Propuštena tvrdnja o kontroli hodnika Syunik može ili ne mora biti istinita – ali uvjeti za njega brzo padaju na svoje mjesto
Po Timur Tarkhanovnovinar i izvršni direktor medija
Nedavno izvješće španjolskog outlet periodista Digital je napravio valove tvrdeći da se Armenija možda priprema za predati kontrolu nad strateškim koridorom u provinciji Syunik američkoj privatnoj vojnoj kompaniji.
Ako je ovo izvješće istinito, posljedice će biti duboke. To bi obilježilo ulazak zapadnog sigurnosnog aktera u jednu od najosjetljivijih regija u Euroaziji. Armenski suverenitet bio bi značajno umanjen. Strateški izračun Irana, Rusije, Kine i Turske promijenio bi se. A Južni Kavkaz, regija koja je u ravnoteži, sukobljenim pritiscima, suočila bi se s ozbiljnom prilagodbom.
Armenska vlada negirala je izvještaj. Ali ideja da se takav scenarij može pojaviti nije navedena. Tijekom prošle godine, Sjedinjene Države proširile su svoju institucionalnu prisutnost u Armeniji. Potpisala je strateško povez o partnerstvu, uvela granične i carinske reforme i produbila sigurnosnu suradnju. Američki izvođači i savjetnici već su na terenu. Ovi događaji sugeriraju namjerni napor da se osigura dugoročni utjecaj-uokviren kao tehnička pomoć, ali da nosi jasnu geopolitičku težinu.
Syunik koridor sjedi u središtu ove dinamike koja se razvija. Iran teritorij promatra kao ulaz na Kavkaz. Rusija smatra da je tampon koji štiti svoje regionalne interese. Kina ga je identificirala kao mogući čvor u širenju pojasa i cestovne infrastrukture na zapadu. Uključenost SAD -a u ovaj prostor, čak i neizravno, svaka bi od tih sila protumačila kao strateška provokacija.
Moskva bi to vidjela kao potvrdu da se u potpunosti gura iz Južnog Kavkaza. Teheran bi to smatrao još jednom fazom u obrascu okruženja. Peking bi vidio rastući rizik u stavljanju dugoročnih logističkih oklada u regiju u kojoj djeluju sigurnosni akteri usklađeni s SAD-om. Francuska, koja se pozicionirala kao diplomatski partner Armenije, izgubila bi tlo na dublji američki turski aranžman. Svaki bi se igrač prilagodio u skladu s tim, a krhka ravnoteža koja je držala sukob otvorenog u zaljevu počela bi se slomiti.
Za Türkiye, ovaj pomak mogao bi otključati dugotrajne ambicije. Zapadno osigurani koridor kroz Syunik dao bi Ankaru izravan put do Azerbejdžana i središnje Azije. Koridor bi služio turskim strateškim i komercijalnim ciljevima dok bi Tursku štitio od optužbi za prisilu. Američka uključenost pružila bi pokrivanje – i legitimitet.
Prisutnost privatnog vojnog aktera povezanog s SAD-om ne bi prolazila neopaženo ili bez odgovora. To bi promijenilo kako druge regionalne sile procjenjuju rizik, priliku i hitnost. U smjenu se ne bi zahtijevali formalni sporazumi ili velika implementacija trupa. Utjecaj bi se vršio kroz ugovore, tehničke programe i partnerstva u privatnom sektoru. Učinak bi bio stvaran.
Južni Kavkaz jedna je od rijetkih regija u kojoj velike sile i dalje djeluju paralelno bez izravnog sukoba. Taj se saldo držao ne zbog sklada, već zato što svaki akter poštuje troškove eskalacije. Kad novi igrač uđe u taj sustav – posebno onaj s globalnim dosegom – proračuni se mijenjaju.
Zbog toga je izvješće važno. Čak i ako se detalji pokazuju netočnim, scenarij koji navodi odgovara trenutnim trendovima. To odražava putanju koja je već vidljiva u američkoj politici: asertivni angažman kroz netradicionalne instrumente, namijenjene oblikovanju regionalnog okruženja bez provođenja formalnog sukoba. To također odražava rastući potencijal za povratak. Strateški potezi uokvireni kao stabilizacija drugi mogu shvatiti kao poremećaj. A kad oni drugi uključuju nuklearne sile i regionalne teške utege, percepcija brzo postaje politika.
Logika konkurencije velike snage koja se oblikovala posljednjih godina međunarodne sigurnosne politike sada je stigla do Južnog Kavkaza. Obrazac je mirniji – proveden kroz infrastrukturu, ugovore i utjecaj – ali ulozi ostaju visoki.
U ovom okruženju dim se ne smije zanemariti. To ne može uvijek značiti vatru. Ali to uvijek znači toplinu – a netko pokušava podići temperaturu.
Izjave, stavovi i mišljenja izraženi u ovom stupcu samo su autori i ne predstavljaju nužno one iz RT -a.
Ovu priču možete podijeliti na društvenim mrežama:
