U tjednu smo u kojem će startati nova sezona SHNL-a, 35. izdanje od osnutka Prve HNL. Ujedno će ovo biti 13. sezona u formatu Lige 10, a koja je začeta u sezoni 2013./14. Što možemo očekivati u novoj natjecateljskoj klupskoj priči domaćeg nogometa? Stavimo po strani što su i prije početka prvenstva uzavrele strasti oko vječnih tegoba Hrvatske lige, liste sudaca, kontrolora i inih kadroviranja koji utječu na doživljaje (ne)ravnopravnosti aktera i okrenimo se nogometnim temama. Barem za početak…
U prošloj sezoni zabilježen je najveći posjet ligi otkako je ovog formata. To je bilo za očekivati, bez obzira na jasne pokazatelje da je ukupna tehnička kvaliteta naše lige u padu. No, gledatelje koji imaju strast za nogometom, odnosno sudbinu svojih klubova, najviše može potaknuti nešto što je u proteklih praktično dva desetljeća bilo deficitarno. Govorimo o neizvjesnosti u natjecanju. Liga je imala borbu za naslov, ulaz u Europu i ostanak u ligi praktično do kraja, obuhvaćajući sve sudionike natjecanja. Može li se taj trend nastaviti u 35. sezoni SHNL-a?
Dosta toga upućuje da će neizvjesnost u utrci za naslov, kao i za Europu, biti slična prošlom prvenstvu, a što se tiče borbe za ostanak u ligi, već će nakon prvog turnusa biti jasnije ima li HNK Vukovar snagu pratiti ritmove elitne lige, pogotovo što će domaće utakmice igrati izvan svog grada… Hoće li liga biti jača? Bit će za početak dobra stvar ako se zaustavi trend pada tehničke vrijednosti nogometa(ša) kojeg ćemo gledati…
Gledatelji su se zaželjeli nogometa jer je između prošle i nove sezone bila jedna od najdužih pauza, 67 dana. Prvenstvo je i lani započelo početkom kolovoza, ali su i naši navijači bili zaokupljeni u pauzi nastupom reprezentacije na EURO 2024. Ovo je, dakle, bio dug i dužan odmak da bi se ljubitelji nogometa ipak malo osvježili i zaželjeli utakmica. Nakon što je u 11 godina sezona počinjala čak i 12. srpnja (osim COVID izvanredne situacije 2020., kad je od lipnja nastavljeno prvenstvo), ova pauza je dobrodošla i klubovima da se resetiraju na sustavniji način nego prethodnih sezona. Primjetno je, naime, da su klubovi većinom već složili kadar. Donedavno su se selekcije odrađivale većinom u kolovozu i početkom rujna, velikim dijelom i zbog male pauze između dva prvenstva. Sada smo skoro na pola prijelaznog roka (počeo 26. lipnja i traje do 5. rujna) i u tih 35 dana (preostaje 36) SHNL klubovi su odradili 118 ulaznih i 165 izlaznih transfera. Kako će se još toga događati u kolovozu, bit će većih brojki, ali dojam je da bi brojke post-COVID sezonskih transfera i dalje mogle padati. Od 2021. broj ulaznih transfera pada s 365 do lanjskih 311, dok je lani najviše pao broj izlaznih transfera, od 350 na 319. Sugerira li taj trend da su klubovi počeli sustavnije odrađivati selekcije kadra?
Vidjet će se…
Dinamo je najviše potrošio u investicijama, sa svima nedostižnih (najblaže rečeno) 16 milijuna eura, ali je i najviše prihodovao, 35 milijuna eura samo od izlaznih transfera. Dinamo je totalno obnovio kadar, otvorio novi ciklus, s potpuno novim profilom trenera. Prvak Rijeka je još uvijek mali rebus. Ona se bori za europsku jesen i ovisno o epilozima prije ili poslije transferirat će najtraženije igrače (Fruk, Radeljić, Janković…?). Doveli su dosta alternativa, pa je teško predvidjeti kakvog će realno potencijala biti. Hajduk je značajno mijenjao menadžment, trenerski profil, a i kadar. Bijeli su još u rekonstrukciji, ali sukladno najavama (recimo, Rebićev dolazak) vidi se da su pojačali gas jače selekcije. SHNL je maraton i zato sva tri prošlosezonska aktera borbe za vrh djeluju kao da će taj status imati i u novoj sezoni.
Mijenjali su i ostali, pogotovo Osijek, koji je uhvatio logiku selekcije otkako se za sportskog direktora vratio Alen Petrović.
Osijekov potencijal intrigira i najavljuje da će se boriti za povratak u zonu Europe (prve četiri pozicije), gdje će aspirirati i redizajnirani Varaždin, Istra, Slaven Belupo, moguće i još nedefinirana Lokomotiva (novi trener i puno mladih) i Gorica (puno promjena). Velika je nepoznanica potencijal Vukovara, a o čemu će se moći nešto više procjenjivati nakon kolovoškog dijela (pet utakmica).
Sve ove pretpostavke su odraz dojmova i prošlosezonskih iskustava, pa ih valja uzeti sa zadrškom. Ono što nam se uvjerljivije doima to je trend jačanja ofenzivnih pristupa, odnosno očekivanje da bi u novoj sezoni mogao biti još izraženiji. U dva najveća kluba treneri su postali dva stručnjaka koji gaje takav nogomet još od statusno manjih sredina. U ostalim klubovima više-manje su bili otvoreniji u igri ovisno i o potencijalu, a najdefenzivnije su u pristupu djelovali Velikogoričani. Oni su uz posljednji Šibenik imali, među ostalim, uvjerljivo najmanje postignutih golova.
To je bilo u teretu borbe za goli prvoligaški život, a sad će se vidjeti hoće li Carević s novom selekcijom igrača promijeniti i stil igre….
