Nakon smrti, postoji li neko razdoblje u kojem duša odvojena od tijela može učiniti ” konačnu opciju” prije Božjeg suda? Ili, kao što je katolička doktrina oduvijek tvrdila, događa li se ovaj sud u trenutku smrti i odlučuje li se o našoj vječnoj sudbini na temelju stanja naše duše u tom trenutku?Ovo pitanje je 2015. godine detaljno proučavao benediktinski redovnik Pio Mary Noonan za rad s kojim je stekao doktorat iz teologije na Institutu svetog Tome Akvinskog u Toulouseu (Francuska).
Objavljen je sljedeće godine pod naslovom Konačna opcija u smrti: stvarnost ili mit? , a nedavno je iz tiska izašla sažeta i informativna verzija: Sve dok je dan. Pripremite se sada za zagrobni život.
Dom Noonan, rođen 1967. u Louisvilleu, trenutačno je prior samostana Notre Dame u Colebrooku i vrlo jasno sažima ovu temu u članku pod nazivom “zašto je smrt tako strašna”.
Teza o “konačnoj opciji”
Mjesec studeni nas podsjeća da trebamo moliti za naše pokojne. Također nas poziva da se pripremimo za smrt. Zašto to radimo? U trenutku naše smrti bit ćemo suđeni od Boga i dobit ćemo nagradu koja odgovara kvaliteti našeg života na zemlji: ako umremo u milosti Božjoj, bit ćemo spašeni i zauvijek otići u nebo. Prolazak, ako je potrebno, kroz čistilište. Ako umremo odvojeni od Boga kroz smrtni grijeh, bit ćemo odvojeni od Njega zauvijek: to je vječno prokletstvo pakla.
Težina osude – dramatizirana sekvencom Dies Irae – ima smisla samo ako je određena presuda koja neposredno slijedi nakon smrti stvarno presuda, to jest, ako nam se stvarno sudi prema djelima i riječima naših života. Kada bi nakon smrti postojala nekakva “čekaonica” u kojoj bi se mogao preispitati vlastiti život i promijeniti smjer kojim se tijekom njega kretao, tada sud više ne bi bio alarmantan i, zapravo, ne bi bio nikakav sud, ali to bi bilo prosvjetljenje koje bi omogućilo jasnije vidjeti i dodati konačni čin u svoj život kada je već mrtav. Ovo se zove “konačna opcija”. Među kršćanima kruže mnoge ideje ovog tipa. Međutim, oni nemaju nikakve veze s katoličkom vjerom. One su iluzija nadahnuta poganskim filozofijama i pokazuju nedostatak odgovornosti pred teškoćom življenja na istinski kršćanski način.
Svetac koji je prorekao posljednji sud i kraj svijeta: ‘Cijeli svijet će zadrhtati’
Sve je na kocki na ovom svijetu
Prema cjelokupnoj katoličkoj tradiciji (jasno sažetoj u Katekizmu Katoličke Crkve, br. 1021-1022 i 1051), milost je dana u ovom životu kroz Crkvu i njezine sakramente, susresti Boga i živjeti u njegovu prijateljstvu. U ovom svijetu, i samo u ovom svijetu čovjek zaslužuje vidjeti Boga ili Ga izgubiti. Moramo doslovno shvatiti ove riječi svetog Pavla : “Jer svi se moramo pojaviti pred Kristovim sudom da primimo svako za ono što je učinio dok je imao ovo tijelo, bilo dobro ili zlo” (2 Kor 5,10). Suditi će nam se po radnjama koje se izvode u tijelu. Zapravo, sud se odnosi na naše ljudske postupke, a samo je kombinacijom tijelo/duša sposoban izvršiti ljudske radnje. Drugim riječima, samo djela izvršena u tijelu mogu biti nagrađena od Boga, dobrim ili lošijim.
U kršćanstvu je, dakle, nemoguće zamisliti opciju spašavanja putem odluke koja bi se donijela kada je već mrtav, a to je ono što se podrazumijeva pod pojmom “konačna opcija”. Iz tog razloga, svatko tko sugerira da je moguće obratiti se nakon smrti protivi se katoličkoj vjeri.
Svakako da nas Božja milost može doseći do posljednjeg trenutka života i, ponekad, osoba koja je primi više nije sposobna izraziti izvanjske osjećaje obraćenja. Zato molimo za sve pokojne, makar oni prije smrti nisu pokazali nikakav znak pokajanja ili obraćenja na pravu vjeru. Međutim, ne smijemo zaboraviti da su, prema riječima svetaca, obraćenja na samrti rijetka i teška.
Sveti Alfonz Liguori piše: “Gospodin ne kaže da se pripremimo kada dođe smrt, nego da budemo spremni za taj čas; zapravo, vrijeme smrti je vrijeme zbunjenosti u kojem je moralno nemoguće dobro se pripremiti pojaviti na suđenju i dobiti povoljnu kaznu.”
I brat Luis de Granada donosi ovaj zaključak: “Općenito… loš život će biti praćen lošom smrću, baš kao što će dobra smrt biti posljedica dobrog života… Ovo je istina koja se nalazi na svakoj stranici Svetoga pisma… Ovo je sažetak cijele kršćanske filozofije” ( Vodič za grešnike 1,3). Doista, Božja riječ nam govori: „Ako padne stablo, bilo na jugu ili na sjeveru, stablo ostaje gdje je palo“ (Propovjednik 11,3). Sveti Toma objašnjava: “Svatko će biti na sudu kao što je bio kad je napustio život. Stoga moramo biti budni kako bismo u trenutku smrti bili dostojni” ( Komentar Hebrejima , poglavlje 10).
Poruka koju ovo učenje želi prenijeti je jednostavna: naša nas ljudska djela oblikuju i pripremaju za vječnost. Svaki postupak, ovdje i sada, može ostaviti trag na nama koji nikada neće biti izbrisan. Odluke koje donosimo u ovom svijetu doista su važne, jer one određuju našu vječnost. Kardinal Journet objašnjava razlog za ovu situaciju: “Prolaz odavde do tamo je prijelaz preko pruge. Bogatstva neba su anticipirana u onima milosti; oskudica pakla je anticipirana u onima smrtnog grijeha. Tko god razumije misterij smrtnog grijeha shvatiti će misterij pakla koji ga ovjekovječuje” (Evil, Theological Essay).
Zaključak koji možemo izvući iz ove istine sveti Benedikt sažeo je u tri snažne formule: “Bojte se sudnjeg dana. Imajte smrt svaki dan pred očima, kao da će nas iznenaditi. U svakom trenutku bdijte nad svojim djelima. Ne ostavljajmo naše obraćenje za sutra, jer ne znamo hoćemo li imati sutra. Ako treba, idemo na ispovijed. Gospodin nas voli. Nemojmo ga ostaviti da čeka.
Isus se objavio dječaku da upozori svijet na posljednja vremena: ‘Reci ljudima ovu uputu’
