Čekajući i osluškivajući dolaske Monsefa Bakrara i Mihe Zajca, u Maksimiru se svejedno otvorio šampanjac.
Jasno je i zašto, štoviše, razlog je velik, značajan, onaj koji se čekao i spada, bez dvojbe, u red najvećih pojačanja koje je Dinamo doveo ovoga ljeta: Josip Mišić, naime, dogovorio je sve uvjete i produžio je ugovor s Dinamom. Kada mu, detaljnije, istekne postojeći, s rokom trajanja do ljeta 2026. godine, Dinamov metronom i novi kapetan neke nove momčadi, automatski će dobiti novi kontrakt, koji traje sve do ljeta 2029. godine.
– Dobio je ugovor kakav zaslužuje statusom, pristupom, igrama, značajem – reći će nam neslužbeno iz Maksimira.
U prijevodu, onaj iz reda najvećih. Takvog, doduše, Mišića i smatraju. Taj van terena nenametljivi i tihi Slavonac, na terenu je Dinamovo blago, metronom koji je “modre” otkad je 2020. stigao iz Portugala, obogatio. Kako bi rekao Dominik Livaković: jedan od onih na koje se uvijek, ali baš uvijek možeš osloniti: “ili je dobar, ili odličan. A češće odličan. Ali stabilan, stup, nositelj”, u jednom će razgovoru o njemu bivši vratar Dinama i jedinica “vatrenih”.
Takvog su ga odmah doživjeli prilikom opsežne rekonstrukcije Maksimira. U više razgovora, on je označen kao “taj”. Onaj bez kojega se ne može. To je, doduše, pokazao i na ovim pripremama.
Ipak, cijelo se vrijeme provlačio njegov status, kao potencijalni kamen spoticanja. Stajao je, naime, na izlaznim vratima ispraćajući svoje bliske suborce, prijatelje, igrače s kojima je pisao povijest kluba – Ademija, Petkovića, Ristovskog, prije svih. A trajanje ugovora otvaralo je intrigu, hoće li i on njihovim stopama.
Iz kluba je stalno dolazilo da nema brige, da će se ugovor riješiti, s druge, one dežurne katastrofičarske “bande” dopiralo je da bi tu ipak moglo biti problema. No, sada je i to – riješno. Josip Mišić sa 31 na leđima, ovim ugovorom je praktički odlučio da će karijeru završiti u modrome dresu. Jasno, tko zna što budućnost nosi, ali ako sve prođe onako kako zamišljaju i ideolozi Dinama, i trener, i navijači, ali i on sam, prilikom isteka novog kontrakta, Mišić će imati 35 godina. Taman da zaokruži opus.
Međutim, nakon što je pod paskom prof. Vučetića napravljena sveobuhvatna analiza njegova stanja na 20ikusur stranica, ustanovljeno je dijagnostički da bi Mišić ne samo dotad, već i kasnije mogao i trebao držati visoke fizičke standarde, koji će mu omogućavati da i dalje igra na onoj najvišoj, Dinamovoj razini.
Josip Mišić Dinamu je donio mnogo igrački, ali i liderski. Nije tip koji galami, već autoritet zaslužuje znanjem, igrom i pristupom. Vidjelo se to i ovih dana, kada je ostao sam, bez svojih starih suboraca s rukavima punima poleta, ali ta etiketa “tihog lidera” počela se dvostruko prišivati na njegovu nadlakticu.
Sada je, eto, i to riješeno. Grozimo se ponavljanja tih životnih priča, no znakovito je da Dinamo odsad na klupi, a onda i na terenu vode ljudi koji su prošli onu najtežu životnu utakmicu. S tumorom. I pobijedili. Mario Kovačević i – Josip Mišić.
U svijetu nogometa, to je, pored svega banalnog i izlišnog što nas okružuje, ali i onog igračkog i važnog, doista kuriozitet bez premca i konkurencije.
