Nižu se reakcije na u nedjelju postignuti sporazum o trgovini između Sjedinjenih Država i Europske unije pod pokroviteljstvom predsjednika SAD-a Donalda Trumpa i predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen (UvdL).
Sve oštrije kritike ovog sporazuma koje dolaze s različitih spektara europske političke scene polaze i od toga da UVDL nije imala pravo potpisivati bilo što takvo u ime država članica, jer za to nema mandat.
S druge strane UvdL jučer je branila sporazum kao najviše što se u ovom trenutku moglo postići s europske strane. U tom je kontekstu podsjetila da je Trump prijetio EU-u uvođenju carina od 30-ak posto ukoliko ne dođe do sporazuma, a sada eto moramo biti sretni jer je on smanjen za duplo – na 15 posto na sve europske izvozne proizvode u SAD! Međutim, pritom nije spominjala kako su do sada te carine na europsku robu iznosile nula posto, niti da će europske zemlje od sada morati uvoziti američke proizvode.
Pogotovo sve ovo djeluje bolno za EU s obzirom da je Velika Britanija sa SAD-om postigla puno povoljniji trgovinski sporazum, ali i kroz činjenicu da je Trump jučer izjavio da će se sve države u svijetu koje ne postignu trgovinski sporazum sa SAD-om izložiti američkim carinama od 15-20 posto.
Ova izjava zapravo sugerira da bi EU vjerojatno puno bolje prošla da nije potpisala ovakav sporazum, jer bi u tom slučaju lakše pretrpjela i 20 postotne carine nego sve dodatne obveze koje je preuzela na sebe uz dodatne carine od 15%. Ali to je već pitanje za stručne krugove iz ekonomske profesije, pa se u to nećemo dublje uplitati.
Evo što o dobitnicima i gubitnicima u svemu ovome u utorak piše POLITICO.
Zoran Meter: Sporazumi europske agonije: Kako je ‘priglupi’ Trump EU elitama očitao bukvicu
Puno je toga još nepoznato!
U nedjelju postignuti trgovinski sporazum bio je izrazito jednostran. Europska unija suočava se s bolom od 15 posto američkih tarifa na većinu svog izvoza – a blok je morao preuzeti financijske obveze veličine telefonskih brojeva i za uvoz energije iz Sjedinjenih Država i za ulaganja tamo.
Međutim, od moćne njemačke automobilske industrije do europskog zrakoplovnog i poluvodičkog sektora, postoje neki dobitnici iz okvirnog sporazuma – koji još nije finaliziran u pisanom obliku.
Energija
Što je u sporazumu? Kao dio sporazuma, Trump i von der Leyen dogovorili su se da će EU kupiti 750 milijardi dolara nafte i ukapljenog prirodnog plina od SAD-a – brojka koja bi uključivala i druge energetske proizvode poput nuklearnog goriva. To znači 250 milijardi dolara novih kupnji energije svake godine, što bi, prema riječima čelnika Komisije, također pomoglo u završetku preostale ovisnosti EU o ruskom uvozu.
Tko pobjeđuje, tko gubi? U teoriji, sporazum je ogromna pobjeda za američke naftne i plinske tvrtke. U praksi, stručnjaci kažu da je neizvediv. Za početak, postizanje tog cilja zahtijevalo bi od EU-a da utrostruči svoj uvoz energije u SAD, na temelju prošlogodišnjih podataka, a istovremeno bi od američkih tvrtki tražilo da preusmjere sve svoje tokove energije diljem svijeta prema bloku – i to još više. Za usporedbu, ukupna ruska prodaja energije EU-u prošle je godine iznosila samo 23 milijarde eura. Bruxelles također ima ograničene alate da sve to ostvari: uvoz je čvrsto u rukama privatnih tvrtki (dakle, nitko ih ni na što ne može prisiliti, op.GN.).
Automobili
Što je u sporazumu? Američke tarife na automobile i autodijelove smanjuju se na osnovnih 15 posto – razinu koja odgovara sporazumu koji su japanski proizvođači automobila postigli ranije ovog mjeseca. Zauzvrat, EU je pristala sniziti svoje tarife na američke automobile s 10 posto na nulu, rekao je glasnogovornik za trgovinu Olof Gill. Međutim, vrag je u detaljima, koji su i dalje rijetki. Prema sporazumu između SAD-a i Japana, azijska zemlja će prihvatiti vozila odobrena prema američkim automobilskim standardima. Visoki dužnosnik Komisije rekao je da sporazum EU uključuje „obvezu suradnje… kako bi se vidjelo gdje su standardi već usklađeni ili gdje trebamo bliže surađivati kako bismo ih uskladili u budućnosti.“ Kako je POLITICO saznao, izvršna vlast je prethodno spomenula ideju usklađivanja s američkim standardima autonomne vožnje, što je spomenuto u ponedjeljak u tehničkom brifingu kao mogućnost.
Tko pobjeđuje, tko gubi? Prema njemačkom automobilskom lobiju, ovo je loš dogovor koji će i dalje opterećivati sektor. Pridružio se američkom automobilskom sektoru u osudi carina na automobile i dijelove proizvedene u Meksiku, koje ostaju na viših 25 posto. Pravi gubitnik nisu proizvođači automobila, već njihovi radnici, prema Ferdinandu Dudenhöfferu, direktoru njemačkog Centra za automobilska istraživanja. Procjenjuje da bi do 70.000 radnih mjesta u europskim automobilskim tvrtkama i kod njihovih dobavljača moglo biti izgubljeno ako proizvođači automobila presele proizvodnju u SAD kako bi zaobišli carinu od 15 posto.
Počelo je: Francuski premijer kritizirao ‘pokoravanje’ EU-a Trumpu
Zrakoplovstvo
Što je u sporazumu? Sporazum EU-a i SAD-a o tarifama nula za nula na „sve zrakoplove i njihove komponente“, koji je najavila von der Leyen, omogućuje i proizvođačima zrakoplova i zrakoplovnim tvrtkama da odahnu. Globalni lanac opskrbe koji stoji iza svakog zrakoplova čini ovaj sektor ranjivijim na trgovinske barijere od drugih. Nakon 17-godišnjeg spora između Airbusa i Boeinga koji je završio 2021., ni europska ni američka industrija nisu bile zainteresirane za ulazak u novi trgovinski rat koji uključuje zrakoplovstvo.
Tko pobjeđuje, tko gubi? Iako je Boeing možda kratkoročno profitirao od carina na svog konkurenta Airbus, analitičari primjećuju da bi američki proizvođač zrakoplova više pretrpio od odmazde EU-a. Umjesto toga, neke američke zrakoplovne tvrtke koje upravljaju flotom Airbusa, poput Delta Air Linesa i Spirit Airlinesa, odmah bi osjetile utjecaj carina na svoje europske dobavljače. Među gubitnicima carine “nula za nula” su leasing tvrtke s obje strane Atlantika, koje bi – da su uvedene carine “oko za oko” – bile alat koji su zrakoplovne tvrtke koristile za izbjegavanje dodatnih troškova.
Farmaceutski proizvodi
Što je u sporazumu? Trump i von der Leyen u nedjelju su se oštro sukobljavali, pri čemu je američki predsjednik rekao da trgovinski sporazum ne uključuje farmaceutske proizvode – a predsjednik Komisije da uključuje. Dužnosnici Komisije u ponedjeljak su pojasnili da stopa zasad ostaje nula. No, Bruxelles očekuje da će najviša carinska stopa od 15 posto stupiti na snagu nakon što se završi istraga američke administracije o sektoru prema članku 232 – prema kojem se carine mogu uvesti iz razloga nacionalne sigurnosti. Postoje neka izuzeća za “određene generičke lijekove”, rekla je von der Leyen, iako još nije jasno koja.
Tko pobjeđuje, tko gubi? Generičke tvrtke – one koje proizvode najjeftinije lijekove od svih – kažu da imaju najviše za izgubiti zbog svojih malih marži, čak i ako je konačna carinska stopa znatno niža od 200 posto koliko je Trump prijetio prije nekoliko tjedana. Industrijska udruga Lijekovi za Europu želi više jasnoće o tome na koje će se lijekove primjenjivati nulte carine i potiče EU i SAD da “što više prošire popis lijekova bez carina”. Farmaceutska tvrtka Merck izjavila je da pozdravlja činjenicu da je barem postignut dogovor, dok je u Irskoj – koja je posebno izložena zbog svog ogromnog farmaceutskog sektora – poslovno udruženje Ibec reklo da je Europa “kapitulirala”.
Tehnologija
Što je u sporazumu? Nedjeljni sporazum uključivao je opremu za čipove kao jedan od sektora koji su dobili tarifu nula za nula, što znači da je izuzet od osnovne tarife od 15 posto. Von der Leyen je naglasila da je EU i da će ostati istaknuti kupac američkih čipova za umjetnu inteligenciju. „Američki čipovi za umjetnu inteligenciju pomoći će u pokretanju naših gigatvornica umjetne inteligencije i pomoći će SAD-u da održi svoju tehnološku prednost“, rekla je.
Tko pobjeđuje, tko gubi? Tarifa nula za nula općenito se smatrala pobjedom za nizozemskog proizvođača strojeva za ispis čipova ASML, jednu od najvećih europskih tvrtki po tržišnoj kapitalizaciji. Strojevi koje ASML isporučuje vrijede stotine milijuna eura po komadu. ASML se nije obvezao na rast ove godine sredinom srpnja usred carinske neizvjesnosti, ali su mu dionice u ponedjeljak porasle za 4 posto. Von der Leyenina predanost kupnji američkih AI čipova, međutim, korak je unatrag za zagovornike tehnološki suverenije Europe – budući da nastavak njihove kupnje produžuje ovisnost bloka o američkoj tehnologiji.
Digitalna regulacija
Što je u dogovoru? Ništa. Komisija je razotkrila blef Trumpove administracije u pokušaju zaobilaženja pravila EU – i zasad se to isplatilo. „Ne postoji apsolutno nikakva obveza u pogledu digitalne regulacije, niti digitalnih poreza“, rekao je visoki dužnosnik EU, dodajući da Komisijina obrana autonomije regulatora bloka nije dobila dovoljno pažnje.
Tko pobjeđuje, tko gubi? Digitalni pravilnik EU-a – a posebno Zakon o digitalnim tržištima i Zakon o digitalnim uslugama – izašao je netaknut. To nije bilo zbog nedostatka pritiska s američke strane, gdje veliki tehnološki igrači poput Mete i Applea postaju sve otvoreniji oko DMA-a. Oni nastavljaju pritisak – lobistička skupina tehnološke industrije Udruženja računalne i komunikacijske industrije upravo je objavila studiju u kojoj je trošak i izgubljeni prihod digitalnih pravila EU-a procijenila na 97,6 milijardi dolara godišnje, uključujući otprilike milijardu dolara samo troškova usklađivanja s DMA-om.
Obrana
Što je u sporazumu? Trump je hvalio kupnju „ogromnih količina“ američke vojne opreme – ali visoki dužnosnici EU-a usprotivili su se tome, naglašavajući da nabava oružja nije bila pregovarana kao dio sporazuma. „Nabava oružja nije stvar Komisije“, rekao je jedan dužnosnik, dodajući da „ni na koji način nije uračunata u brojke o kojima smo govorili“. Ukratko: Ne postoji formalna obveza kupnje američkog oružja.
Tko pobjeđuje, tko gubi? Američka obrambena industrija nije ostvarila zajamčenu pobjedu – ali bi ipak mogla imati koristi. Dužnosnici EU-a priznali su da bi rastući vojni proračuni Europe mogli ići u korist američkim tvrtkama. „Nakon summita NATO-a u Haagu, naravno, postoji razumijevanje da naše države članice, uz vrlo aktivnu podršku Komisije, povećavaju obrambene izdatke i stoga će to izravno ili neizravno koristiti Sjedinjenim Državama“, rekao je jedan dužnosnik. Ta dinamika mogla bi europske obrambene tvrtke ostaviti nemirnima jer se odluke o nabavi ubrzavaju.
Čelik
Što je u dogovoru? Navodno, povratak kvotama koje zvuče prilično slično onima pod Bidenovom administracijom. Iznad toga, carina od 50 posto bi (najvjerojatnije) ostala na snazi. Dužnosnik EU-a rekao je u ponedjeljak da razina samih kvota još nije pregovarana. Za to će trebati više vremena nego što je dostupno prije 1. kolovoza. Osim toga, SAD donekle priznaje da EU nije problem kada je u pitanju globalna prekomjerna proizvodnja čelika i aluminija. Bruxelles i Washington razgovarat će o „prstenastoj ogradi“ kako bi se izolirali od „nepravedno proizvedenog čelika iz Kine, Indonezije, Egipta, Turske i mnogih drugih“ (navodnici su stavljeni od strane GN, op.GN.).
Tko pobjeđuje, a tko gubi? Ako europska industrija čelika može – barem donekle – nastaviti slati specijalizirane proizvode u SAD, to će preferirati u odnosu na opću carinu od 50 posto. Međutim, pravi gubitnik ovdje bi mogla biti Kina. Ako SAD i EU doista uspiju izgraditi čelični zid oko svojih tržišta – što bi bilo veliko ako se uzme u obzir nedostatak američkog trgovanja emisijama – kineska strategija bi zapravo mogla dobiti ozbiljnu protutežu.
Hrana i piće
Što je u sporazumu? Određeni poljoprivredni proizvodi mogli bi imati odnos od nula do nula tarifa sa SAD-om, rekla je von der Leyen novinarima, ali predsjednik Komisije nije precizirao o kojoj će se robi raditi. Najnovija vijest visokog dužnosnika Komisije jest da će EU sniziti carine na ono što smatraju “neosjetljivom” poljoprivrednom robom iz Sjedinjenih Država, dok će se na “osjetljivi” poljoprivredni uvoz i dalje primjenjivati trenutne stope.
Tko pobjeđuje, tko gubi? Prerano je za reći. Nagovještaji govore da bi američki orašasti plodovi, hrana za kućne ljubimce i bizoni mogli imati lakši ulazak na tržišta EU-a kao “neosjetljivi” poljoprivredni proizvodi, dok će se američka govedina – koja se smatra “osjetljivom” – i dalje suočavati s carinama. Međutim, pregovarači još uvijek pregovaraju o nultim carinama i određuju plasman ključnih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, uključujući žestoka pića i vino, unutar ukupnog sporazuma koji su dogovorili čelnici.
Ulaganja
Što je u dogovoru? Obveza tvrtki iz EU-a da će uložiti dodatnih 600 milijardi dolara u SAD. Daleko od velikog ustupka Trumpu, obećanje se čini tek nešto više od ukrasa za oči. „Uglavnom je performativno“, rekao je Nils Redeker iz think tanka Jacques Delors Centre. Bruxelles, zapravo, neće imati moć ispuniti ovo obećanje, jer bi ulaganja dolazila isključivo iz privatnog sektora, rekla su dva visoka dužnosnika Komisije. Jedan je rekao da se broj „temelji na detaljnim razgovorima s različitim poslovnim udruženjima i tvrtkama kako bi se vidjelo kakve su njihove investicijske namjere“.
Tko pobjeđuje, tko gubi? Dodatna ulaganja iz Europe vjerojatno će potaknuti američko gospodarstvo. Međutim, prerano je reći hoće li to dodatno financiranje doći na štetu ulaganja unutar Europe, što bi umanjilo rast EU-a.
Starmer jučer izgledao kao mrtvac: Pod Trumpovim je pritiskom po pitanju Gaze i migrantske politike
