Kad čujem riječ “azbest”, zahvati me stanje slično PTSP-u. Ili je baš to, posttraumatski stresni poremećaj. U glavu mi dođu mučna sjećanja s početka dvijetisućitih: grozomorna događanja oko zatvaranja i “sanacije” tvornice “Salonit” u Vranjicu, osnovane 1921. godine. Borbe šačice prosvijećenih ljudi protiv tog ogavnog otrova kojim je desetljećima zasipano jedno od najljepših mjesta na Jadranu, ali i puno veći Split, Solin, Kaštela, sva naša nesretna okolica.
Sjećam se borbe jednog od prvoboraca protiv tog užasa, Vranjičanina Grge Mandića, koji je i sam obolio od neizlječive bolesti koja uništava pluća, koja davi čovjeka sve do borbe za zadnji udisaj.
Sjećam se udruge “Barbarinac” koja mu se pridružila u tom mračnom ratu, pravnika Veljka Mikelića, pulmolog…
