Turudić se danima u tajnosti sastaje s odvjetnicima: Zastupaju vrlo moćne ljude u Hrvatskoj

Više izvora potvrdilo nam je da je glavni državni odvjetnik Ivan Turudić nekoliko puta posljednjih dana bio na sastancima s poznatim zagrebačkim odvjetnikom Ivanom Stanićem te njegovim poslovnim partnerom Nikolom Mandićem. Družili su se u baru u strogom centru Zagreba, kamo je Turudić uglavnom prvi dolazio, a zatim bi stizali Stanić i Mandić.

O čemu su točno razgovarali i zašto su se uopće učestalo sastajali, zasad nije poznato. Pitali smo glavnog državnog odvjetnika što je bila tema njegovih sastanaka s dvojicom poznatih odvjetnika te misli li da bi na taj način već na početku mandata mogao dovesti u pitanje svoju neovisnost.

Naime, odvjetnički ured Stanić i Mandić zastupa brojne klijente u eksponiranim kaznenim procesima. Na prvom suđenju branili su Zdravka Mamića, odbjeglog šefa Dinama, a trenutno su im među klijentima optuženi suradnici bivše ministrice Gabrijele Žalac, optuženi bivši ministar Tomislav Tolušić, optuženi bivši ravnatelj HRT-a Kazimir Bačić, osumnjičeni bivši direktor iz INA-e Damir Škugor… Zašto je Turudić imao potrebu sastajati se baš s njima?

Zatvaranje DORH-a

Turudić je DORH preuzeo krajem svibnja, a proteklih tjedana intenzivno je obilazio državna odvjetništva diljem Hrvatske. Upoznavao se s njihovim šefovima i njihovim najbližim suradnicima. Oni su njemu predstavljali rezultate svog rada te mu iznosili najvažnije probleme – mahom one kadrovske i prostorne. Neki su mu se žalili i na preopterećenost. Turudić im je svima poručio kako želi s njima imati kolegijalne i suradničke odnose, kako bi zajedno ostvarili njegov i zajednički cilj – da državna odvjetništva rade bolje.

Glavni državni odvjetnik nedavno se sastao i s europskom tužiteljicom iz Hrvatske Tamarom Laptoš s kojom je, kako je priopćeno, razgovarao o komunikaciji između DORH-a i Ureda europskog javnog tužitelja u Zagrebu. I dok u ovih nešto više od mjesec i pol dana nikakvih značajnijih akcija tužiteljstva nije bilo, Turudić je kao jedan od prvih poteza odlučio dodatno zatvoriti DORH za javnost. Naime, kako je potvrđeno iz DORH-a, nakon sudskih ročišta zamjenici državnih odvjetnika više neće davati izjave. To je bila uobičajena medijska komunikacija državnih odvjetnika, no Turudić je s tom praksom odlučio prekinuti.

Zbog njega Turudić već zaziva Isusa: On je najmoćnija figura kojoj se nitko ne smije suprotstaviti

Pozvao se pritom na Zakon o kaznenom postupku, koji o komunikaciji DORH-a ne govori baš ništa. Spominjalo se i da su mu temelj za zatvaranje DORH-a Smjernice za komuniciranje pravosuđa s javnošću koje je donio Vrhovni sud, ali to nije službeno potvrđeno. I dok o komuniciranju s javnošću ne propisuje ništa, Zakon o kaznenom postupku navodi da Državno odvjetništvo, kao i ostala tijela kaznenog progona, mora neovisno rješavati sumnju u počinjena kaznena djela te paziti na prikupljanje dokaza i protiv i u korist okrivljenika. Taj isti zakon kaže i da svaka okrivljena osoba ima pravo na neovisan i nepristran sud.

Slučajni susreti

Ostavlja li Turudić dojam neovisnosti na sastancima s dvojicom poznatih odvjetnika? Može li nakon toga reći da je doista neovisan? “Percepcija neovisnosti zapravo je u pravosuđu isto što i stvarna neovisnost”, objašnjava nam pravni stručnjak s puno iskustva. Podsjeća na slučaj sutkinje Županijskog suda u Zagrebu Jasne Smiljanić, čije je izuzeće USKOK zatražio nakon što je u ljeto 2016. dvaput viđena u restoranu u Novom Vinodolskom u kojem se u tom trenutku nalazio i bivši premijer Ivo Sanader sa svojim prijateljima i odvjetnikom Goranom Suićem. Sutkinja Smiljanić vodila je postupak protiv Sanadera u aferi “Planinska”.

Kada je ta afera izbila, sutkinja je potvrdila da se nerijetko čula i vidjela s odvjetnikom Suićem jer su i susjedi. O Sanaderu, tvrdi, nije bilo riječi. Inače u to vrijeme Suić više i nije bio službeni Sanaderov odvjetnik. Na kraju je zahtjev USKOK-a za izuzeće sutkinje odbijen. Ipak, taj je slučaj pokazao koliko se gleda na neovisnost svih sudionika u postupku – toliko da se problematizira čak i slučajni susret u restoranu.

Zašto onda Turudić dovodi u pitanje svoju neovisnost učestalim sastancima s odvjetnicima koji imaju brojne razvikane klijente? Upravo zato što su im klijenti nekadašnji visokopozicionirani dužnosnici, odvjetnici Stanić i Mandić ne bi trebali toliko biti u društvu glavnog državnog odvjetnika. “Slučajni susreti u blizini nekog pravosudnog tijela ne mogu se izbjeći i ni jednom pravosudnom dužnosniku to neće biti uzeto kao kršenje neovisnosti. No druženja glavnog državnog odvjetnika s dvojicom odvjetnika čije brojne klijente DORH i USKOK progone mogla bi biti problematizirana u sudskim procesima te otvoriti pitanje moguće pristranosti”, objašnjava nam iskusni pravni stručnjak.

Zastupali Mamića

Doduše, drugi pravni stručnjaci smatraju kako puka bliskost glavnog državnog odvjetnika s nekim strankama u postupku ili njihovim braniteljima nije razlog za propitivanje neovisnosti, već se sukob interesa mora i manifestirati da bi to bilo problematično za proces. Odvjetnici Stanić i Mandić zastupali su Zdravka Mamića u prvom procesu u kojem je bivši šef Dinama pravomoćno osuđen za izvlačenje novca iz Dinama preko fiktivnih aneksa ugovora o podjeli transfernog obeštećenja.

Mamića u drugom procesu u kojem ga USKOK tereti za izvlačenje novca iz Dinama preko lažnih menadžerskih faktura odvjetnici Stanić i Mandić više ne brane. Njegovu obranu lani je preuzeo odvjetnik Filip Glavaš. Optužbu u tom slučaju i dalje će zastupati Sven Mišković, kojeg je Turudić nedavno postavio za obnašatelja dužnosti ravnatelja USKOK-a.

Odvjetnik Stanić još zastupa Tomislava Tolušića, bivšeg ministra poljoprivrede u Vladi Andreja Plenkovića. Osim optužnice za izvlačenje novca iz europskog fonda za gradnju vinarije, Tolušić ima i USKOK-ovu optužnicu zbog poticanja na zloporabu položaja. Riječ je o onom velikom slučaju sumnjivih dodjela državnih potpora, za što je prvooptuženi bivši ministar Darko Horvat. Uz Tolušića, tom je optužnicom obuhvaćen još jedan bivši ministar, Josip Aladrović, koji se povezuje s nezakonitim zapošljavanjima, te Boris Milošević, bivši potpredsjednik Vlade.
Odvjetnik Mandić u tom procesu brani Aladrovića.

Stožerna točka

Zanimljivo je da su njih dvojica krajem 2022. zatražila od Državnog odvjetništva i MUP-a da utvrde kako su u medije “iscurili” detalji iskaza te dvojice bivših HDZ-ovih ministara iz istrage. Dakle, i prije donošenja famoznog “lex AP-a” Stanić i Mandić bili su preteče borbe protiv, kako su tvrdili, curenja informacija. “Činjenje dostupnima sadržaja dokaznih radnji iz istrage javnosti predstavlja narušavanje legitimiteta, nepristranosti te uopće podriva zakonsku poziciju samog tijela kaznenog progona koje istragu provodi”, istaknuli su u dopisu DORH-u i MUP-u Stanić i Mandić. Inače, upravo tako glasi i novi članak Kaznenog zakona, kolokvijalno nazvan “lex AP”.

Odvjetnici su dodali da objavom informacija iz istraga, po njihovu mišljenju, dolazi do teškog narušavanja Ustavom zajamčene presumpcije nevinosti okrivljene osobe, a dovode se u sumnju i postupanja tijela kaznenog progona. “Iz ovakvih spornih objava proizlazi da postoji mogućnost da je netko iz samog tijela kaznenog progona učinio dostupnim trećim osobama sadržaje dokaznih radnji koji su pribavljeni u toj istrazi. Tada više stožerna točka razmatranja ove problematike nije nejavnost istrage, već moguće počinjenje kaznenog djela odavanja službene tajne ili pak kojeg drugog kaznenog djela koje u sebi objedinjuje zloporabu položaja ili danih ovlasti.”

Tko je Ivan Turudić? Novi šef DORH-a proveo je 500 dana u borbenom sektoru, evo i gdje

Odvjetnici ističu i da se iznošenjem konkretnog sadržaja dokazne radnje potpuno onemogućava pravično suđenje osobama protiv kojih se vodi kazneni postupak. Više se puta u javnosti pojavilo nagađanje da je upravo Turudić napisao “lex AP”, a dio stručnjaka tvrdio je da su Turudić i taj novi zakonski propis dio istog paketa kojim je Andrej Plenković pokušao zaustaviti istraživanje sebi bliskih osoba, kao i objavu informacija iz istraga, prije svega poruka u kojima se spominje on, kao AP.

Jeftini plin

Stanić i Mandić zastupaju i Tomislava Petrica, bivšeg šefa državne agencije koji je optužen zajedno s bivšom omiljenom Plenkovićevom ministricom Gabrijelom Žalac u aferi “Softver”. Ovaj slučaj vodi europsko tužiteljstvo pa nije vjerojatno da je Turudić na sastancima sa Stanićem i Mandićem previše spominjao tu optužnicu.

U aferi “Softver” europsko tužiteljstvo podiglo je optužnicu, ali suđenje još nije započelo jer je sudski spis gotovo godinu dana stajao na Visokom kaznenom sudu. Ondje je završio nakon žalbi na odluku Županijskog suda u Zagrebu da ne izdvoji kao nezakonite dokaze upravo poruke u kojima Gabrijela Žalac i Josipa Rimac spominju AP-a. Visoki kazneni sud prihvatio je žalbu Gabrijele Žalac i slučaj vratio na ponovno odlučivanje.

Nedavno je u ponovljenom postupku Županijski sud u Zagrebu donio identičnu odluku – poruke su zakoniti dokazi. No obrane su već najavile žalbe o kojima će opet odlučivati Visoki kazneni sud.
Odvjetnici s kojima se sastajao Turudić brane i Damira Škugora, bivšeg direktora iz INA-e. Protiv Škugora i suokrivljenih još je u tijeku istraga zbog sumnji da su skupo preprodavali jeftini INA-in plin. To nisu smjeli jer je niža cijena bila povlaštena samo za određene kupce. Sve je razotkriveno kada je banka signalizirala da se na računu Škugorova oca našlo ondašnjih pola milijarde kuna. Novac, navodno izvučen na ovoj nezakonitoj preprodaji, najprije je bio na računu odvjetnika Josipa Šurjaka, no tada je prebačen na račun Škugorova oca, što je banka uočila i signalizirala istražiteljima.