa će propasti i oni – kaže nam, a onda u razgovoru na ovu temu s jednim vlasnikom zadarskog kafića dobijemo poduku: – Kava 2 eura puno? A koliko su je poskupili dobavljači nama? I tako redom. Pitaj i onog u restoranu za koliko on kupi ribu? Najlakše je pizditi da smo mi skupi – reče on i naplati za susjednim stolom 20 eura sto je do jučer bilo 10…
I taman da ću napisati kako je sve otišlo kvragu sretnem prijatelja: – Meni sezona nikad bolja. Još sam i diga cijene. U centru Zadra 200 eura noć, na otoku 130 eura noć. Je da mi malo više troše klimu jer jedu doma i ne idu u restorane, ali meni dobro. Jedino druga polovica osmog manje rezervacija. Biće čekaju last minut. On ne grinta, ali isto trči za šoldima iako u šoldima(gostima) nije sve. Zaboravili smo da ima nešto i u onome što nam je s neba i od mora dano, a čega se sve manje vidi i osjeća. U fjaci, javlja Večernji list.
Česi izdali turistički vodič po Splitu, kažu da je ekstremno skup
Fjaka: “psihofizičko stanje prilikom težnje ni za čime. Učestala je greška zamijeniti fjaku s lijenošću. Za razliku od ove potonje, fjaka je uzvišeno stanje uma i tijela kojem teži cijelo čovječanstvo. Dok u Indiji i drugdje fjaku postižu dugogodišnjim izgladnjivanjem i meditacijom, u Dalmaciji ona je jednostavno Božji dar…”
Moja reakcija na članak je…
