Diplomirani inženjer Milan Franić godinama je bio na čelu udruge “Vrgoračka jagoda”, koja brine trenutno o oko 80-ak OPG-ova koji se bave proizvodnjom toga slasnog voća. Mr. sc. Danko Tolić po mnogima je “otac” vrgoračke jagode, a njegov “učenik” dip. ing. Franić je o tome jedno vrijeme operativno i savjetima skrbio.
No onda je jednog dana odlučio završiti s proizvodnjom jagoda i okrenuti se potpuno drugoj kulturi – vinovoj lozi, koja je uz kozu u prošlosti hranila vrgorski kraj. Nažalost, koze su pomalo nestale iz Zabiokovlja, a sprema li se to jagodama i vinovoj lozi, vrijeme će pokazati. No zasad se uglavnom stariji poljoprivrednici i vinogradari nose s brojnim izazovima.
– Jagode i vinova loza dohodovne su kulture, samo je razlika što ja četiri hektara vinograda mogu obraditi s puno manje radne snage nego 15.000 sadnica jagoda. To je glavni razlog zašto sam zatvorio jednu stranicu, a otvorio drugu. Jednostavno, kada je berba, vi ne možete u tom razdoblju pronaći ljude koji će vam biti na raspolaganju, svaki dan ili svaki drugi, a jagode ne mogu čekati. To su izazovi s kojima će se u budućnosti susretati sve veći broj proizvođača.
Domaćeg stanovništva je sve manje, to su uglavnom ljudi od 65 godina, koji su i nadalje spremni ići u polje, raditi i brati, njih nema puno, a mlade to ne zanima. Zasad stvari spašavaju berači iz susjedne Hercegovine. Međutim, pitanje je do kada – kaže nam na početku razgovora ovaj agronom.
Jedno od najvećih vinogorja
Vrgorsko-neretvansko vinogorje, koje obuhvaća dio grada Ploča i općinu Pojezerje, jedno je od najvećih u Hrvatskoj, broji oko 13 milijuna trsova vinove loze, dok prema nekim procjenama na vrgorski dio otpada oko 6,5 milijuna čokota.
Međutim, kao i s jagodarima, sve je manje i vinogradara, jer slabo se mladi u te procese uključuju, a stari više fizički ne mogu. Jedan od najvećih proizvođača grožđa, uz nekoliko vinara, je i naš sugovornik.
– Cijeli život sam u vinogradarstvu, samo je bio jedan mali kratak “izlet” u jagode. Otac proizvodi stolno grožđe, a ima nešto i vinskog, tako da mi je više-manje sve bilo poznato. U posljednjih pet godina podigao sam četiri hektara vinove loze. Nije to lak proces, no ne žalim se jer imam dogovoren otkup s jednom vinarijom iz Korčule. Proizvodim pošip i maraštinu (rukatac), kvaliteta je jako dobra – govori nam dipl. ing. Franić i otkriva koliko treba novca za podignuti jedan hektar vinograda.
Ništa bez navodnjavanja
– Sve je to otišlo u nebo, ulaganja po hektaru su vam od 20.000 do 25.000 eura, što nije mali novac. Računam da ću za oko pet godina uspjeti vratiti uloženi novac, zasad ide sve dobro, prinosi su po hektaru od 15 do 20 tona.
Prava kiša na vrgorskom području nije pala gotovo 50 dana, sunce i visoke temperature odrazile su se na urod u vinogradima u kamenu, gdje je zemlja tanja.
– Ovo vrijeme ne smeta nama u Jezeru, jer naša loza ima jako korijenje, dugo trpi sušu, ali i poplave. Zbog toga se to nije puno odrazilo na urod i kvalitetu, kao negdje drugdje. Nas je samo strah da ne dođu one velike kiše poslije Velike Gospe, jer tada se može pojaviti bolest, poput truleži – objašnjava nam Franić i dodaje da je više nemoguće vinograde, zbog dugih sušnih ljeta, podizati bez sustava navodnjavanja “kap na kap”.
Skupa investicija
– Svatko onaj tko se želi danas ozbiljno baviti vinogradarstvom stavio je svoju vinovu lozu na sustav “kap na kap”. Tako i ja svoja četiri hektara, a prema mojoj procjeni svi mladi vinogradi u Jezeru su vam priključeni na taj sustav, to je negdje oko petina vinove loze u polju. Nije to baš jeftino, zavisi koliko je zemlja udaljena od Matice.
Pumpa je dosta skupa, kao i dovodne cijevi, pored toga moraš ishoditi dozvolu za površinski zahvat. Prije šest godina sam zbog toga platio kaznu, kasnije sam uspio doći do te dozvole. Računajte da vam je to još od 5000 do 10.000 eura. No ne možete ovisiti o nebu, primorani smo na to, ljeta su postala duga i bez oborina. Prije o tome nitko nije vodio računa, sada morate paziti na svaki detalj, jer klima se mijenja – zaključio je ovaj diplomirani inženjer agronomije.
