Sedam dugih i uspješnih godina Bruno Petković proveo je u Dinamu. Za to vrijeme etablirao su u jednu od legendi kluba, a iako je u zadnje dvije sezone imao podosta problema s ozljedama i propuštao brojne utakmice, mnogi navijači zg-kluba nadali su se da će Petka i iduće sezone gledati u modrom dresu.
Ipak, to se nije dogodilo, 30-godišnji napadač nije se uspio dogovoriti sa Zvonimirom Bobanom te je s njim početkom lipnja raskinut ugovor. Nakon toga uslijedila je prava transfer saga, povezivalo se Petkovića prvo s Kocaelisporom, pa zatim Alavesom, a iako je sve upućivalo da će završiti u Španjolskoj, napravio je u konačnici puni krug i ipak završio u – Turskoj.
Iako je već neko vrijeme s novom momčadi, brojni navijači Dinama još nisu prežalili njegov odlazak iz kluba, o kojem je Petko prvi puta progovorio u gostovanju na Podcast Inkubatoru:
– Idem u ligu koja je puno jača od HNL-a. Klub nije po renomeu poznat hrvatskoj javnosti. To je ambiciozan projekt. Liga je jako ozbiljna, puno ozbiljnih igrača je u njoj. Bilo je puno priča, spekulacija… Potpisao sam tamo, pa nisam, pa otišao u Španjolsku. Tako je to s transfernim periodom. Ovo mi je bila jedna od najbitnijih odluka u životu, dao sam si vremena za odluku. Krećemo s jedne polazišne točke koja svima ne izgleda dobro, ali mislim da je to pravi put. Donio sam odluku i idem s njom kao da je najispravnija na svijetu. Kad doneseš odluku, moraš živjeti za nju. Sve što sam vidio u klubu je odlično. Momčad se još gradi i ima kvalitetu.
– Mislim da je odlazak u Tursku u Kocaelispor ispravna odluka. Ekipa ima kvalitetu. Bilo je puno medijskih priča. Imao sam brojne ponude. Cilj mi je ići na Svjetsko prvenstvo s Hrvatskom. Nakon mog raskida ugovora s Dinamom bilo je dosta natpisa u medijima. To je namjerno napravljen PR, predstavljen sam kao osoba kojoj je novac najvažniji. Imao sam privilegiju igrati za svoj klub. Imao sam priliku uveseljavati navijače, iako sam išao nekima na živce.
Kao što je već rečeno, Petković je imao nekolicinu ponuda nakon rastanka s maksimirskim klubom.
– Imao sam nekoliko ponuda. Bilo je lukrativnih ponuda s Bliskog istoka. Nisu mi odgovarale u ovom trenutku jer želim na SP s Hrvatskom. Sportski cilj mi je u prvom planu. Bez obzira što se protezalo da mene samo zanima novac… Moji ciljevi su uvijek bili sportski. Ovo je kompenzacija za posao koji radim, bez obzira što uživam u njemu i živim ga. Dinamo mi je dao puno, a dao sam i ja njemu. Bilo je Brune i prije Dinama, bit će Dinama i nakon Brune.
– Nisam pogledao intervju, ali sam pročitao nešto. Zvone ništa nije lagao što je rekao u svom izlaganju. Izostala je istina, samo jedan dio izašao je vani. Da je učinio sve da ja ostanem – nije. Zvone mi je već dan prije zadnje utakmice s Varaždinom rekao da napravimo sastanak sutradan. Stavio je mene prvog u nizu sastanaka. Zakasnio sam pune tri minute, i poslao mu poruku, jer nisam spavao minutu večer prije, jer sam nakon šest godina izgubio prvenstva. Bez obzira na sve, alibija nema, bilo je veliko razočarenje, i odgovornost s moje strane. Pričali smo nekih dobrih 30-40 min, kako bi sve trebalo funkcionirati. Na početku mi je predstavio svoj projekt, gdje se trebam maksimalno spremiti nakon ozljede, da me vidi kao kapetana. Ispalo je po medijima da je ne želim igrati i samo se za***avati. Rekao mi je da zna da ulazim u zadnju godinu, ne mogu ti sada dati novi, ali treniraj dva-tri mjeseca, pa ćemo vidjeti. Rekao sam mu: “Ako vam dam ruku, kao da sam potpisao ugovor. Dajte mi sedam-osam dana da se odmorim i vidimo se tu.” Okrenule su me se malo oči, imam neku teoriju da ima bipolarni poremećaj. Pitao me “Nisi siguran da ostaješ?” i rekao tamo su ti vrata idi tražiti novi klub. Nakon rasprave, ipak se smirio, i rekao vidimo se za sedam dana. Da bi sutradan nazvao mog menadžera, rekao Bruno više nije dio ekipe.
