I tako se, poslije dugih iščekivanja, pa i razočaranja glede kašnjenja oko izbora novog trenera Hajduka, dogodio Gennaro Gattuso, čiji angažman svakako ima prizvuk senzacije. Automatski se treba nakloniti sportskom direktoru Nikoli Kaliniću, kao i predsjedniku Ivanu Biliću, čak i nadzornicima koji su u ovom slučaju promptno reagirali. Gattuso je kalibar trenera, s perfektnim kurikulumom igrača, pa i trenera kakvom se nikad ne bi nadali da će ga vidjeti na Poljudu.
Talijanski reprezentativac, posebni trener, koji zna motivirati momčad, žestok u ponašanju, u pozitivnom smislu, omiljen kod navijača baš zbog svoje nepopustljivosti. Taman takav koji bi od ove momčadi Hajduka, s nizom igrača naviklih igrati u pojedinim situacijama komotno, čak s pola snage, mogao stvoriti stroj za pobjede.
On je kao igrač imao mogućnost shvaćanja bitnih elemenata za konstruiranje skladne momčadi, s obzirom na to da su mu treneri bili slavni Lippi, Ancelotti i pogotovo bespoštedni Allegri. O Gattusu govori mnogo već sama činjenica da se nije odlučio prihvatiti angažman u nekom od klubova u Saudijskoj Arabiji, već je odabrao Hajduk kao sredinu za definitivno dokazivanje kao trenera. Od igračkih vremena dobio karakterističan nadimak Ringhio, došao je od njegova imena Gennaro, to jest kao daroviti dječak od milja Gennarino, pa se to pretvorilo u Ringhio, to jest onaj koji reži. Oni koji ga bolje poznaju tvrde da je srčani Kalabrez, pošten u odnosima, do krajnosti otvoren i iskren, lako je zaključiti baš po mjeri da sredi svlačionicu i uspostavi rad na terenu.
“Njegov zahtjevni ritam, požrtvovnost za svaku loptu, poneki igrači teško prihvaćaju, pa se ne uspijevaju adaptirati”
Ivan Strinić jedan je od naših igrača, koji su upoznali Gattusa kao trenera, u vrijeme kada je naš reprezentativac bio u Milanu poslije SP-a u Rusiji, ali u to vrijeme nije mogao igrati za veliki klub, pa nije zabilježio nastup, ali je ipak nekoliko mjeseci trenirao novim trenerom Hajduka.
– Ringhio, tako mu je nadimak – rekao je Strinić.
– Zaista je izuzetan najprije čovjek, onda i specifičan trener. On sve daje na kartu borbenosti, na žrtvovanje, pa sve što traži, to je kolektivna igra. Pravi je fajter, onako kakav je bio igrač, borac do posljednjeg daha. Takav njegov zahtjevni ritam, požrtvovnost za svaku loptu, poneki igrači teško prihvaćaju, pa se ne uspijevaju adaptirati. Gattuso je dosljedan, pa makar bio prisiljen, ne samo izostaviti igrača iz najužeg sastava, nego ga odmah eliminirati, pod cijenu izostavljanja iz kadra.
Prema uvjerenju Strinića, aktualni prvotimci Hajduka, bez obzira na svoja iskustva, vrlo vjerojatno se nisu sreli s takvim tretmanom, u kojem je svaki trening doslovno borba do posljednjeg daha. Njegova “grinta”, borbenost, zna izazvati neslaganja, ali Gattuso ne odustaje od principa.
– Kad smo igrali na dva gola, na treningu dva sastava, to su bili dvoboji naporniji i teži od pravih utakmica. Gattusova posebnost je izravno obraćanje, s jedne strane će ti figurativno rečeno dati krvi ispod vrata, toliko je srčan i da tako kažem napaljen, da to izaziva strahopoštovanje. Igračima neće biti lako, u prvom redu zato što Gattuso ne daje popusta nikome, i od prvog treninga jednostavno se mora uklopiti u tako intenzivan rad, baš bez predaha.
Vjerojatno je to razlog da je u trenerskoj karijeri znao doživjeti i otkazivanja ugovora. Striniću je upitna komunikacija trenera s igračima, što je itekako važna komponenta rada. No, on je a priori odbio svaku mogućnost eventualnog angažiranja u stožeru talijanskog trenera, rekao je da se drži daleko od nogometa, osim što pokatkad s društvom odigra neku partiju.
– Ne bih se mogao uključiti u rad, jer ne želim da mi obitelj pati, imamo svoje okupacije u turizmu.
Gattuso je u jednoj svojoj ispovijesti, objavljenoj u dnevniku Corriere della sera (servirao nam ga je Massimo Franchi, kolega iz Tuttosporta) objasnio:
– Trebao sam doći na svijet u ožujku, a pojavio sam se ranije, već 9. siječnja 1978., pa otud možda imam taj gen nestrpljivosti. Ta žurba da izađem iz trbuha moje majke Costanze, kada sam počeo mahnito mahati nogama, bila je prva demonstracija mojeg karaktera. Od tada mrzim čekati, impulzivan sam, pun adrenalina.
Ringhio je opisao da je iz Kalabrije, iz Schiavonea, gdje je “šačica kuća s pogledom na Jonsko more”. A to more, sunce, pogotovo ribari, bili su njegov raj, tako da mu je prva želja bila postati ribar. U stvari, kao mali dječak pomagao je ribarima vaditi lovinu iz mreže, pa je tako od dijela ulova, dobivenog za nagradu, žurio odmah u ribarnicu prodati školjke, škampe, kozice i tune…
– Nisam mogao odoljeti nogometnoj lopti, uvijek je bila prilijepljena uz moje stopalo. Igrao sam s njom u sobi, dvorištu, čak ispod stola za ručanje… U mojem domu nogomet je bio kao riba, uvijek prisutan. Odmah sam postao “tifos” Milana, kakav je bio moj otac, inače stolar. On je igrao u četvrtoj ligi, bio je napadač, jednom je zabio 14 golova, ali se borio kao najtvrdokorniji bek. Naslušao sam se priča o trijumfima Milana, koje je moj otac proživljavao na temelju slušanja radioprijenosa s glasom Nicola Carosija.
Tako je Gennaro Ivan Gattuso zaljubljenik u ribolov i nogomet, počeo živjeti svoj san, postao je nezamjenjivi prvotimac Milana, osvajač brojnih trofeja, pa i član “azzurra”, prvaka svijeta na Mundijalu u Njemačkoj 2006.
