Kada u nogometu nije najvažniji nogomet, onda nije čudno što u tjednu važnih epiloga za HR klubove u Europi, primat javne zastupljenosti dobiju teme izvan nogometa. U tom smislu već dugo takva su stanja čvrsti kontinuitet domaćeg najpopularnijeg sporta. Zato će i skorašnji početak SHNL sezone 2025/26 biti obilježen slučajem oko uvrštenja pa brisanja Tonija Dadića sa liste sudaca te potom i (nove) ostavke Brune Marića na mjesto elitnog kontrolora. Sasvim je sigurno da će ta tematika biti i tijekom sezone šlager nadmudrivanja unutar nogometnog miljea te u (pripadajućoj) javnosti. Poglavito će tako biti kada se budu igrali važni derbiji u borbi za vrh, a jenjavati će ovisno o dinamici (ne)izvjesnosti te borbe. Dobra stara loša hrvatska nogometna priča…
HNS je reagirao na javnu prozivku Dinama tako što je sam sebe opozvao i brisao sa liste suca Dadića. Upućeni kazuju da je sve to čudno, jer je očito uz suradnju vodećih ljudi u Kući nogometa Dadić “preseljen” u Krapinu, obzirom da ga ZNS nije htio kandidirati. Mnogima je bilo čudno da se na listu Elitnih kontrolora uvrstilo i Bruna Marića, nakon što je odradio kaznu od 5 mjeseci (i 2000 eura) zbog “neprimjerenih objava o Udruzi Naš Hajduk”. Iako oba slučaja sada bjelodano ukazuju kakva je trivijalna metodologija rada u HNS-u, odnosno ključ kadroviranja, na primjeru Brune Marića prepoznaje se svjesnost da se unatoč mnoštvu kontroverzi uporno zanemaruju posljedice tih kontroverzi. One u svim slučajevima, a ne samo oko donedavnog šefa sudaca, rastaču povjerenje u dobronamjernost nogometnih institucija…
Bruno Marić je posebna osobnost. Nekad je kao amaterski igrač bio ratoboran i prema sucima. Kasnije kao sudac bio je agresivnog garda prema takvim igračima. U sudačkoj karijeri, zanimljivo je to, nije dobio podršku unutar svoje organizacije da postane FIFA sudac. No, u izboru profesionalnih nogometaša i trenera, čak je četiri puta zaredom (2015-2018) proglašen najboljim sucem Hrvatske. To je kao simbolika svih oprečnosti koje se vežu uz tog svestranog aktera ne samo nogometno-sudačke problematike, nego i u polju politike, gospodarstva, privatnog poduzetništva, a koji se humanošću iskazao kada je uz svoju obitelj, u jednom tragičnom trenutku preuzeo brigu o troje malodobne djece prerano preminulog 50.godišnjeg mu šogora…
Marić je očito čovjek velikog samopouzdanja i vjere u svoje sposobnosti. To je i demonstrirao i kroz više od desetljeća svekolikih javnih istupa. I kad je bio žestoko prozivan (puno), i kad je bio pohvaljen, iznova se znao predstaviti u takvom svijetlu da mu nogometni skloni vladari kontinuirano iskazuju povjerenje. Zapravo ta realnost da se pored brojnih ostavki kojima se oglašavao nakon negativnih događanja oko njegova rada, iznova izbori za nova imenovanja je i najčudnija stvar. Je li to samo stvar nogometne organizacije koja ne mari za opći javni stav ili…?
Marić je podnosio ostavke kao VAR instruktor “u ime mira za reprezentaciju pred domaćinstvo u Splitu”. Potom je podnio ostavku kao Šef sudačke komisije zbog “osobnih razloga za koje je predsjednik Kustić imao razumijevanja”. Sada je podnio ostavku “radi toga što je uvijek zagovarao nogomet i ne želi mu biti teret.” No, Marić se povukao sa liste kontrolora, ali nije kazao da se povlači iz nogometa odnosno sudačke organizacije. Je li po logici dosadašnjeg hodograma izvjesno da bi u bližoj perspektivi mogao dobiti neko novo imenovanje unutar HNS-a? Djeluje realno…
Iza svih spomenutih ostavki i inih mu tereta koje je doživljavao u svom radu, jasno je da je utjecaj Hajdukove planete. Iza svih imenovanja koja bi uslijedila jasno je da je nečiji utjecaj unutar HNS-ovog sustava. Je li u pitanju politika odnosno njegova stranačka pripadnost, koja je i većinski prisutna u Izvršnom odboru HNS-a? Uvjerljiv je dojam da niti jedna struktura osim političke nema snagu i interes da nekog miče sa pozicije u ime “mira pred utakmice reprezentacije u Splitu, ili da se utiša periodično ogorčenje u tom okruženju”. Je li to zaleđe na kojem se Marić iznova vraća na pozicije ili je zapravo sve kudikamo prostije, pa je stvar u tome da je unutar sustava HNS-a uobičajenost da jedni drugima uvijek čuvaju pozicije i nađu neko novo rješenje, koliko god opet izazivali nečije nezadovoljstvo..?
Javnosti se servira uvjerenje da je sada Dinamo namiren od HNS-a udaljavanjem suca Dadića, a da je Hajduk dobio zadovoljštinu ostavkom kontrolora Marića. Hoće li sada sve biti Ok? Dovoljno je i površno pogledati unatrag da bi se nazrelo kako se zapravo neće mijenjati osnove funkcioniranje domaćeg nogometa, ponajviše podređenog izvan terenskim nadjačavanjima.
Svemu što se događa prije svega su odgovorni klubovi, oni koji imaju najveću moć. Jer po definiciji se nogometna atmosfera ravna u Hrvatskoj sukladno (ne)raspoloženju Dinamova i Hajdukova okruženja. Rijeka je sa Miškovićem postala jaka i u smislu da inicira smjene predsjednika sudaca. Postoji i grupa klubova koji su dio vlasti (Rijeka, Lokomotiva, Slaven Belupo, Gorica, uz Varaždin, Dinamo) te su potpisanim priopćenjem reagirali protiv objava audio snimki VAR-a i stali u obranu sudaca, što se smatralo kao odgovor “buntovnoj planeti Hajduk”…
Dok god klubovi davali legitimitet takvim ne-nogometnim pritiscima, priopćenjima koji pokreću masovne reakcije pro et contra, a HNS ispunjavao više ili manje glazbenih im želja, domaći nogomet ostati će oaza sumnji i plodno tlo svih mogućih teorija urota. I ništa se neće mijenjati ni po pitanju kadroviranja, kao što se ni ne mijenja odavno, te će se “slučajevi” i dalje redovno producirati uz više ili manje galame, ovisno o kome je riječ…
