Ovo je zapravo kratka priča koja nije vezana samo uz nogomet, već vjerojatno i uz ljudski život. Priča o tome kako vjera u svoje sposobnosti, samopouzdanje i pozitivan stav donose ponekad neočekivane i pomalo nevjerojatne događaje koji se događaju samo u bajkama s hepiendom. Pisali smo u utorak o tome kako je trener Mario Kovačević bio iznimno zadovoljan Darijem Špikićem (26) na slovenskim pripremama i kako ga je odlučio zadržati u momčadi na poziciji – desnog beka. Da, dobro ste pročitali, ne na poziciji desnog krila. I eto, Špika je ostao u Dinamu u jednom sasvim čudesnom preokretu. Jer očekivalo se da će otići.
Kao što su otišli Bruno Petković, Marko Pjaca i Arijan Ademi. Ova tri bivša dinamovca smo izdvojili jer su oni mogli ostati da su htjeli ostati. Čitali ste sigurno što je Zvone Boban kazao zašto je došlo do razlaza s Petkovićem i Pjacom. Ademi je također razgovarao sa Zvonimirom Bobanom, taj je razgovor prošao vrlo korektno, nije bilo nikakvih nesuglasica niti krivih pogleda. Boban je želio da Ademi ostane. Što se minutaže tiče, morao bi se pomiriti s time da ne bi puno igrao, ali sigurno bi imao ulogu lidera u svlačionici, jer on je bio klupska ikona.
Međutim, Ademi je prelomio, on želi još igrati nogomet, vjerovao je da može odraditi još sezonu-dvije, možda i tri za svoje zadovoljstvo. Dalje od pritiska, stresa, Dinamovih ambicija. Pa je završio kod Damira Krznara u mađarskom Ujpestu. Vjerojatno je legendarni kapetan i pogodio s izborom. Vidjeli smo ga u Sloveniji, u Radomlju, kad je Dinamo igrao s Ujpestom. Razgovarali smo, djelovao je sretno i zadovoljno, iz svake njegove rečenice isijavali su optimizam i sreća što je otišao kod Krznara. Konačno, on se rastao s plavim klubom u dobrim odnosima, vjerojatno će se, kad završi karijeru, opet pojaviti u plavom domu, na nekoj od klupskih funkcija, možda i kao trener, tko zna…
A jesu li tako sretni Bruno Petković i Marko Pjaca? Ne znamo, niti možemo znati. Nismo s njima razgovarali otkako su otišli iz Dinama. Je li Petko sretan u Kocaelisporu? Bi li mu bilo bolje da je ostao u Dinamu? Jer u Maksimiru bi bio jedan od glavnih igrača, znao je dobro da bi se mnogo toga vrtjelo oko njega. Zvonimir Boban mu je ponudio – sve.
– Nadao sam se da Bruno može povesti dalje momčad kao pravi kapetan, ali za to je bila potrebna jedna prekretnica njemu onako kako sebe vidi kao profesionalca i nogometaša. Rekao sam mu: ‘Bruno, budi pravi kapetan, podrži nove igrače i trenera. Moraš otići na višu razinu profesionalizma. Ne znamo koliko si zdrav ili ne, ako par mjeseci odigraš kako treba, jer ovu godinu nisi igrao 70 posto, napravit ćemo sve za tebe, dobit ćeš maksimalan ugovor. Izvršni odbor je donio neke odluke i financijske regulative. Pokušat ćemo da budeš što je moguće više plaćen pa ćemo vidjeti. Siguran sam da možeš odigrati najbolju sezonu svog života ako si zdrav.‘
To mu je rekao Boban, ali Petković nije pristao. I Marku Pjaci je prišao Zvone na ljudski način…
– Napravit ćemo sve, bit ćeš bomba, ali ne mogu ići u novu sezonu kad imaš klauzulu koja je valjda presedan u povijesti nogometa, da ti jedna minuta utakmice daje još jednu godinu ugovora. Ako odigraš par mjeseci dobro, nije nikakav problem. Tko te neće držati ako si pravi jer nam trebaš…
To je između ostalog kazao Marku… Na kraju su se sporazumno razišli. I eto, Petko će igrati u turskom klubu koji je po svemu daleko od Dinama, nije uhvatio transfer u neku od ‘liga petice‘, a Pjaca još nema klub gdje će nastaviti karijeru, dosadašnje ponude nisu ga zadovoljile.
A eto, Špikić je ostao. Nije tražio ‘kruha preko pogače‘. Bio je na posudbi i u grčkom Arisu, otkupna klauzula od 900 tisuća eura nije bila aktivirana.
– Taktički je sjajan, fizički također i očekuje se da bi sljedeće sezone bio još bolji. Njegov ostanak ovisi o Dinamu i tome hoće li ga pustiti na još jednu posudbu budući da ga Aris nije otkupio – kazao je trener Arisa Marinos Ouzounidis.
Špikić nije inzistirao na novoj posudbi, bilo je još zainteresiranih za njegove usluge, ali on je stigao na slovenske pripreme ‘kao da nema sutra‘. On je želio – Dinamo. Iako su mu šanse bile manje od makova zrna. Nije niti trepnuo kad ga je trener Mario Kovačević postavio na poziciju desnog beka. Makar se u tom trenutku logično mislilo da ta prekomanda znači i njegov otpis iz Dinama. Špika nije tako mislio. I izborio je povjerenje trenera Kovačevića. Pa se sad s velikim osmijehom šeta Maksimirom.
Imaju li takav osmijeh na licu Bruno Petković i Marko Pjaca? Ne možemo znati, ali…
A kad smo već kod ove priče, onda se svakako moramo osvrnuti na još jednog koji je ostao u Dinamo, zapravo na dvojicu. Jedan je kapetan Josip MIšić koji je u srijedu potpisao novi trogodišnji ugovor s Modrima do lipnja 2029. godine. Naravno da je takav igrač, ideolog igre Dinama imao mogućnosti otići, ali je ostao. I to, da se malo našalimo ‘do kraja života‘. Pa se sad i on i Dinamo mogu smješkati. Prije Mišića ugovor na godinu dana potpisao je i Theophile, makar je i on mogao mahnuti na pozdrav da je želio. Špikić, Mišić, Theophile s jedne, Petković, Pjaca, Ademi s druge strane. Baš nas zanima kako će se razvijati daljne karijere spomenutih… Jesu li dečki koji su izabrali plavu boju ti koji su izabrali bolje?
