Ako Riječani u Razgradu bolje ugode ciljnike i odigraju vrhunsku partiju prolaz u treće kvalifikacijsko kolo Lige prvaka ne bi trebao biti nemoguća misija iako je Ludogorec sada još veći favorit. No, bude li se hrvatski prvak nosio kao doma i ponešto zabio mogao bi prirediti jedinstven pothvat u povijesti kluba.
Portugalac Rui Mota, koji bi kao čovjek koji je radio u Šibeniku trebao dobro poznavati aktualnog hrvatskog prvaka poprilično je samouvjereno postavio vlastitu momčad na pijedestal i vjerujemo da se s dozom nezadovoljstva vratio iz Rijeke. Na Rujevici je zaigrao s najjačim napadačkim ešalonom, čak četvoricom izrazitih ofenzivaca, hrabrije nego s Dinamom iz Minska i htio je sve riješiti. Rijeka nije stekla prednost, ali pokvarila mu je planove, može li dokrajčiti posao u Razgradu i totalno ga šokirati? Imala je više šansi, ali u Bugarskoj će se igrati “po drugim pravilima”. Ukoliko će netko iz ovoga izvlačiti zaključke o odnosu snaga hrvatske i bugarske lige mora imati u vidu da je Ludogorec daleko iznad tamošnjeg prvenstva, a Rijeka kod nas to nije.
Bijeli za ostanak na putu Lige prvaka moraju pobijediti sami sebe, ne samo jakog rivala i vlastite slabosti u igri nego i grubu tradiciju koja govori da nikad, u čak devet pokušaja, u uzvratu na gostovanju nisu prošli dalje nakon što iz prvog ogleda na domaćem terenu nisu donijeli prednost. Tri puta to se dogodilo u zadnje tri godine protiv Djurgardena, Elfsborga i Olimpije, pritom su od prvih Šveđana poraženi i kod kuće 2:1, a u potonja dva susreta na Rujevici su igrali 1:1. Stadion kojeg je Željko Sopić prozvao Zmajevim gnijezdom u Europi je za protivnike postao dječje igralište, a Bijeli u drugom dvoboju to ne uspijevaju popraviti.
Tako je još od 31. listopada 1978. godine i tadašnjeg Kupa pobjednika kupova u kojem su Srećko Juričić, Nikica Cukrov, Damir Desnica i ekipa kod kuće igrali s belgijskim Beverenom 0:0, da bi vani pali 2:0. Na istu listu upisali su Juventus s kojim je bilo 0:0, pa poraz 2:0 u četvrtfinalu toga natjecanja 1980. godine, potom kroz desetljeća Standard Liege, Omoniju, Metalist i Aberdeen. U pet slučajeva doma je bio remi, u četiri poraz. Treći put radi se o rezultatu 0:0.
Za Đalovića, Fruka i društvo izazov je ogroman. Jesu li spremni još jednom ispisati povijest ili će žaliti što poneka prigoda nije realizirana? Frukova, Menalova, Jankovićeva, Dantasova… bilo koja. Samo s tim jednim golom tonovi bi bili ljepši, za sve je kriva nedovoljna odlučnost i koncentracija pred suparnikovim vratima.
