O rastućoj opasnosti početka uporabe nuklearnog oružja, što je na vidjelo najviše došlo tijekom ukrajinskog rata kada je Moskva jasno davala do znanja kako je spremna uporabiti sve svoje raspoložive vrste oružja u slučaju potrebe već smo više puta pisali, između ostalog i u našim analizama. Pritom smo redovito apelirali na razum, ali i na izostanak nužnog straha od tog oružja masovnog uništenja ili „sudnjeg dana“ koji je posve nestao nekako sa završetkom Hladnog rata s krajem 80-ih i početkom 90-ih godina prošloga stoljeća. Naravno, strah je nestao ali je to zastrašujuće oružje i dalje ostalo. I ne samo što je ostalo, ono se i dalje razvija, usavršuje, što je jasan znak da ga se nuklearne sile i zemlje koje njime raspolažu nikada neće odreći. To je s jedne strane i razumljivo, jer im ono i najviše jamči sigurnost od bilo koje egzistencijalne ugroze tj. opasnosti po njihovu državnu opstojnost i nedvojbeni je čimbenik suzdržavanja potencijalnog protivnika da uopće krene u vojni sukob s takvom zemljom.
Dvije nuklearne velesile – SAD i Rusija, zajedno raspolažu s oko 95 posto ukupnog svjetskog nuklearnog naoružanja i pritom su u paritetu sukladno postojećim međusobnim strateškim ugovorima – prije svega onima START koji govore o smanjenju njihovih nuklearnih oružja ali koji su sada „zapeli“ u nikad oštrije geopolitičke borbe Moskve i Washingtona od raspada SSSR-a. Tako pregovori o produženju ili novom ugovoru START nisu još ni počeli a postojeći vrijedi do 2026. što je prekratak rok da bi se nešto moglo promijeniti.
Ubrzano njegovu proizvodnju povećava Kina kao treća nuklearna sila, a slijede je Francuska, Velika Britanija, Indija, Pakistan, Sjeverna Koreja i Izrael (Izrael to nikada nije službeno potvrdio ali to je zapravo činjenica i ta zemlja, prema pojedinim stručnim procjenama koje se razlikuju raspolaže s 80 pa do više od 100 atomskih bombi).
Ruska Duma jednoglasno usvojila prijedlog zakona o suspenziji sudjelovanja Rusije u sporazumu START
Amerikanci žele transparentnost
Zanimljiv tekst na ovu temu objavio je 23. srpnja Jutarnji list (JL), obrativši pozornost na podatak koji se skrivao godinama, a kojeg je od vlasti u Washingtonu uporno tražila Federacija američkih znanstvenika – FAS, koja je prethodno samostalno iznosila procjene o veličini američkog nuklearnog arsenala.
Naime, kako se navodi u tekstu, američka Administracija za nacionalnu nuklearnu sigurnost 20. srpnja objavila je kako je u rujnu 2023. godine SAD raspolagao s 3.748 nuklearnih bojnih glava.
FAS je, osim pohvale za objavu ovog podatka, pozvao i druge nuklearne sile da objave informacije o veličini svog nuklearnog potencijala.
Nekoć su nuklearnim oružjem raspolagale i Južnoafrička Republika (JAR), Ukrajina i Kazahstan, koje su ga se u međuvremenu odrekle – dvije potonje nakon raspada SSSR-a čija je pravna slijednica postala Ruska Federacija kojoj je pripao i ukupni sovjetski nuklearni vojni potencijal. Zanimljiv je podatak da je JAR samostalno razvio svoje nuklearno oružje u vrijeme apartheida, ali ga se s rušenjem tog režima odrekao.
Što se tiče Amerikanaca, oni dosad nisu otkrivali veličinu inventara nuklearnih bojnih glava za 2021., 2022. i 2023. godinu, ali je Bidenova administracija odlučila učiniti korak prema transparentnosti koja se uvriježila za vrijeme mandata Baracka Obame, samo da bi je ukinula Trumpova administracija pa Bidenova opet vratila – prvo 2020., a onda i sada.
FAS u svom izvješću naglašava još nekoliko zanimljivih podataka. Prvo, oko 2000 nuklearnih bojnih glava diljem skladišta SAD-a i dalje čeka da ih se razmontira (one ne ulaze u ovaj broj od 3.748 što operativnih, što potencijalno operativnih bojnih glava). Lani ih je “rastavljeno” samo 69, što je prilično mali broj kad uzmete u obzir da je od 1994. do 2023. SAD ukupno otpisao više od 12.000 nuklearnih bojnih glava.
Što se tiče ove zalihe od 3.748 bojnih glava, one uključuju aktivno i neaktivno strateško i taktičko ili nestrateško nuklearno naoružanje. Ove aktivne bojne glave smatraju se operativnima i spremnim za uporabu, dok se neaktivne mogu dovesti u operativno stanje prema potrebi, iako bi taj proces potrajao određeno vrijeme, piše Thomas Newdick za The War Zone.
Nuklearna trijada u akciji: Rusija testira nuklearne projektile Yars
Tko sve raspolaže nuklearnom trijadom?
Vezano uz načine upotrebe nuklearnih bojnih glava, SAD ih može do meta dostaviti tako da interkontinentalne balističke projektile lansira s kopna, iz podmornica ili lansira ili otpusti projektile i bombe s nuklearnom bojnom glavom iz zrakoplova. Riječ je o takozvanoj nuklearnoj trijadi s kojom, osim SAD-a, raspolažu i Rusija, Kina i Indija. Za Pakistan se navodi da ima mogućnost “djelomične nuklearne trijade”, dok se za Izrael smatra da također posjeduje mogućnost pune nuklearne trijade.
Zanimljivo je inače napomenuti da je SAD svojedobno raspolagao mnogo većim nuklearnim arsenalom. Tako se smatra da je 1967. u inventaru američke vojske bilo 31.255 nuklearnih bojnih glava, a još ih je i 1989. godine, pri samom kraju Hladnog rata, bilo 22.217. Od tog vremena većina tih bojnih glava je razmontirana, a u više od 90 posto slučajeva radilo se o takozvanom taktičkom nuklearnom oružju.
Podsjećam kako poseban problem s transparentnošću s brojem svog raspoloživog nuklearnog oružja predstavlja Kina. Ona se ne želi priključiti pregovorima dviju nuklearnih velesila (na čemu je sve donedavno inzistirao Washington ali sada je navodno od toga odustao i uvažio argument Pekinga) o postizanju novog sporazuma koji bi obuhvatio sve tri ključne zemlje.
Meter o nuklearnim doktrinama dviju supersila: Što ima SAD a Rusija ne, i do čega to može dovesti
Naime Kina, iako ubrzanom dinamikom povećava svoj nuklearni potencijal, učestalo ponavlja kako u strateškom nuklearnom oružju još daleko zaostaje za SAD-om i Rusijom i da dok je to tako ona nema namjeru svog nuklearnog samoograničenja. Peking navodi kako se spreman uključiti u spomenute pregovore tek nakon uspostave ravnoteže nuklearnih potencijala triju super-država.
